Arhiva za 11. Avgusta 2020.

Imam ovdje komšinicu Svetlanu iz Bjelorusije. Došla je u Ameriku iste godine kada i mi. Intelektualka je. Sretoh je prije koji dan i upitah je za komentar nakon što je dosadašnji predsjednik njene domovine Aleksandar Lukašenko, na predsjedničkim izborima u toj zemlji od 2. augusta ove godine proglasio još jednu svoju, “ubjedljivu” pobjedu (80% kaže da je glasalo za njega). Ona mi sa kiselim osmjehom uzvraća da je to bila još jedna farsa od izbora u njenoj domovini kako bi diktator Lukašenko ostao još na vlasti, Bog zna dokle. Podsjetila je i mene i sebe da je ovdje došla godinu dana nakon što je taj tip prvi put postao predsjednik, a postao je sada već davne 1994. godine. I, naravno, izbjegla je iz Belorusije zbog  njega i njegovog režima. Onda je upitah je li čula za Miloševića? Čula je, naravno, pa joj rekoh da je taj Lukašenko te 1994. godine, kada je postao predsjednik, jedini lider jedne zemlje koji je posjetio Miloševića u Beogradu u to vrijeme, što nju, naravno, nije iznenadilo.

Da joj ne bih, iako sam bio ljubopipljiv, htio dalje pristajati na muku, nisam je pitao za njenu imenjakinju Svetlanu Tihanovskaju koja je bila oponent Lukašenku na netom održanim izborima i koja tvrdi da je pokradena i koja se, iz sigurnosnih razloga, već sklonila u Litvaniju. Jer, takvi kao Lukašenko ne praštaju nikome ko se drzne da ih izazove pa i na izborima, čak ni ženama. Ali, zato mu je među prvima pobjedu ili “pobjedu” čestitao Milorad Dodik. Eh, tu sada počinje moja priča i paralele i neki događaji koji se sami po sebi nameću u mojoj glavi. Prvo, ovih dana svjedoci smo da je rustikalna fizička datost i nekadašnji učitelj i uzor predsjednika Srbije Vojislav Šešelj u svom desetaračkom stilu i sa jezičkim hendikepom kod izgovaranja glasa “r” pozvao sve Srbe u Americi da glasaju za Trumpa, kao što ih je pozvao i četiri godine ranije. Koliko će ih se odazvati pozivu ove skalamerije od političara, odnosno četničkog vojvode, što mu je službena titula, vidjet ćemo.

Ali, nije u tome poenta nego, ipak, u paralelama. Naime, kontam kako je zaista nekako logično da tipovi poput Šešelja navijaju za Trumpa jer imaju nekih zajedničkih dodirnih tačaka u vlastitim mentalnim sklopovima. Kao što je logično da je taj Baja iz Laktaša simpatizer Lukašenka, Orbana, Putina, Netanyahua.., ili onaj Vučić i Orbana i kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji, da podsjetim, vrši genocid nad muslimanima-Ujgurima u njegovoj zemlji.

 

 

 

 

 

 

 

Definitivno se Stvoritelj svih svjetova pobrinuo da se danas na jednu gomilu mogu staviti svi diktatori ovoga svijeta, a na drugu oni drugi. Ovih drugih ne znam koliko ima ali znam da, koliko god da ih spaja taj demokratski čip u njihovim bićima, ima među njima i razlika, čak i ideoloških i svjetonazorskih. Ali diktatore poput Lukšenka, Orbana, Putina, Xi Jinpinga, Trumpa, Netanyahua, Vučića i Dodika sudbonosno veže taj ne samo diktatorski, nego i morbidni čip u njihovim bićima, iliti nedostatak i minimuma empatije prema ljudima općenito. Oni su po tome, naprosto, kao braća, kao sijamski blizanci. A neke od njih veže još nešto zajedničko: kriminal. Možda ćete se zapitati zašto među pobrojanim nema vojvode Voje, ali imam samo jedno objašnjenje za to: pa zar njega još treba uzimati za ozbiljno i izvan cirkusantskog ambijenta, bez obzira čiji je onomad bio učitelj i uzor. Nažalost, to je svijet u kojem živimo, ili to barem pokušavamo.

Bedrudin GUŠIĆ