ŽELIMO GRAĐANSKU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU BEZ ENTITETA I KANTONA

Posted: 5. Oktobra 2019. in Intervjui

Velika većina građana Bosne i Hercegovine želi jedinstvenu i suverenu građansku RBiH bez entiteta i kantona, sa jednim predsjednikom, u kojoj će Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali biti jednaki i imati ista prava na svakoj stopi zemlje. Građanska BiH je svjetlo u tunelu koje kad se pojavi više niko nikad neće ugasiti.

Bosna i Hercegovina je nezavisna evropska država sa poznatim imenom i prezimenom i bogatim historijskim nasljeđem. Bosna i Hercegovina je republika, uvijek je to bila i uvijek će to biti. U Dejtonu joj je 1995. uskraćen status Republike i mora joj se vratiti. Zato jedan od legitimnih ciljeva svih Bosanaca i Hercegovaca, koji žive u njoj i van nje, treba biti vraćanje statusa R BiH državi. Ali, to nije i najvažnije pitanje BiH. Najvažnije je, a i preduslov, objedinjavanje državnog teritorija, zaustavljanje secesije i uspostava suvereniteta na cijelom njenom području. Put do toga je ukidanje entiteta i kantona. Ukidanjem entiteta BiH bi prodisala i dobila krila za napredak, jer bi se oslobodila ogromnih troškova nepotrebnog parazitskog birokratskog aparata koji guši ne samo ekonomiju već i demokratiju, a ukidanjem kantona ti efekti bi se dodatno osjetili u svim sferama života.

To većina bh građana zna i želi, ali još uvijek ne nalazi puta da to ostvari.
Nacionalizam i separatizam 90-tih, pojačani u Dejtonskom periodu, mnogima su navukli na oči koprenu, pa tumaraju u mraku etničkog bezumlja i separatizma. Kada bi im se ta etnička mrena skinula s očiju, među njima bi bilo skoro nemoguće naći one koji bi bili protiv jedinstvene građanske BiH bez entiteta i kantona, s jednim predsjednikom. Nije malo onih koji vjeruju da nije daleko dan kada će se to i dogoditi, ako ne na drugi način, onda opštim referendumom na državnom nivou, kakav smo imali u februaru 1992.g.

Imamo pravo na državu bez entiteta i kantona

Za sve nas koji želimo miran i sretan život u našoj zemlji, u zemlji naših djedova i očeva, preuređenje države BiH iz podijeljene etničke u jedinstvenu građansku i socijalnu R BiH nema alternative. Etnička prava ne mogu biti iznad građanskih. U tom cilju mora se izvršiti trasformacija izvedene izmišljene kategorije konstitutivnih naroda, kakva ne postoji u Ustavu, u prirodnu i svijetu opštepriznatu kategoriju – građani, u BiH prepoznatljivi kao Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Jevreji,…

Nažalost, o svemu ovom u BiH još uvijek ne odlučuje narod, već se odlučuje nametnutim koncenzusom, koji Dodik, Čović, Izetbegović i njihovi SNSD, HDZ, i SDA ne mogu i ne žele postići ni po jednom značajnom pitanju, već sve u mnogome zavisi od PIC, OHR, uzdržanih međunarodnih prestavnika, SAD, inertne nejedinstvene EU, pristrasne Rusije, Ujedinjenog kraljevstva…, ali i od susjednih država, koje su 90-tih na BiH izvršile agresiju i u njoj i dalje žele zadovoljiti svoje nezasite apetite. Konsenzus se ne gradi na pozicijama stečenim otimačinom, silovanjem, ubijanjem i progonom. Svaki razgovor predstavnika triju bh naroda, kojim se želi postići pravedan dogovor o strateškim pitanjima, mora polaziti od stanja koje je postojalo prije početka agresije na BiH.

Okupirani dio BiH se ne može ni Herceg- Bosnom ni Republikom srpskom zvati. BiH je naša zemlja, ona je naša mati i nećemo je nikom dati, to moraju svaki agresor i svaki međunarodni posrednik znati.

