Arhiva za 27. Avgusta 2020.

Na prvoj slici gore je teška mehanizacija koja su prije koju godinu, u jeku hampe oko besramne prodaje Hadži Babinog harema, ravnala jednu drugu banjalučku vakufsku parcelu i odvozila ruševne ostatke  -u bivšoj Zagrebačkoj broj 4 (danas Meše Selimovića isti broj) a na kojoj je preko osam decenija stajala kuća sa tri stana (vidi sliku dolje) i bila namijenjena imamu i mujezinu Ferhadije džamije, odnosno bila je sastavni dio njenog vakufa. Da, tu kuću koja je neposredno nakon agresije na R BiH bila i pristojno sanirana, je neko dao srušiti i poravnati teren na kojoj je ista počivala i pripadajuće joj zemljište. Nemamo nekako sreće sa tom teškom mehanizacijom (ma nije ona jadna kriva što se ponekad nađe u rukama bezdušnika, iza kojih su njihovi nalogodavci, patroni…) jer posebno mene asocira na 7. maj 1993. kada su mi „orali“ po utrobi ravnajući lokalitete netom srušenih Ferhadije i Arnaudije, a prije koju godinu već toliko puta spomenuti HB harem. Prije nekoliko dana bili smo svjedoci Saopćenja Medžlisa IZ Banja Luka i antologijske rečenice u njemu: „pokušaj uzurpacije vakufske imovine u Banja Luci…“ Hajde da sada malo ublažim oštricu svojih kritika na to Saopćenje koje sam u par navrata iznio i da teoretski pretpostavim da su možda mislili na dio vakufa Ferhadije džamije koji je predmet ove priče, makar se ovo uzelo i kao ironično. Također, ova moja reakcija se ne podudara sa javnim diskursom nekih koji su mi oponirali nazivajući prodaju HB harema i ostale lopovluke u vezi sa banjalučkim vakufom „nekim problemima u IZ“, zalažući se da se oni rješavaju unutar institucija iste. Za razliku od takvih, ja sam od onih koji stvari nazivaju pravim imenom, a da li se i ova opasnost koja se kao crni oblak nadvila nad dijelom vakufa Ferhadije džamije može otkloniti radnjama unutar institucija IZ, evo, bujrum, neka spriječe prije nego što bude kasno za bilo kakav lijek. O čemu se, zapravo, radi?

Ingerencije muftije po članu 52 Ustava IZ BiH

MUFTIJA
Član 52.
Muftija je glavni vjerski autoritet na području muftiluka, odnosno mešihata.
Muftija predsjedava muftijstvom, odnosno mešihatom.
Potvrđivanje imenovanja i razrješenje dužnosti muftije vrši Sabor Islamske zajednice na
prijedlog reisu-l-uleme.
Za muftiju može biti imenovan alim koji posjeduje srednje i visoko islamsko obrazovanje, koji
je svojim poznavanjem islamskog učenja i svojim ponašanjem stekao ugled među pripadnicima,
odnosno članovima Islamske zajednice i koji ima najmanje deset godina rada u Islamskoj zajednici.
Muftija predstavlja i zastupa muftijstvo, odnosno mešihat te:
– tumači islamske norme i izdaje fetve,
– nadzire rad glavnih imama,imama, hatiba, muallima, muderrisa i vjeroučitelja,
– stara se o zaštiti vjerskih prava muslimana,
– brine se o uvjetima za izvršavanje islamskih dužnosti,
– stara se o izvršavanju odluka i uputa viših organa Islamske zajednice,
– predlaže imenovanje, razrješenje i premještaj glavnih imama,
– rukovodi i predsjedava muftijstvom, odnosno mešihatom,
– vrši i druge poslove iz svoje nadležnosti.

Muftija Kozlić zaključuje Ugovor sa izvođačem radova u Zagrebačkoj 4

Da, muftija Osman ef. Kozlić je 10.12. 2015. zaključio ugovor sa firmom Sintex doo. iz Banja Luke o izvođenju radova na poslovnom objektu u Zagrebačkoj 4. Milion pitanja se ovdje nameće, a evo par njih:

  • Ko je dao za pravo tom čovjeku da sa pisanim tragovima izlazi iz opisa gore navedenih svojih ustavnih prava i obaveza, odnosno zaključuje ovakve ugovore?
  • Zašto se taj čovjek okomio na kuću koja je osam decenija bila dio vakufa Ferhadije džamije da je sruši u svrhu gradnje nekakvog poslovnog objekta?

 

  • Kakav je interes bio da, kako će stvari kasnije pokazati, Muftijstvo dobije jednu etažu u budućem objektu kada je njegov prethodnik dao sanirati zgradu koja je ustupljena IZ na korišćenje (nekadašnja škola „Kasim Hadžić“, danas „Dositej Obradović“ ) upravo za potrebe Muftijstva kao Upravnog organa Muftiluka banjalučkog, uloživši ne baš male pare?
  • Da li se muftija Kozlić, izlazeći iz svog mandata, rukovodio društvenim-vakufskim interesima ili nekim drugim?
  • Da li su za ovu rabotu muftije Kozlića znali direktor Vakufske direkcije, Vijeće muftija i Rijaset?
  • Zašto baš i opet – Sintex doo.?

……. i tako dalje i tako dalje….

