Aleksandre Vučiću!
Dao si gomile uvredljivih i negativnih izjava vezano za moju Domovinu Bosnu i Hercegovinu kao i narod kojem pripadam. Jednako tako odšutio si na bezbroj antibosanskih i antibošnjačkih izjava koje je u tvom prisustvu izgovorio onaj iz Laktaša i sve to u svojstvu premijera ili predsjednika Republike Srbije. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju rezultat je bio isti: da aktivno ili pasivno podrivaš suverenitet i teritorijalni integritet komšijske države. Naravno, tvoje floskule tipa “…mi podržavamo teritorijalni integritet BiH i poštujemo Dejtonski mirovni sporazum…” padaju u vodu već slijedećeg sekunda kada ona strvina iz Laktaša pred tobom govori o secesiji Rs-a, pripajanju tog dijela Bosne Srbiji.., izruguje se, onako u seljačkom žargonu, državi u kojoj je rođen i u kojoj obnaša jednu od najviših dužnosti…a na sve to ti glasno šutiš! Znači, slažeš se s Bajom i on je u tom slučaju tvoj megafon. To barem nije teško prepoznati. Jer, da misliš drugačije, ti bi ga do sada ukrotio. Ali nisi, činjenica je.
Rekoh da si izgovorio ili prešutio puno toga izrečenog protiv BiH u svojstvu premijera ili predsjednika Srbije, ali ako bi malo odmotali film prema prošlosti i tvoje izjave tipa “stotinu za jednoga…”, neke bi stavilo u dilemu u smislu koji je pravi Aleksandar Vučić – onaj sa Jevrejskog groblja ranih 90-tih ili ovaj danas!? Za razliku od vjerovatno većine Bosanaca i Hercegovaca, pa, usuđujem se reći i Bošnjaka, ja takvih dilema nemam: ti si za mene ono što si uvijek bio: RADIKAL! Naime, jedan sam od onih koji ne vjeruju u metamorfoze mentalnog pa i ideološkog sklopa i za tu tezu potvrdu nalazim u tvome današnjem političkom djelovanju naspram Bosne i Hercegovine koje je i dalje neprijateljsko, samo to radiš drugim sredstvima i u prozirnim rukavicama.
Ali, pravi povod ovom javnom obraćanju jeste tvoja nedavna izjava data na Glavnom odboru bivših radikala, odnosno vladajućeg SNS-a kada si svojim podanicima citirao svoju rečenicu izrečenu američkom generalu potpukovniku Fredericku Ben Hodgesu a u kontekstu njegovog upita na naoružavanje Srbije. Rekao si mu: “Je li mislite da treba da budemo najslabiji, da nam onda kada vama treba kažete ‘pogledajte kako ste vojnički slabi, nemojte da pustimo neke protiv vas, kao 1995. kada je zamalo pala Banja Luka…”
Pa to je maestralno, “Aco Srbine…” Pa to je zaista priznanje da je Srbija zaista izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu sa najvišeg mjesta u zemlji agresoru. Hvala ti na tome, ma kako ovo ironično zvučalo. Da budem manje ironičan, a pošten, znam da nisi mislio tako, ali tako si rekao. Izletjelo ti je, vjerovatno nepromišljeno, ali što izleti, ne uleti…Ti si, bez obzira što ti je izletjelo, zapravo samo potvrdio općepoznatu istinu. Druga je stvar što moja zemlja nema državnika pa da međunarodnopravno kapitalizira to tvoje priznanje i utoliko je to bezbolnije za tebe.
Također, neću se ovom prilikom osvrtati na autokratski način vladavine u Srbiji, zatim, po mnogima uličarski žargon kojeg koristiš u javnom prostoru kada se obraćaš neistomišljenicima niti me je briga tvrdnja ozbiljnih ljudi u Srbiji koji za tebe kažu da “nisi dobacio dalje od vođe navijača ‘Zvezde’ sa sjevernog stajanja…” jer sve to mene, kao državljanina tebi komšijske zemlje, ali i domovinje tvoga oca, djedova i pradjedova, jednostavno ne zanima. To je problem građana Republike Srbije!
Ostavi Bosnu na miru a i moli Boga da neko iz Sarajeva ne podnese novu tužbu protiv Srbije na osnovu tvog priznanja agresije na RBiH, jer ako se to desi, onda kad-tad će doći na red i priča o reparacijama, ratnoj odšteti i sl. Lično, nisam optimist da se tako nešto može desiti sa ovom garniturom bh. političara, ali nikad se ne zna šta nosi dan a šta noć, Aleksandre Vučiću. Ni ovi bh. vlastodršci neće trajati do kijametskog dana, kao što nećeš ni ti.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 