Dejtonsko uređenje politički neodrživo i skupo

Dejtonskim sporazum nametnuti sistem državnog ustrojstva BiH sa državnom, entitetskom, kantonalnom parlamentarnom strukturom i više nivoa administrativne vlasti ne bi mogla podnijeti ni bolje stojeća država sa mnogo jačom privrednom bazom i dvostruko većim brojem stanovnika. BiH bi oživjela i procvjetala kada bi se eliminisao makar jedan nivo vlasti, prije svega entitetska birokratija, parazit koji se hrani isključivo narodnom mukom. Ukidanjem entitetskog nivoa vlasti i preusmjeravanjem tog broja radnika iz nadgradnje u bazu, u realnu privredu, već za godinu dana to bi se finansijski dvostruko efektiralo. S povećanim brojem radnika proširila bi se i pojačala proizvodna osnova društva i na drugoj strani eliminisali budžetski izdaci za parlamentarnu strukturu i administraciju entiteta, što bi omogućilo preusmjeravanje budžetskih sredstava za rješavanje socijalnih i drugih društvenih problema. A time bi se omogućila makar djelimična redukcija parlamentarne strukture i administracije kantona, što bi se pozitivno odrazilo na regionalni razvoj i opšti ekonomski napredak. Bio bi to veliki zamajac za sve regije i državu u cjelini.

Iz močvare i gliba, u kojem je drže, BiH se može izvući samo jedinstvenija kroz viši stepen saradnje sa EU, NATO, zemljama okruženja i prijateljskim zemljama, bez obzira da li će i kada pristupiti EU i NATO savezu. Ovakva osakaćena i sputavana ne može ona to sama. Mora joj se pomoći da skine luđačku Dejtonsku košulju, koju nosi na sebi već skoro četvrt stoljeća.

Dejtonski sporazum je ograničenog trajanja

Suvišno je ponavljati i isticati da je Dejtonski sporazum prekinuo krvoproliće i donio mir BiH, ali je u osnovi nepravedan, jer je legalizirao podjelu BiH koju su u Karađorđevu dogovorili Milošević i Tuđman. Bošnjaci su potpis stavili pod pritiskom kontaktne grupe koja je posredovala u pregovorima i nije dozvolila da se zauzeto područje države vrati FBiH, već je ostavljeno Rs, koja ga je etnički očistila, na njemu počinila genocid i formirala genocidnu Rs. To pokazuje da to nije bio pravedan sporazum, već diktat i prisila. Javna je tajna da je Washingtonskim sporazumom bosanskoj strani, koja se branila od agresije i bila spremna da vrati oteto, obećan znatno povoljniji tretman, a u Dejtonu se pošlo drugim putem, uslovljavanjem i diktatom, što su javno priznali i neki od tvoraca Dejtonskog sporazuma. Za to postoje dokazi, koji ga i po tom osnovu čine ništavnim. Najveće zlo Dejtona je legalizacija entiteta, prije svega genocidne Republike srpske.

Svi tvorci Dejtonskog mirovnog sporazuma su svjesni njegovih nedostataka i promašaja. Znaju da su neka od njegovih rješenja ograničenog trajanja, da smetaju napretku BiH i da ih treba mijenjati. Ostale su zapisane izjave njegovog glavnog tvorca R. Holbrooke da je Sporazum je ograničenog trajanja, što znači da će se njegovim ukidanjem BiH država vratiti na ustavno uređenje koje je ranije postojalo.

Po mišljenju stručnjaka međunarodnog prava, koji prate Dejtonski proces, Okvirni mirovni sporazum može trajati:
a) sve dok ga sve strane prihvataju i provode, što u BiH nije slučaj. Rs koristi njegove odredbe koje joj idu u prilog, a krši one koji joj ne odgovaraju, zbog čega su joj iz PIC, OHR i od međunarodnog predstavnika više puta upućivana upozorenja.
b) dok oni koji stoje iza njega ne prihvate saznanje da se od njegovih odredbi odstupa, da se dosljedno ne provode i krše ( a aneks VII – povratak prognanih, u Rs ne samo da se ne provodi, već se svim sredstvima sprečava povratak),
c) dok se ne stane u kraj kršenju Ustava i neprovođenju ustavnih zakona (što je stalna pojava, naročito zadnjih 10- godina)

Uz ove postoji i mnogi drugi razlozi

Nedopustiva greška Dejtonskog sporazuma je da se status R oduzme državi a dadne entitetu i uz to taj entitet nazove “Srpski”, a pripadao je i pripada i drugim narodima. Time je niža teritorijalna jedinica nadređena državi. To se moglo učiniti samo ako je genocidna tvorevina zadužila Međunarodnu zajednicu pa je MZ odlučila nagraditi – stausom Republika i prihvatanjem nedopustivog naziva Srpska, s kojim joj daje tapiju na 49% bh teritorija, koje koliko Srbima toliko pripada Bošnjacima, Hrvatima i ostalim.