14. aprila 2016. muftija Kozlić uključuje Medžlis u igru

 Taj Osman ef. Kozlić malo je poremetio red poteza jer je prvo zaključio ugovor (ko ga je ovlastio za to?) sa izvođačem radova na budućem objektu pa tek onda regulirao pravo njegovog građenja i to skoro četiri mjeseca poslije, tačnije 14. aprila 2016. A to pravo je mogao regulirati samo sa vlasnikom te parcele – Medžlisom IZ Banja Luka i tadašnjim čelnim čovjekom IO Medžlisa, svojim „Sejdom Bajramovićem“ – Almir efendijom Hodžićem. I tako vlasnik zemljišta ispod kuće koja će se kasnije srušiti i oko nje ostade i dalje Medžlis, a Muftijstvo, suprotno svojim ustavnim ingerencijama postade ni manje ni više nego „nosilac prava građenja“! Da li su za ovu fazu nasrtaja na taj dio vakufa Ferhad-pašine džamije znali oni u Sarajevu, prije svih direktor Vakufske direkcije Senaid Zaimović koji je upravo meni u ranijem intervjuu govorio suprotno kada sam ga pitao za sudbinu imamske i mujezinske kuće na tom lokalitetu? Ako su znali, a nisu spriječili, onda snose svoj dio odgovornosti, ali ih ne abolira ni teoretska mogućnost da nisu znali jer MOGLI su MORALI su znati!

 13. jula 2016. dogovoriše deal koji nimalo nije povoljan po Medžlis IZ, odnosno koji je realna opasnost da nepovratno ostanemo bez još jednog banjalučkog vakufa

 Toga dana, mjeseca i godine dogovoriše se „udružilac izgradnje i vlasnik zemljišta“ u Zagrebačkoj 4 (Medžlis IZ Banja Luka), „investitor izgradnje“ (Muftijstvo banjalučko – opet izvan svojih ustavnih nadležnosti) i „suinvestitor izgradnje“ (Sintex, doo.) da ulože 1,693.527,61 KM za izgradnju poslovnog objekta. Investitor je trebao uložiti 443.527,61 KM i po osnovu takvog ulaganja trebao mu je pripasti prostor u objektu površine 262 metra kvadratna, a suinvestitor preostali iznos – 1,250.000,00 KM i dobiti 501 kvadratni metar u istom. Ovdje je veoma bitno istaći da su i Medžlis i Muftijstvo bili saglasni da suinvestitor izgradnje, odnosno firma Sintex doo. može u svrhu dobijanja kredita kod poslovnih banaka staviti pod hipoteku zemljište na kojem će se graditi poslovni objekat! „Pukni crna zemljice…..“!!!

Dalje, dogovoreni rok za završetak objekta je bio godina dana, što znači da je hejbet probijen. Također, tri partnera u ovom posljednjem dealu su dogovorili da će suinvesitor svoj dio prostora koristiti pet godina i nakon toga dati ga u posjed vlasniku zemljišta – Medžlisu IZ Banja Luka ali uz obavezu vlasnika – Medžlisa da mu isplati uloženih 1.250.000,00 plus pripadajući troškovi i kamate po osnovu ostvarenog kredita, a u svrhu izgradnje objekta. A ako mu ne mogne isplatiti, onda je saglasan da se prenese u vlasništvo svih onih 501 kvadratni metar u izgrađenom objektu! Dakle, poslije spoznaje da su Medžlis i Muftijstvo pristali na hipoteku nad najatraktivnijom parcelom u Gradu i vakufskim dobrom, još jedan hladan tuš nam je serviran ovom odredbom koja realno daje mogućnost firmi Sintex doo. da postane vlasnik 65,7% izgrađenog objekta! Nije li to put da ostanemo bez još jednog vakufskog dobra u našem gradu?!

Šta mogu učiniti aktuelni saziv IO Medžlisa i Muftijstvo banjalučko?

Prije svega, trebaju konačno biti transparentni i upoznati javnost sa zatečenim stanjem. Niko nema pravo, bez obzira da li je bio dio ove priče ili ne kriti kao zmija noge od svojih članova činjenično stanje vezano za „slučaj Zagrebačka 4“. Da li je ugovor sa suinvestitorom izgradnje valjan ako nisu ispoštovani rokovi završetka radova? Je li zaista ta parcela stavljena pod hipoteku, na koju varijantu su onomad pristali muftija Osman ef. Kozlić i Almir ef. Hodžić? Kakav je smisao daljnje suradnje, pa i u ovom predmetu, sa firmom Sintex doo. ako su tačne najave da će protiv iste Medžlis podnijeti tužbu u predmetu HB harem?

Mogu li, poslije svega, Zaimović i Kozlić i njima slični obnašati bilo kakve funkcije u IZ BiH?

Tog Zaimovića članovi 30. i 31. Ustava IZ BiH obavezuju da štiti vakufsku imovinu, pogotovo da ne dozvoli da se ona otuđuje, a svakog muftiju, pa i Kozlića, isti taj Ustav obavezuje da se bavi isključivo vjerskim pitanjima, a nikako materijalnim, investicionim…, sa vakufskom imovinom na način da ruši stambene objekte radi izgradnje nekakvih drugih i slično? Poslije HB harema i mogućnosti da ostanemo bez dijela vakufa Ferhadije džamije, za što su obadvojica itekako odgovorni, nameće se logično pitanje: mogu li oni i njima slični dalje obnašati ikakve funkcije u IZ BiH?! Ja odgovor na to pitanje svakako znam, ali nama treba odgovor od najodgovornijih! Nešto nisam optimist pogotovo što je isti taj Kozlić, nakon svega što je ostavio iza sebe u Banja Luci, unaprijeđen, odnosno imenovan na važnu dužnost u Islamskoj zajednici Bošnjaka zapadne Evrope, koja je dio IZ BiH.

Bedrudin GUŠIĆ