Igore Radojčiću!
Ne mogu da te persiram niti da te oslovljavam sa onim otrcanim i isprofanisanim „gospodine“, a još manje sa „druže“ jer daleko si i od toga, iz prostog razloga što tako ne činim prema onima koji veličaju neonaciste ili nude im gostoprimstvo. Šta ćeš, princip je princip!
Dakle, nakon svega što je moj grad kojim danas upravljaš svrstalo u one iz kojeg je protjerano 80-ak hiljada njenih domicilnih građana i po tome je rekorder u bivšoj SFRJ, u kojem je srušeno svih 16 džamija, uključujući i Ferhadiju, u kojem su zbrisani svi nazivi ulica, naselja i toponima koji su svjedočili o višestoljetnom bitisanju Bošnjaka i Hrvata te njihovih najboljih sinova koji su zadužili naš grad u mnogim oblastima javnog, kulturnog, stvaralačkog ili antifašističkog života i angažmana, sada kao biber po pilavu dođe i tvoja pozivnica Handkeu. Da, za Sarajevo je nepoželjan, za Banja Luku itekako poželjan. Tu pozivnicu si mu uručio upravo ti, u svojstvu gradonačelnika Banja Luke. Pokušavam razumjeti tvoju odluku u kontekstu politike stranke kojoj pripadaš i volje njenog prvog čovjeka, čiji si bio i ostao potrčko koji izvršava samo domaće zadatke, ali ne mogu razumjeti s one ljudske strane da kada čitav civilizirani svijet sa zgražanjem osuđuje Švedsku kraljevsku akademiju jer je uručila nagradu dokazanom neonacisti, čovjeku koji je svojevremeno bio na grobu Adolfa Ajhmana, a da ne spominjemo Srebrenicu, Miloševića i druge, pa onda nakon svega shvatim da tako nešto sebi može dozvoliti samo mali čovjek sa velikim kompleksima. A jedan od tvojih najvećih kompleksa je da ne pripadaš ni jednom konstitutivnom narodu u državi i entitetu gdje živiš i djeluješ pa si pristao da budeš lokalni „Sejdo Bajramović“. Da, ti si tamo „ostali“, moj Crnogorče, ali mogao si biti puno veći da si odbio taj domaći zadatak i rekao gazdi „ne“, pa i po cijenu da te pomete sa funkcije. Ali, tako nešto je svojstveno samo velikim ljudima, a ti si daleko od toga. Nemaš ti taj moralni i ljudski kapacitet jedne Švicarke Christine Doctare, koja je, kao što je poznato, vratila Nobelovu nagradu za mir iz 1988.
Bilo kako bilo, ne očekujem da ću ja ili bilo ko drugi spriječiti odluku SNSD-a i njenog lidera da pružiš gostoprimstvo Handkeu, ali ne znam kako ćeš mu kao domaćin onda objasniti zašto se obilježava 22. april kao Dan grada, kako ga danas zovete (nekad, Dan oslobođenja) ili mu nećeš to ni spomenuti jer je na taj dan 1945. Banja Luka oslobođena od nacista, istih onih čije grobove posjećuje tvoj gost i čijom ideologijom se napaja? Hoćeš li mu objasniti demografsku sliku Banja Luke prije ranih 90-tih i ovu današnju? Hoćeš li ga odvesti u obnovljenu Ferhadiju, stoljećima unazad a i danas, glavni simbol Grada i informirati ga ko ju je srušio 7. maja 1993.? Odvedi ga i na Manjaču i pokaži mu nekadašnji logor za Bošnjake i Hrvate iz 1992., bit će, siguran sam, impresioniran sa tim časom bliske povijesti. Odvedi ga i na mjesto u Gradu gdje je bio Mali logor, a možeš vala i u Omarsku ili Trnopolj, bez obzira što pripadaju susjednoj opštini Prijedor, čime ćeš još više oduševiti svoga gosta. Samo, Igore, kada budete eventualno prolazili pokraj Kozarca, ne skrećite desno jer možete zalutati na Kozaru, a gore je onaj spomenik kojim Handke neće biti oduševljen. Uradi tako kako bi zaradio poene kod svoga gosta, mali čovječe!
Sram te bilo, Igore Radojčiću!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 