Po mišljenju velikog broja eksperata međunarodnog prava, koje je konsultirao Instititut za istraživanje genocida Kanada (IGC), pravo na postojanje Republike srpske prestalo je 2007.godine, kada je Internacionalni sud u Hagu, najviši sud na planeti, proglasio vojsku i policiju Rs odgovornim za počinjeni genocid u Srebrenici. Već dada su Vijeće za implementaciju mira (PIC), OHR ili Međunarodni predstavnik bili dužni predložiti izmjenu Dejtonskog sporazuma i ukidanje Rs, jer se došlo do novih saznanja o daleko većim razmjerama zločina počinjenih nad Bošnjacima, nego se to znalo u vrijeme zaključenja Okvirnog mirovnog sporazuma u Dejtonu.

Nakon presude Haškog suda, kojom su odgovornim za genocid u Srebrenici imenovani vojska i policija Rs, a Srbiji pripisana odgovornost što nije ništa preduzela da genocid spriječi, njihov primarni zadatak bio je da pred Vijećem sigurnosti UN pokrenu proces ukidanja genocidne Rs, stvorene na bošnjačkoj krvi. I ne samo zato što je počinila genocid, već i zato što je kompletno rukovodstvo Rs osuđeno na visoke a neki i doživotne kazne zatvora. Dakle, nije se tu radilo samo o pojedinačnoj odgovornosti čelnih vojnih i političkih vođa, već o njihovom zajedničkom planskom pokušaju istrebljenja Bošnjaka. To je kolektivno a ne pojedinačno djelo vojnog i političkog vrha, što potvrđuju brojni dokazi. Umjesto oštrih sankcija sa težom kvalifikacijom, genocidnim entitetskim vlastima pomognutim Srbijom pušteno je na volju da nastave širiti mržnju, razarati bh državu, sprečavati povratak prognanih, povezivati se hrvatskim seperatistima predvođenim Čovićevim i drugim neprijateljima BiH i jačati vojne potencijale zasnovane na vojsci i policiji koji su osuđeni za genocid u Srebrenici.

U nedogled se produžava opasna sprega i plete etnička mreža Dodika sa Vučićem – Vučića s Dodikom, Čovića s Kolindom – Plenkoviuća s Čovićem…dok Dodik najmanje mjesečno u vojničkoim stilu predaje raport svom predsjedniku Vučiću, a Čović ide u pohode i u pohode prima Plenkovića i Kolindinine jastrebove. Sve to je direktno kršenje Dejtona, koje ga čini prevaziđenim i n ištavnim. I dok svu tu antidržavnu djelatnost međunarodni predstavnici gledaju pasivno i uzdržano, etnički vjetrovi u stranačkim avlijama sve jače pušu, komšijske zastave na sve višim jarbolima mašu, a četničke i ustaške formacije se naoružavaju i jačaju svoje redove.

Građanska BIH je legitiman cilj

U Dejtonskoj BiH Bošnjaci i Hrvati su diskriminirani u Rs, a teže do svojih prava dolaze i Srbi u FBiH. Ostali građani su na cijelom području nepriznati, jer već deset godina država nema snage provesti presudu u predmetu Sejdić – Finci, s kojom bi vladajuće stranke izgubile vlast, pale bi etničke podjele, a ovladala građanska prava na cijelom prostoru BiH. Zato je legitimni cilj građana BiH građanska R BiH, za koju se zalažu sve napredne snage, u kojoj su zakoni jednaki za sviju. A podršku građanskoj BiH upravo ovih dana dao je i nagovijestio je promjenu Dejtona i američki predstavnik za Zapadni Balkan Matthewa Palmer. A put do tog cilja je izmjena ili ukidanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i izmjena Ustava BiH, za koju je po postojećoj proceduri potreban politički konsenzus svih naroda i građana BiH, odnosno entitetska većina i dvotrećinska većina u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Za građansku BiH se opredjelila i SDA

