Ovo nije ni politika ni politikanstvo, niti je ikakvo filozofiranje nekog običnog građanina koji ponekad djeluje u javnom prostoru. Može se uzeti kao sanjarenje, ili jednostavno ljudska, prirodna reakcija na ujed zmije-otrovnice koja ne prestaje to činiti i kojoj se, bar za sada, može jer nema adekvatne reakcije sa pravog mjesta. Ovo je, jednostavno, dug, neću reći prema Domovini, jer djeluje previše patetično, nego prema vlastitom dostojanstvu na koje nema niko pravo nasrtati, posebno ne neko koji se toliko puta dokazao kao neprijatelj zemlje koja me je iznjedrila i etnikusa kojeg nisam birao, ali mu pripadam.
Dakle, ta mora od žene i političarke (neću reći državnice, jer ona nije ni „d“ od toga) je ovih dana, nakon svih dosadašnjih otrovnih strijela koje je odapela prema Bosni i Bošnjacima, bilo sa Pantovčaka, iz Brisela, Washingtona, Tel Aviva… i sa splitskog Poljuda zagrabila dobar dio BiH – skroz do Kupresa. Bezobraznica, šta drugo reći. Problem je u tome što ta ista Bosna, sklepana ovakvom kakva jest, nije u stanju državnički odgovoriti na grubi nasrtaj predsjednice susjedne nam države na teritorijalni integritet naše zemlje koji se sa iste adrese ciklično i u kontinuitetu ponavlja već duže vrijeme. I to anamo ona uporno zloupotrebljava, jer može joj se a ima i (ne)moralne i (polu) intelektualne predispozicije za to. Naravno, nije ona sama u tome – ona je samo dio jednog projekta koji nije od jučer, ali ga interpretira na najprimitivniji i najgrublji mogući način, doslovno ujedima. Boli to, kao i svaki drugi ujed. Pogotovo ako je pomiješan sa otrovom, a u njenom slučaju provjereno jeste.
Mnogi normalni hrvatski dužnosnici i javni djelatnici su već rekli da je ona „sramota za Hrvatsku“. Pošto nisam od onih koji će reći „šta me briga, eno im tamo…“, već, naprotiv, za tu državu me gotovo od rođenja mnogo toga veže, sve do dan-danas, tamo imam puno prijatelja i dragih ljudi.., pa prema tome dotiče i mene što ta zemlja ima takvu predsjednicu koju nije zaslužio dobar dio tamošnjeg društva, a Boga mi ni Bosna i Hercegovina kao njihov susjed. No, tamo neko treba da vodi računa hoće li Kolinda Grabar Kitarović, barem dok je predsjednica RH, prolaziti kroz alko-test prije svake javne izjave, ili treba li joj prije javnih istupa izmjeriti adrenalin, pogotovo u povodu sportskih događaja kada bi najradije ponovo u svlačionicu na stiskavce sa polunagim i znojnim muškim tijelima, što smo svjedočili u Rusiji ljeta 2018., ili joj, u interesu same Republike Hrvatske i njenog imagea u svijetu, treba promijeniti savjetnike. A najbolje bi bilo, baš u interesu i Hrvatske i njenog okruženja, promijeniti nju samu. No, to je do hrvatskih birača pa eno im – bujrum!
Ako im i dalje valja Predsjednica koja gotovo redovno mora pojašnjavati svoje izjave, a ona je ta, onda ništa. Bilo ona bilo oni iz njenog kabineta. Ne pije vode ni drsko obrazloženje iz tog istog kabineta sa Pantovčaka u povodu Kolindinih halucinacija o „Hrvatskoj od Visa do Kupresa…“ u smislu da je dotična mislila na „Hrvate koji imaju dvije domovine..“ Ne može biti, jer svaki čovjek, po prirodnim zakonima, može imati samo jednu domovinu kao što može imati samo jednu majku. Sve druge su – maćehe.
Da završim, ne može se realno očekivati da će ta Kolinda, ako bude ponovo izabrana za predsjednicu RH (a vjerovatno hoće), prestati sa grubim atacima na BiH niti da će je neko iz BiH zaustaviti u tome. Ali se nadam da će se naći neko iz te EU kome će dodijati retrogradni hegemonistički projekti poraženi u Drugom svjetskom ratu a koje baštini rigidna hadezeovska vlast u Zagrebu čiji je ta nesretna i ksenofobična Kolinda samo eksponent, da im kao takvima stane na rep. U interesu same Evrope i njene higijene.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 