Arhiva za 25. Novembra 2020.

Mladiću!

I prije intervjua za N1 iz zagrebačkog studija sa sjajnim voditeljem Ilijom Jandrićem znao sam da si ideološki ostrašćeni četnik, što i ne kriješ, ali toliku bahatost u promociji tog četništva, iskreno, nisam očekivao barem nakon što si izabran za gradonačelnika moga grada. Mogao si barem u toj situaciji biti pragmatičan, ali nisi. Ima nešto u tebi jače i od razuma i logičnog promišljanja. Tvojoj ideološkoj orijentaciji koju sam ne samo ja uočio mnogo ranije prije izbora ne bih pridavao značaj da sada nisi postao prvi čovjek Banja Luke. Ali sada, htio-ne htio, moram. Moram prije svega kao čovjek koji ima nultu toleranciju prema fašizmu bez obzira odakle dolazi te kao sin antifašiste koji je sudjelovao u borbama za oslobođenje Banja Luke od njemačkog nacizma i njegovih kolaboracionista, neposredno prije 22. aprila 1945. Dužan sam i sebi, svojim potomcima i svim drugima koji se ne mire s mantrom da je moguće o Banja Luci i njenoj budućnosti govoriti na temelju ideologije mraka kakvu ti promoviraš. Neće to moći, momče! Banja Luka je u svojoj bogatoj i burnoj prošlosti iznjedrila puno velikih imena iz raznih oblasti s kojima se ponosila u Evropi i šire. Ono čime se ne bi mogla ponositi ni u prošlosti ni u sadašnjosti jeste svakako četništvo i s kojim ni naš grad ni ljudi u njemu nemaju budućnost. Ta ideologija je osuđena od civiliziranog svijeta i s njom kao takvom onima koji je promoviraju i slijede nema mjesta u tom svijetu.

Stanivukoviću!

U spomenutom intervjuu ne samo da si se predstavio kao mlad čovjek koji je doslovno zadojen dobro nam poznatom ideologijom koja preferira jedan narod i jednu teritoriju, što samo po sebi znači na račun nekih drugih i “drugačijih”, nego si pokazao i nedosljednost recimo kada se pozivaš na međunarodne konvencije, a istovremeno ne priznaješ Međunarodni sud u Hagu i njegove presude, zatim nedostatk ikakve empatije prema ljudskim životima koji su zbog krvnih zrnaca stradali od četničke ruke, posebno u Sreberenici, jer si na opasku sjajnog voditelja reagirao idiotski riječima “čiča, miča i gotova priča…” Kao da se radi o nekim predmetima, a ne o ljudima. Dalje, na pitanje o Bogičeviću, pokušao si zaobići odgovor rekavši da tada nisi bio rođen pa kao ne znaš šta se zbivalo te 1991. u Predsjedništvu SFRJ. Ali, istovremeno znaš glorificirati navodne četničke uspjehe u početku Drugog svjetskog rata protiv njihovih budućih partnera u nastavku rata – Nijemaca, u istočnoj Bosni. Kako o tome želiš pričati a rođen si 1993? Spominješ da u Banja Luci, u glavnoj ulici, postoje i katedrala, i Saborna crkva i Ferhadija. Ovo posljednje nije tačno: nije Ferhadija nego njena kopija. A šta bi sa originalom? Pa srušili su je tvoji četnici 7. maja 1993. To si propustio reći, momak! A u Banja Luci, kako je u Pressingu podsjetio voditelj Jandrić, nije bilo rata. I iz grada gdje nije bilo rata prognano je nas preko 80 hiljada njegovih žitelja. Ali, neki su ipak ostali a neki se i vratili. Dakle, treba da budeš gradonačelnik svih građana, ali već si se izjasnio da nisi, odnosno da govoriš samo o jednom narodu i jednoj teritoriji. S velikim razlogom i jakim argumentima ti poručujem da kao takav nisi predstavnik ni svih banjalučkih Srba, jer znam ih mnogo koji su na suprotnoj ideološkoj strani od tebe – onoj antifašističkoj kao i ja.

Spomenut je u emisiji i nedavno preminuli Mustafa Nadarević u kontekstu ljudske preporuke voditelja da mu se da barem jedna ulica u gradu u kojem je rođen. Tu si nešto promrmljao ali jasno se odredio da ćeš se zalagati da patrijarh Pavle dobije ulicu u našem gradu. Kakve veze on ima sa Banja Lukom, pitam ja tebe? Jeste, bio je duhovni vođa, ali samo jednog naroda i to onog dijela koji se izjašnjavaju kao pravoslavni vjernici. Šta je onda sa banjalučkim muslimanima, katolicima, ateistima pa i Srbima ateistima? Jesi li ti i njihov gradonačelnik. Očito da nisi.

A kada smo kod imena ulica, svjestan sam da smo daleko od one vlasti u Banja Luci (djelimično i vlastitom krivicom) koja će vratiti Banja Luci imena ulica datih po njenim zaslužnim građanima koji nisu srpske nacionalnosti. Pogotovo smo daleko od vlasti u našem gradu koja će imena ulicama, trgovima, naseljima ili toponimima u našem gradu dati po imenima onih 72 banjalučka muslimana koji su novembra 1941. poptisali čuvenu Rezoluciju tražeći od Pavelića da se zaštite banjalučki Srbi od daljnjeg ustaškog terora. S ponosom ističem da su među njima bila i trojica mojih Gušića. Ali, tako nešto očekivati od srpskih vlasti unazad 25 godina, uključujući i tebe kao skorog gradonačelnika, isto je kao i očekivati da Vrbas poteče prema Karanovcu, Bočcu i Jajcu.

Neka znaš i ovo: jedan sam od onih koji se registrirao za glasanje putem pošte ali nisam dobio glasačke listiće. A da jesam, ne bih glasao za tebe iz razloga koje sam naveo i koje sam akceptirao vezano sa tvoju ideološku, izgleda genetsku matricu. U izboru od dva ponuđena kandidata glasao bih za Radojčića, iako sam i na njegov rad i političko djelovanje imao puno primjedbi, posebno sam bio zgrožen njegovim stavom o Handkeu. Ali, ako ništa, veći je gospodin od tebe.

Na kraju, kurs kojeg si obznanio nije dobar i nije prihvatljiv za sve građane Banja Luke. Poletio si naglo previsoko, mladiću, pazi da ne tresneš o tvrdu zemlju! Jedno od skorih iskušenja po tebe, prije nego sjedneš u gradonačelničku fotelju, može biti Prijedlog Zakona o izmjenema i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi. Lahko ćeš ti s nama-nesrbima, ma šta i kako radio, ali kako ćeš s Bajom?! Iskreno, pošto si otkrio svoje karte ne bi mi bilo žao da s Bajom ovoga puta izgubiš!

Bedrudin GUŠIĆ