Arhiva za 5. Oktobra 2020.

QUO VADIS, DIJASPORO?

Posted: 5. Oktobra 2020. in Intervjui

Centralna izborna komisija BiH  je na svojoj 59 hitnoj sjednici održanoj 1.10. 2020 donijela Odluku o utvrđivanju i objavi broja birača upisanih u izvod iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine za Lokalne izbore 2020 godine. Odlukom je utvrđeno da će se na izvodu iz Centralnog biračkog spiska za glasanje  izvan Bosne i Hercegovine naći ukupno 101 771 birača. Na istoj toj sjednici Centralna izborna komisija je je odbila upis u izvod  iz Centralnog biračkog spiska za glasanje izvan Bosne i Hercegovine  za čak 27 960 birača.

Bosanskohercegovačka dijaspora danas broji  cirka 2 miliona građana  što je nešto više od 50 % njenih građana sa tendencijom da ova cifra i dalje raste s obzirom na posljedice katastrofalne politike koju decenijama vode politički lideri koalicije SDA-HDZ i SNSD-a.

Nakon što sam objavio  post o Izborima u BiH i broj prijavljenih za glasanje putem pošte, u kojoj je najveći broj birača  27 508 prijavljen iz Republike Srbije, te 19 190 iz Hrvatske,  javila mi se moja dobra školska kolegica  Ljubinka  K.  sa sljedećim komentarom, „ Nisam se prijavila za glasanje jer smatram da  nije u redu da dijaspora glasa za bilo koju državu. Razlog;  Bez obzira u kojoj si državi rođen, otišao si da živiš u nekoj drugoj državi (iz bilo kojeg razloga), ti udišeš zrak te države, stvaraš dobit kako sebi tako i toj državi. U tvojoj rodnoj državi kola drugi vazduh, druga klima, druga pravila. Zato smatram da ne možeš živjeti lagodnijim životom u stranoj državi i odlučivati o životu u rodnoj državi. Ko hoće pomoći rodnoj državi nek se vrati iz dijaspore, uloži svoj novac i znanje zaposli kojeg jadnika i onda učestvuje u životu te države. Zašto bi jedan Hrvat koji živi u Australiji, koji ne zna hrvatski jezik , čak ni gdje se nalazi, odlučivao o mojoj sudbini i mom životu u Hrvatskoj, samo zato što je Hrvat. Zato dijaspori bilo koje države treba ukinuti pravo glasa . Jer ista ima pravo glasa u državi gdje trenutno živi!“.

I nije moja dobra  kolegica sama u svom mišljenju, mnogi  drugi koji se nisu prijavili za izbore misle slično.  Ali ono što zasigurno nenamjerno prešućuju jeste činjenica da je bh. dijaspora stvorena u ratnom vihoru kao posljedica etničkog čišćenja, razaranja, kultorocida, urbicida i genocida u BiH.  Aneks 7 Dejtonskog sporazuma o povratku protjeranih i izgnanih nikad nije sproveden jer današnju vlast čine isti oni ratni profiteri iz 90-ih. Njih održiv povratak bh. dijaspore na prijeratna ognjišta nikada nije ni interesavao. Naprotiv, cilj je bio da se rezultati etničkog čiščenja očuvaju.

Život jednog protjeranog lica se ne može pojednostaviti kao jedna  obična knjiga koje se čita, zatvoriš je kad prekineš čitanje i nastaviš dalje isti onaj svoj život kao da se ništa prije toga  nije desilo. 

” KO JE KRIV?”

Lako je naći na desetine razloga lošeg odziva dijaspore. Odličan   komentara mog kolege Adema Zolote, inače člana Glavnog odbora Socijaldemokratske partije BiH ;

“Takozvana dijaspora broji blizu 2 miliona ljudi i to je dovoljno da se svaka vlast promijeni na bilo kojim izborima u BiH. Zašto se prijavljuje ovako malo ljudi da glasaju? Veoma je složen odgovor na to pitanje. Ako čitamo komentare na politička zbivanja u BiH, najveći patrioti, ali iza tastature, su ljudi iz dijaspore. Oni bi ratovali, pucali, davali život za Bosnu, ali da su što dalje od BiH. Oni na bosanskim sijelima, kad popiju koju, plaču za Bosnom, razbijaju flaše, ide im se odmah kući, znaju sve pjesme, sijeku vene za domovinom…A nemaju vremena za par minuta da se prijave i glasaju.

