U zadnje vrijeme tematika o izbjeglicama ili migrantima u Bosni jako je zastupljena u medijima.
Da bi razumjeli „problem“ s izbjeglicama u Bosni, potrebno je razjasniti čitavu genezu problema, njen uzrok, tok i posljedice.
Danas se svijet nalazi u tri velike krize: ekonomska, ekološka i pandemijska.
Po podacima Ujedinjenh nacija (UN) danas, na žalost, imamo na svijetu više izbjeglica nego u Drugom svjetskom ratu! Te izbjeglice većinski dolaze iz Azije, Afrike i Južne Amerike. Glavni razlog za ovako veliki stepen izbjeglica nalazi se u neolibearlnom kapitalističkom sistemu. Zemlje Azije i Afrike su do te mjere ekonomski izrabljene, ekološki uzdrmane i često ratovima uništene da je njihova populacija prinuđena tražiti bolji život van granica svoje zemlje. Ratovi, koje vode NATO i lokalni diktatori u ime neoliberalnog kapitalizma na globalnom planu, uzrok su tako zastrašujućeg broja migranata. Također, poplave i suše su kapitalizmom nametnute monokulture u poljoprivredi i stočarstvu izazvale su ekološki krah mnogih zemalja.
Uz veliku, globalnu ekonomsku krizu, prouzrokovanu divljačkim kapitalizmom, a time i veliku ekonomsku razliku između zapadnih zemalja i zemalja Trećeg svijeta, vodi se veliki broj „low intensity wars“ (“ratovi niskog intenziteta”) i državnog terorizma protiv pojedinih naroda i država. Po izvjestaju UN-a, najugroženiji narod na svijetu su Ronghija muslimani, nad kojim njihova država iz religijskih razloga vrši genocid. Zastrašujuća je činjenica da cijeli zapadni svjet ne vidi potrebu da se na tu temu osvrne. Pored toga, imamo muslimane u Kini koji su također žrtve sopstvene države. Lista bi se mogla produžiti na desetine drugih zemalja, kao Jemen, Libiju, Siriju, Afganistan, Egipat, Palestinu, Nigeriju, Irak, Mali itd. Sve su to zemlje u kojima ili Zapad ili diktatori upregnuti i potpomognuti Zapadom produciraju migrante. To se može reći i za Južnu Ameriku koja bez rata – ali u razmjerima kao da je rat – ima veliki broj prognanih i ubijenih civila. Samo u Mexiku godišnje biva ubijeno na hiljade civila. Zapad je – u ovom slucaju konkretno USA – kao oličenje neoliberalnog pobjesnjelog kapitalizma, glavni uzrog za tako veliku bijedu i tako veliko nasilje u Južnoj Americi. To se danas jasno može vidjeti na primjeru Venecuele, koje je po resursima jedna od najbogatijih zemalja svijeta, ali zbog pritiska USA u Venecueli ljudi umiru od gladi.
Najveći broj migranata koji dolazi u Bosnu je međutim iz Azije i Afrike i oni su iz većinski muslimanskih zemalja. To su u većini slučajeva osobe koje trbuhom za kruhom napuštaju svoja ognjišta i kreću, vođeni pukim željama i slikama na televiziji u bolji život ka Evropi. Ili da bi spasili živu glavu u Iraku, Siriji ili Afganistanu, bježe bilo kuda. Ne zaboravimo da najveća svjetska vojna sila, NATO, već preko deset godina vodi rat u Afganistanu, a kad je napala npr. Srbiju, bilo joj je dovoljno samo tri dana da pobjedi. Prije nego dođu u Evropu, na hiljade tih migranata se, pred očima iste te Evrope, utope u Sredozemnom moru. Oni iscrpljeni, koji su imali više sreće, završe ili u grčkim ili turskim logorima – koje nazivaju smještajem za izbjeglice – i tu provedu godinama kao u zatvoru. Uslovi u tim „zatvorima“ su tako strašni da čak i njamlađa djeca pokazuju znakove teške depresije.
Ostali migranti koji su imali još više sreće i snage, dospiju do Srbije, Mađarske i Hrvatske, gdje ih rasistički dočekaju i nakon torture – pošto ih premalte i opljačkaju sve njihove sićušne zadnje vrijednosti – ilegalno deportuju u Bosnu. Ta nasilja su dokazana i u slučaju Hrvatske i Mađarske, kao i u slučaju Evropske Agencije Frontex na Sredozemnom moru.
Ti migranti većinom nisu ni znali da postoji Bosna kad su se uputili ka Evropi. Sad su tu, u Bosni, izmoreni, prljavi i razočarani. Čekaju u hladnoći u nekom privremenom šatoru priliku i način da dođu u Njemačku, Italiju, Francusku ili Englesku. No, na vanjskoj granici EU, u Bosni, je kraj njihovog puta.
Naravno da Bosna ima veliki problem s izbjeglicama, ali taj problem nisu izazvale izbjeglice. Taj problem su direktno proizveli naše komšije se lijeve i desne strane, a indirektno Zapad i njegov pobjesnjeli ekonomski sistem. Naravno da tu ima i rasističkih motiva, ali oni su samo malo soli na već postojeću ranu globalnog migrantskog problema.
