Arhiva za 4. Decembra 2020.

Najbolji i najveći – među nama

Posted: 4. Decembra 2020. in Intervjui

Izgubili smo još jednu srebreničku majku! Kada Ramić iz Sućeske umrla je u svom rodnom mjestu nedaleko od Srebrenice. Tokom rata i genocida u Srebrenici, majci Kadi poginuo je jedan i ubijena su tri sina. Sabit je poginuo tokom rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nisu uspjeli preći put smrti u julu 1995. godine. Identifikovani su i ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Kada Ramić se među prvim vratila u Sućesku gdje je živjela sa kćerkom Redžijom i unucima. Njenoj kćerki Redžiji je ubijen suprug u genocidu, iza kojeg je ostalo četvero djece.  Samo 2 mjeseca ranije, 3. oktobra ove godine preselila je i majka Nura Alispahić. Majka,  čijeg su sina ubili zloglasni ‘Škorpioni’ u Trnovu, u julu 1995. godine. Drugi sin joj je ubijen na Tuzlanskoj kapiji.

Švedska psihijatrica i autor, Elisbeth Kübler-Ross u svom djelu „Nalazeći smisao“(„Finding Meaning“) napisala je : “Najljepši i najbolji ljudi koje poznajemo su oni koji su doživjeli poraz, upoznali patnju i gubitak, borili se u svakom trenutku i pronašli put iz najtamnijih dubina. Ove osobe znaju cijeniti, osjetljive su i imaju razumijevanja prema drugima. Život im je dao iskustva koja su ih napunila suosjećanjem, ljubaznošću i dubokom empatijom. Prekrasni ljudi se ne rađaju takvi, oni se takvima učine”.

Patnja i  gubitak su srebreničke majke napravile najboljim i izuzetnim među nama.  

Ni smrt nije više vid olakšanja boli ako se kaže da je  duša besmrtna.  Ostati bez 4 sina i nastaviti živjeti gajući uspomenu na stradalu djecu mogu samo ovakve majke –žene heroine čiji se smisao života sveo u tome da ih se sjeća, uzdiše i oplakuje. Život se poigrao sa Kadinom sudbinom na najsuroviji način.  

Svakog ljeta kada posjetim Srebrenicu iskoristim priliku da otvorim vrata bar nekim od ovih  starica. Najčešće ćutim i slušam. U zraku treperi tuga. Osmjeh im samo izmame mala djeca koja su ponekad sa nama u društvu. Treba mi uvijek puno vremena da se pripremim za ovakve susrete. Čini mi se da nikad, u potpunosti nisam bio spreman jer emocije učine svoje. Oči se napune suzama, grkljan se stegne, snaga presahne i glas se jedva čuje.  I uvijek isto pitanje na koje nema odgovora; „ Zašto?“ Zašto se čovjek pretvori u životinju, zašto preovlada ubilački nagon nad razumom? Zašto komšija digne ruku na komšiju premda su se porodice poznavale stoljećima? Ni jedna životinja ne ubija iz mržnje. Ubija iz straha jer je ugrožena, jer je uplašena za svoj život i za svoje mlade. Kako onda čovjek može ubiti bespomoćnog čovjeka, zarobljenika, dijete, ženu premda ih nikad ranije nije vidio, ni sreo ?

Vjerovatno odgovor  nikad neću ni dobiti. Ne nalazim ga ni u stručnoj literaturi. Teško mi je razumjeti. I gotovo nezamislivo prihvatiti da se u Srebrenici mogao počiniti takav gnusni zločin. Mržnja može zaslijepiti ubicu ali nema opravdanje. Kao najprimitivniji oblik ljudskog osjećaja ili nit kada Čovjek prestaje biti onim zbog čega bi se trebao  zvati  Čovjekom.

Kada se ovakve žene vrate na mjesto zločina, smognu snage da traže pravdu i posmrtne ostatke svojih nastradalih, ja to zovem HRABROST!  I kada svake godine odvoje od usta kako bi kuću koje grade godinama pokrili crijepom ili kupile drvenariju.

Jedino što mogu podijeliti sa vama je saosjećanje i vaša žalost! Jedino što mogu učiniti je da vas spominjem, obilazim vaše mezare i mezare vaših sinova. Da prenosim vaše priče na moju porodicu, kolege, prijatelje  i moju djecu koja su danas u istim godinama u kojima su bila vaša kada su ubijena. Jedino što mogu učiniti jeste da branimo istinu i  ne dozvolimo da se ona negira a žrtva ponovo ubija.

Kada ubiješ djecu ubiješ i smisao života! Kada ubiješ najmilije onda su ubio i njihove najbliže koji su preživjeli genocid. To su glavni nalagodavci i izvršioci genocida jako dobro znali.

Možda je i smrt put da se majka ponovo sretne sa svojim neprežaljenim! Neka Ti je rahmet duši kao i svim drugim majkama koje su kao i Ti našle smiraj na nekom boljem mjestu gdje ne vlada mržnja!

Mr. sci. Edin Osmančević