Zašto? Sve je to posljedica, uzroci leže u ratu, u prikupljanju donacija. Kada su ljudi davali “i šakom i kapom”, a određeni “sakupljači perja” (para i zlata) se bogatili. Poslije rata nastavljeno je intenzivno raseljavanje stanovništva kao rezultat politike “prve stranke u Bošnjaka” jer je bolje narod raseliti nego da se pobuni i svoja prava traži na ulici a u zemlji ostaviti ovce koje se mogu uvijek šišati. Razne delegacije su išle u obilazak dijaspore uz nezaobilazna sijela u džamijama i dvoranama ali sergija je uvijek bila organizovana i uvijek je bila, “mašala puna”. I dogurasmo do toga da svaki šesti Bošnjo neće da ima bilo kakvu vezu sa Bosnom. S druge strane teško da bi Bosna i Hercegovina sačuvala svoju likvidnost da nije dijaspore i njenih doznaka familijama u gotovini. Naime, svake godine dijaspora upumpa u Bosnu 4 milijarde, plus što potroši na godišnjem odmoru. Umorna je dijaspora od obećanja, prevara, pljačkanja i laganja. Ovdje u BiH se mora naći grupa ozbiljnih ljudi kojima nije lično bogaćenje u prvom planu, osmisliti strategiju i raditi s ljudima od Amerike do Australije. Sve ostalo je propadanje kojem jednako doprinose i dijaspora i domaći izdajnici.”

Poznata novinarka Gordana Katana, sa adresom u Banjaluci kaže;“ Nisam ni iznenađena niti razočarana. Naime, ako se prati trend registracije  i glasanja banjalučana, Bošnjaka i Hrvata, on je od izbora do izbora bio sve manji pa se došlo do do situacije u kojoj se više ne čuje u gradskoj skupštini glas ni građanske, bošnjačke  ili hrvatske Banjaluke. I razmišljam kada gledam listu svojih prijatelja, sugrađana na Facebooku koji žive u inostranstvu da su se samo oni registrovali  sa članovima najuže porodice  bilo bi ih barem 1500. To najbolje govori  kako se Banjaluka voli onako deklarativno, patetično na društvenim mrežama ali im je istovremeno lijeno  registrovati se pa glasati. Naprosto mi je muka od onoga, dođeš u Banjaluku ideš na čevape, pokažeš se malo pred ljudima na Slapu, u Alibabi ili cviliš na Facebooku stavljajući fotke Vrbasa, Šehera a mrsko ti uraditi bilo što konkretno poput prijave za glasanje“.

Gospođa Bakira Hasečić, Višegrađanka, žena koja je vlastitim primjerom pokazala kako se brani pravda i bori za svoju državu je iznijela i lično mišljenje;  Oni koji se nisu prijavili za glasanje, to je za Bosnu i Hercegovinu IZGUBLJENI GRAĐANIN! Čovjek bez svog identiteta je 0“.

Na žalost mnoge naše sugrađane,  na njihov pravi  identitet podsjete „domaćini“ država u kojima danas žive, pitajući   ih odakle dolaze. Asimilacija, na žalost,  ne podrazumjeva automatsku promjenu genetike, kulture, izgleda i navika pa se ne možeš tek tako lako  utopit u masu! 

Tek  onda se mnogi prisjete  najljepše države na svijetu koju su za sva vremena precrtali u svojim sjećanjima!

 Ponekad se zapitam hoće li im to ikada  halaliti  njihovi  preci sa  zaboravljenih harema?!

Mr. sci. Edin Osmančević