Arhiva za 11. Novembra 2020.

U sjeni američkih predsjedničkih izbora ne samo da su bili lokalni izbori u BiH, nego mnogo toga još i u Bosni i u svijetu. Ta je jednostavno tako kada su američki izbori u pitanju, ne samo ovi, već i svi drugi prije njih. To valjda ne treba elaborirati. Naravno, svjedoci smo da postizborna agonija u Americi koju gubitnik istih želi pretvoriti u kaos još traje i ne nazire joj se ishod i kraj, ali ostavimo na trenutak po strani američku dramu i fokusirajmo se na lokalne izbore u našoj zemlji od kojih nas dijeli manje od tri dana.

Da li je glasanje putem pošte već doživjelo krah?

Izgleda da jeste. Prvo, odziv građana BiH koji žive u drugim zemljama svijeta i koji su se registrirali za glasanje putem pošte je bio dva i po puta veći od onoh iz 2018., odnosno 120.000 ljudi se registriralo. Da li se to može smatrati zadovoljavajućim? Svakako da ne! Znači, ni ovoga puta ne može se dati prolazna ocjena tom odzivu kada je riječ o Bosancima i Hercegovcima koji su pustili svoje korjenje u drugim državama Planete. Ako se ima u vidu da je takvih oko polovina ukupne bh. populacije, znači da se za ove izbore registriralo manje od 10%. Ali, šta je, tu je. Međutim, razgovarao sam s nekim našim ljudima koji žive ovdje u Americi i neki su dobili glasačke listiće prije par dana, neki jučer a ja ih još nisam dobio. Naravno da ne znam ni približno kakva je situacija sa mnogim drugima, ali ovo mi “miriše” na krah glasanja putem pošte, barem kada smo mi, Bosanci i Hercegovci koji živimo u Americi u pitanju. Postavljam jednostavno pitanje: ako bih ja sutra, naprimjer, dobio te listiće i istog dana vratio ih poštom nazad, kada će oni stiči tamo? Kako zbog korone tako i drugih stvari. Nema od toga ništa!

Brojevi zaraženih svakim danom četverocifreni, umrlih skoro trocifreni, stranke i njihova stada derneče

Broj naših sunarodnjaka u Domovini (kao i drugdje u svijetu, uostalom) zaraženih koronom ali i onih koji umiru posljednjih sedmica je zabrinjavajuće velik, crni rekordi se obaraju, medicinski radnici, heroji ovoga vremena, posljednjim atomima snage i uz rizike da sami budu zaraženi (a jesu i neki od njih, čak sa smrtnim posljedicama) pružaju pomoć građanima koje je napao ovaj opasni virus, krizni štabovi uvode mjere zaštite koje bi spriječile širenje pandemije, a većina političkih stranaka, pogotovo one vladajuće koje se tri decenije kunu u narod, organiziraju derneke na predizbornim skupovima, gdje se ne poštuje ni fizička distanca niti se nose maske. “Sram ih i stid bilo”!, kao što danas reče dr. Goran Čerkez, zamjenik ministra zdravstva FBiH.

Naravno, uz pjevače kao u najbolja, nepandemijska vremena (skup Fuada Kasumovića, naprimjer, gdje je njegove potencijalne birače zabavljao izvjesni Hakala). Ili, recimo, dernek Naroda i pravde u Tarčinu (vidi sliku ispod naslova), gdje su pivske flaše zelene boje dokumentirale da je ta stranka zaista sa dominantno “vjerskom podlogom” (onda i bojom) nakon čega se Dino Konaković izvinjavao javnosti. Ne znam ko će “pasti” na to izvinjenje, ali ja ne bih sve dotle dok ne smijeni one zbog kojih se izvinjava. To bi bilo istinsko pokajanje i priznanje greške, a sve drugo šuplja priča i jeftina populistička retorika.

Bilo kako bilo, izbori će se nekako održati, neki će pobijediti a neki neće, ali ostaje gorak okus ove predizborne kampanje većine bh. političkih stranaka (posebno vladajućih) da su dernecima kojima smo svjedočili, ugrožavajući zdravlje i živote svojih potencijalnih birača a time i drugih građana BiH, odaslali jasnu poruku koliko im nije stalo do onih u koje se kunu i za koje kažu da štite njihove interese. To mogu prodati samo budalama i svojim uhljebima!

Bedrudin GUŠIĆ