Šta Bosna da radi u ovakvoj situaciji? Da postane isto tako hladna i rasistička kao i i njene komšije? Bosna je s druge strane zida, van zapadnoevropske tvrđave. Ni ekonomski ni državno ne pripada Zapadu. Ona je negdje između Zapada i bijednog Trećeg svijeta. Blizu Zapada je samo geografski, ali državno-ekonomski u Trecem svijetu. Sad se u nju slijevaju svi ti beskućnici i iscrpjela ljudska bića, a Bosna ne može da kontrolira ni vlastitu teritoriju kao ni svoje vanjske granice, da bi im pomogla. Istovremeno, Dodik i Čović se prave slijepim i gluhim.
Ponavljam, Bosna ima veliki problem s izbjeglicama ali za to nisu krive izbjeglice. Čitav Zapad ima problem s njima i ne može da nađe rješenje. Jos veća je problematika kad se sagleda da su izbjeglice samo jedan dio velikog, globalnog problema. Taj problem ima svoje korijene u izrabljivačkom materijalizmu u liku neoliberalnog kapitalizma, rasizmu, nacizmu, egoizmu i ravnodušnosti.
Moram na ovom mjestu navesti jedan Ajet iz Kur'ana jer najbolje opisuje muslimansko/izbjegličko stanje: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“
U čemu je rješenje za Bosnu? Otvoreno rečeno, nema ga samo za Bosnu. Globalizacija je napravila od svijeta globalno selo i globalni problemi mogu se samo globalno i riješiti.
Za sve postoji lijek pa i za danjašnje globalne probleme. Ali treba lijek popiti, jer najčeščće je medicina za teške bolesti jako gorka.
Za globalni višestrani problem (ekonomski, ekološki, migranski) lijek je u pravdi i borbi za istinu. A šta je pravda? To se mora pitati Onaj koji sve zna. Kaže Veličanstveni i Svevišnji Allah dž.š. u Kur'anu: „O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti;“
Znači, moramo se odreći potrebe za uživanjem na tuđi račun, to jest nepravde. A šta je danas globalni ekonomski svijet i sve što on sa sobom nosi kao izrabljivanje, ratove, izbjeglice itd. ako nije neprava manjine (stotinjak prebogatih milijardera i kompanija) nad većinom? To je nepravda Zapada nad Trećim svijetom iz Južne hemisfere, samo da bi ta manjina/Zapad/milijarderi mogla uživati.
Lijek sa sve globalne i lokalne, zajedničke i pojedinačne probleme zna samo Sveznajući. Pa zato tražimo kod Njega i od Njega rješenje. Pravda, čestitost, iskrenost i poštenje, glavne osobine posljednjeg Božijeg Poslanika, uz korištenje Božije upute, otvorit će vrata za rješenje svih tih problema.
Šta to sad znači konkretno za Bosnu? Bosna ima dovoljno prostora da naseli još milione migranata. Bosna svakako ima problem sa napuštanjem zemlje od strane mladih i sve više pustih predjela kao npr, Podrinje. Bosna, a ne dva kantona Federacije, ima obavezu da pomogne svakom kome može pa čak i nevjernicima. U Kur'anu je naveden 1300 godina stariji azil od evropskog i zapadnog: „Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.“
To je kratkoročno rješenje s ograničenim mogućnostima za Bosnu.
Dugoročno rješenje je samo globalno rješenje i za njega treba promjeniti više stvari, tj. implementirati više Božije istine u naš život. Prava istina je samo On, prava istina je Njegova zadnja i jedino još sačuvana uputa za život na Zemlji, Kur'an te Njegov živi primjer za implementaciju istine, Muhammed saws.
Samo tri instrumenta islama riješit će većinske ekonomske probleme i s njima i većinske migranske probleme:
1. Islam oporezuje imanje/kapital a ne radnu snagu (!!!) kao što to uglavnom radi Zapad. Samo 2,5 posto zekata od 1000 najimućnijih pojedinaca i kompanija riješilo bi svu glad 1 milijarde najsiromašnijih i osiguralo školstvo i zdravstvo za njihovu djecu. S tim bi se reducirao i najveći broj migranata;
2. Islamom zabranjena kamata uništila bi tlo za sve veću razliku između najbogatijih i najsiromašnijih i s time i smanjila broj migranata;
3. Islamom zabranjen monopol pojedinaca u vezi sa ključnim resursiima također bi uticao na pravedniju raspodjelu bogatstva a tako i na broj siromašnih, tj. migranata iz ekonomskih razloga.
Samo tri instrumenta koje propisuje islam ruješio bi većinske ekološke probleme a s njima i migranske:
1. Zabrana rasipanja resursima, po hadisu, da ako uzimaš abdest i na rijeci koja teče pored tebe, treba da štediš vodu. Mi danas trošimo ogromne količine energije i time zagađujemo prirodu;
2. Zabrana uništenja prirode/stabala bez razloga i nagrada za svako posađeno stablo, jer danasnji Co2 zagađenje jedan je od glavnih ekoloških problema. Sađenjem stabala i manjim uništenjem šuma (Amazonas) kao i manjom potrošnjom energenata, klima i priroda bi se brže oporavile i manje bi bilo migranata jer mnogima od njih je ekološka katastrofa uništila egsistenciju.
3. Zabrana rasipanja hranom i uništenja hrane, čime bi se popravilo i ekološko i ekonomsko stanje današnjih migranata. Npr. 15400 litara vode je potrebno za produkciju 1 kg mesa. Mnogi nemaju vodu ni da piju, a kamo li dovoljno vode da proizvode osnovnu hranu. Racionalnom potrošnjom i raspodjedolm vode, vodnih sistema i hrane koju mi na hiljade tona bacamo, globalno bi se smanjio broj migranata.
bedrudingusic 