Najveća stranka BiH, SDA je na 7. Kongresu održanom 14.9.2019.g. donijela Deklaraciju kojom se opredjelila za građansku R BiH i takvo opredjeljene postavila kao svoj strateški cilj. Iako je zbog tog i nekih drugih statvova za to napadnuta od srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka, to ne umanjuje značaj takvog opredjeljena, koje će dobiti širu podršku mnogih drugih stranaka i građana svih nacionalnosti.

U Rs tvrde da Bošnjaci teže majorizaciji nad druga dva bh naroda, pa poručuju da je reorganizacija BiH neprihvatljiva, neprihvatljivo vraćanje na Republiku BiH. Za Dodika je građanska BiH “put u islamsku državu”, a za Špirića “priprema za šerijat”. Od SDA se traži povlačenje Deklaracije i prijeti ukidanjem zajedničkih institucija. Po Dodiku Deklaracija je antidejtonska, prijetnja miru i stabilnosti, i daje pravo Rs da proglasi nezavisnost i ujedini se sa Srbijom. Dakle, ponovo se koristi ista matraica pa se tvrdi da je cilj uklanjanje Srba sa ovih prostora, kao da se ne zna da je agresija na BiH 90-tih počela s motivom da su Srbi ugroženi, pa se moraju braniti. Aku u tome treba nešto biti ciljano, onda bi to trebalo biti ukidanje njihove dominacije i izjednačavanje sviju naroda i građana u pravima i obavezama u svim područjima BiH.

Svima je poznato da SNSD predvođen Dodikom i uz podršku Srbije već preko 10 godina podriva Dejtonski sporazum, krši njegove odredbe tumačeći ih onako kako njemu odgovara, jača separatizam i podriva stabilnost BiH, sa težnjom ka otcjepljenju Rs. Dodiku ne predstavlja prepreku to što u postojećem ustavu BiH entiteti nemaju pravo na samoopredelenje. On i njegovi sljedbenici odbacuju presude međunarodnih sudova i nastavljaju negirati genocid utvrđen presudama Haškog suda.

Vrijeme je za otrežnjenje Međunarodne zajednice

Krajnje je vrijeme da se MZ u BiH otrijezni i pokrene. Krajnje je vrijeme da konačno svati da Rs teži i radi na rješenju koje je suprotno Dejtonu i nema pravo prisiljavati Bošnjake na nove ustupke kako bi se postigao kompromis. Najbolji dokaz za to je ubrzano naoružavanje i stvaranje novih oružanih formacija Rs, koje nisu podrška miru, već prijetnja ratom. S druge strane, Vučić dvolično kao uvijek podržava sve koji rade na razgradnji BiH, a istovremano daje izjave kojima poziva na uzdržanost, na smirenje tenzija, da se sačuva mir, da se radi u interesu Rs i BiH, proklamujući model – jedna država, 2 entiteta i dogovor 3 konstitutivna naroda. Koristeći kao razlog i povod Deklaraciju SDA, Vučić nastavlja miješanje u unutarnje stvari BiH, pa u Beogradu organizuje skup političkih stranaka i lidera, na kome se pozicija i opozicija sjedinjeno suprostavljaju svemu što BiH vodi u bolju budućnost.

FBiH je suvišna i jedan od uzroka podjela

Problemi u formiranju vlade Federacije u entitetu FBiH još jednom su nam pokazali i uvjerili sviju nas da je FBiH suvišna i nepotrebna, jer je uzrok podjela i finansijski teret koji ne bi mogla podnijeti ni jedna druga država, duplo veća od BiH. Dok postoji FBiH, kao savez Hrvata i Bošnjaka, Srbi će je dozivljavati kao prijetnju, protiv koje se treba boriti i od koje se treba odbraniti. Samim tim, što FBIH predstavlja savez dvojice naspram trećeg, postojanje FBiH je štetno i neodrživo u zemlji sa tri naroda, koji žele biti ravnopravni.

