Korona- kao pandan društvenoj polarizaciji

Posted: 30. Marta 2020. in Intervjui

Korona pandemija, kao i uostalom i sve druge teške krize kroz koje čovječanstvo prolazi zahtjeva nacionalno jedinstvo i jačanje svijest o solidarnosti te ponovo poteže određena humanistička pitanja koja su, u neoliberalnoj trci za novcem, potisnuta u sasvim drugi plan. U SAD- su se republikanci i demokrate ekspresno brzo usaglasili oko gigantskog paketa-podrške ekonomiji i naravno, da se to ne bi tako lako desilo da se situacija nije shvatila akutnom. Emmanuel Macron poručuje Francuzima kako ”smo u ratu”, što je jedan efektivan način da se građani ”probude” ali i ojača vlastita pozicija. Švedski premijer Stefan Löfven poručuje kako je građanska dužnost da ” se prati savjet nadležnih vlasti ”nakon čega se podrška švedskim socijaldemokratima povećala za skoro 3 %. Prijeko potrebno, reklo bi se, kako je njihov trend podrške švedske javnosti bio u strmoglavom padu, dok je rasla popularnost desno-ekstremnih snaga . Bh. entitet RS najavljuje uvođenje vanrednog stanje u kome će joj korona virus itekao dobro doći kako bi se skrenula pažnja javnosti sa katastrofalno-lošeg ekonomskog stanja. U Deytonskim okovima u kojima je bh.zdravstveni sistem pocijepan na kantone, entitete, distrikte i u kojima se prijeti kako će se građani protjerivati iz jednog u drugi entitet, čovjek je najveći gubitnik. Dnevno politička prepucavanja su gotovo presahnula jer se pojavio ”nevidljivi neprijatelj” a pobjeda nad mrskim protivnikom će biti adut na predstojećim općim izborima.

Korona-virus je klasični ”spoljni” neprijatelj protiv koga se građani udružuju iz osjećaja solidarnosti.  On ne bira svoje žrtve, neovisno da li oni bili bogati ili siromašni. Princ Charles je zaražen, francuski ministar kulture takođe i čitava plejada glumaca na čelu sa Tomom Hanks-om.

Iskustvo nas uči da demokratije sa jakim građanskim civilnim društvom karakterističnim po visokom stepenu javne svijesti lakše prebrođuju ovakve krizne situacije nego auktoritativna društva. Režimi u kojima vlada totalitarizam sa centralnim upravljanjem su manje efektivna , jer niko van centralnih organa neme prava odlučivanja. Niža svijest o značaju kvaliteta i struke stavlja nauku i znanje u drugi red zbog čega izostaju i adekvatne regionalne stručne mjere.

Mnoga se pitanja postavljaju u vremenu pandemije pa tako i ona kuda ići dalje. Kapitalizam je u suštini nepravedan i danas jasno ukazuje kako javno zdravstvo većine zemalja ne posjeduje dovoljne kapacitete u odbrani preživljavanja i očuvanja ljudske vrste. Taj isti kapitalizam uništava osnovno pravo čovjeka na zdravstvenu njegu što može biti jedan od razloga budućih humanitarnih katastrofa. Ne iznenađuje zato što španska vlada danas preuzima kontrolu privatnih bolnica dok se u Italiji sva javna transportna sredstva stavljaju pod državnu kontrolu. Švedska je, na primjer 1993 godine, imala 4 300 intenzivnih liječničkih kreveta , godine 2018 ova broj je spao na 574. Nakon 1993 su sprovedene velike štednje u zdravstvenom sistemu i redukciji bolničkog personala što ga je značajno unazadilo. Korona-kriza ukazuje da nisu svi građani jednakopravni po pitanju zdravstvene zaštite jer oni koji imaju novac i privatna zdravstvena osiguranja zaobilaze podugačke redove bolesnih. Teško je dati opravdan odgovor na humanističko pitanje zbog čega su nečiji životi vrijedniji od drugih isto tako bolesnih koji takođe čekaju na pomoć i da li oni koji su imućniji trebaju novcem kupovati pravo na zdravlje.

U bivšem konceptu Opšte-narodne odbrane SFRJ-a po pitanju nuklerano-hemijske i biološke odbrane se prilazilo sa velikom važnošću. Oni malo stariji koji su služili JNA se sjećaju Pribora za ličnu dekontaminaciju koji je pored zaštitne maske, kombinezona i pribora i imao i injektore protiv hemijskih otrova. Dobro se sjećaju da je svaki čovjek imao svoje mjestu u eventualnom ratu i katastrofama a zdravstvena zaštita bila besplatna. Radnička klasa je bila jaka i upravo je ona bila ta koja je u centar stavila čovjeka i njegove potrebe u odnosu na privatne interese.

Pandemija se naravno mora savladati a pouke za budućnost izvući iz današnjeg iskustva. Nakon pandemije će mnoge državne vlade požuriti u spašavanju globalne kapitalističke ekonomije. To zasigurno nije ispravan put. Ovo je prilika da građani kažu svoje i u fokus stave solidarnost, jednakost i zajedništvo!

Mr. sci. Edin Osmančević

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s