Šarmantnog Dubičanca Turomana Ranka Dubičani znaju kao inspektora šumarstva i pjevača zabavnih melodija, kojeg smo rado slušali u Kosovića bašti, Staklenjaku, na kulturnim manifestacijama i tamničenju gradova Bosanske Krajine. Iako je već u godinama, i sada nas obraduje svaki put kad čujemo njegovu novu muzičku numeru. Iz njega uvijek zrači vedar duh, optimizam i ljubav za sve ljude. On je veliki sin i zaljubljenik Bosanske Dubice. Bio je solista, ali se rado sjećamo njegovih dopadljivih izvedbi sevdaha u duetu sa popularnim dubičankama Zekijom Ćuturić, Zekijom Hodžić. Najradije pjeva o Dubici i Dubičanima.
Ali Ranko je mnogo više od pjevača i kant-autora. On je pjesnik, romantičar, sanjar, plemenita srca i dobre duše. Stihovi i rime teku iz njega kao voda iz česme. Poznajem ga od šezdesetih godina prošlog vijeka. Zajedno smo radili u dubičkoj opštini, on kao inspektor šumarstva, a ja kao šef općinskog budžeta. Često mi se javi preko FB i obraduje me nekom svojom izvedbom, za koju sam siguran da bi je rado slušali i svi koji ga poznajete i ne poznajete. Jedno vrijeme živio je u Samoboru, a sada najviše vremena provodi u Bosanskoj Dubici, u kojoj još uvijek ima vjerne prijatelje, za koje je srcem i dušom vezan. Za ovu prigodu predstavljam vam njegovu pjesmu koju mi je u znak prijateljstva posvetio za moj 77, a valorizovao za moj 78. rođendan. Pitam Ranka da pjesmu objavim, a on je ovim rimama najavi:
Objavi je, gdje god želiš,
da sve ljude razveseliš.
Jer, previše je Ziko tuge,
k’o bolesti teške duge.
Treba pjesme i meraka,
da se tjera muka svaka,
Što ne može medicina
izliječiće pjesma fina.
Pjesme stare
liječe nove rane,
kad slavimo naše rođndane.
O tebi će biti još pjesama
od tvog druga Ranka Turomana.
Dugo živ i sretan bio
sa svojima se veselio.
I rođendan, kad ti sutra dođe,
u veselju neka tebi prođe.
Proslavi ga u sreći i veselju,
da ispuniš svaku svoju želju.
Pisao bi dugo, bez prestanka,
primi pozdrav od jarana Ranka.
Naša Una nije bistra više,
jer je mnogi jadnu ostaviše.
Una tužna tužan pozdrav šalje,
Dubičana iz dana u dan sve manje.
Otišlo je, svak se tome čudi,
otišlo je tri hiljade ljudi.
Dubica je, Ziko, opustila,
nije više, kao što je bila.
Sad i Ada tužna, jadna, drijema,
u njoj cura ni momaka nema.
A čega sve nema, ne pitaj me Ziko,
na sve ovo ja naviko.
PJESMA ROĐENDANSKA OD TUROMANA RANKA
Evo sutra sretnog dana, evo tvoga rođendana.
Proslavi ga u veselju i ispuni svaku želju.
Puno sreće, puno zdravlja, nek se tako sve nastavlja.
A godine nek prolaze, rođendani nek dolaze.
U veselju nek svi prođu i unuci novi dođu,
pa ti s njima dođi ‘vamo, u Dubicu da pjevamo.
Amerika velika je, al’ Dubica najljepša je.
Zato brzo ‘vamo kući, u našoj Uni reum liječi,
pa da možeš potrčati s unucima,
na adi se igrati s njima.
Na Brljavku njih dovedi, gdje se kup’o dido sijedi.
Kaurkinje gdje si gled’o, u neku se i zagledo.
A neku si i safat’o – Šta sad kažeš Ziko na to?
To sam moro Ziko reći, nemoj sada to poreći.
To je nekad tako bilo, unucima biće milo.
Još o djedu priče kruže, to je tako stari druže.
Najljepša je Unska voda, kod Zajkina parabroda.
Tu se djeca plivat’ uče, djedovi ih tu nauče.
Malo vode progutaju, dok sa djedom zaplivaju.
Ovi dani tvoje sreće, zaboravit’ se nikad neće.
Evo pjesme, dragi Ziko, na kakvu si već navik’o.
Moj odgovor:
Hvala Ranko, od srca – onako, jer takve rime ne sklada svako.
Piše ih onaj ko dušu ima, i ljubav iz srca velikodušno dijeli svima.
Zdrav nam i sretan uvijek bio, Dubicu našu pjesmom proslavio.
Zijad Bećirević
bedrudingusic 