Formiranje vlasti na nivou BiH, FBiH ili drugim nivoima u ovakvom stanju u kojem BiH egzistira ne može donijeti ništa uspješno što će omogućiti bolji život, već samo porodužava agoniju. U sadašnjim uslovima separatisti i okupatori BiH će nastaviti iznuđivati nove ustupke i razarati osnove na kojim BiH egzistira. Zato su nužne promjene koje će od etnički podijeljene države BiH napraviti jedinstvenu suverenu građansku, socijalnu Republiku, sa jednim predsjednikom, u kojoj će svi narodi i igrađani imati ista prava i biti jednaki u svakom njenom dijelu. A zato nam treba mir, više zajedništva i međusobne ljubavi, sa kojim smo se ponosili i sa kojim ćemo se opet ponositi. Svijet je od nas učio živjeti život, učit će ga opet.

Burlington, 4. Oktobra 2019

Zijad Bećirević

komentara
  1. damir kaže:

    e Zijade ti ostario ali jos pameti nisi dosao.pa eto odi ti tamo i kazi im dato urade tako.pa tisi zbog toga i tiso u Ameriku,stonijemogl biti nita EX JUGOSLAVIJA.a potvom sad hoces Bosna da Bude.pa Moze akoces pustiti da Dodik bude Presjednik.i za par godina opet ceye protjerati i u logore otjerati.kako nekontas da to nemoze dase izvede u Bih.jee nedaj hrvti da njima neko drugi bude PRESJEDNIK.

  2. samo lucija kaže:

    **MARIJA, MILOSTI PUNA

    Devetnica sv. Josemarije Escrive za blagdan Bezgrešnog začeća
    Danas započinje devetnica Bezgrešnoj Djevici Mariji i traje do njezina blagdana, 8. prosinca.

    Foto: Jeffrey Pioquinto, SJ

    1. dan: Marijo, milosti puna
    Ona je puna milosti, pojam savršenosti i ona je Majka. Moćna pred Bogom ona za nas postiže ono što mi molimo, jer kao Majka ona nam to želi dati. Kao Majka Ona razumije i shvaća i naše slabosti; Ona nas osokoljuje, oprašta nam, pripravlja nam put, Ona nam uvijek dolazi u pomoć pa i onda kada pomoć izgleda nemoguća.

    Možda netko od vas sada pomisli da svakodnevica, uobičajeno amo i tamo našega života, jedva daje prilike da se srce sačuva u jednom stvorenju koje je tako čisto kao Naša Gospa. Molim vas da razmislite malo o tome. Što mi tražimo u svemu našem djelovanju, makar ono ne bilo uvijek sasvim svjesno? Kad mi, pokrenuti Božjom ljubavlju, radimo s poštenim namjerama, onda tražimo dobrotu, čistoću, ono što savjesti daje mir, a duši radost. Dolazi li do grešaka, postaje nam jasniji naš cilj: sreća, koja nije površna, već duboka i vedra, ljudska i nadnaravna. Jedino stvorenje koje je tu sreću, Božje remek-djelo, na zemlji dostiglo, je Marija, Naša Presveta Majka. Ona živi i štiti nas. Ona je dušom i tijelom kod Oca, kod Sina, kod Duha Svetoga. (Prijatelji Božji, 292)

    Kada se navršiše dani čišćenja, što ih je propisivao Mojsijev zakon, donesoše Dijete u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu (Lk 2, 22).

    TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

    Prijatelju, ovaj put si ti onaj koji nosi košaru s grlicama… Razumiješ li to? Bezgrešna se podvrgava Zakonu, a njoj nije potrebno to zakonsko čišćenje.

    Jadno dijete! Zar te taj primjer ne uči ispunjavati Božji zakon unatoč mnogim žrtvama koje se od tebe traže? Čistiti se! Tebi i meni potrebno je čišćenje i zadovoljština. No, još više nego zadovoljština potrebna je ljubav… Ljubav koja treba biti kao užareno željezo što će spaliti prljavu koru naše duše. I kao vatra u kojoj se kao u božanskom plamenu zagrijava naše bijedno srce. (Gospina krunica, Četvrto radosno otajstvo)

    Utječimo se Njoj, koja je tota pulchra! I to jednim savjetom koji sam dao već prije toliko godina onima, koji su se osjećali neumorni u dnevnoj borbi, da bi postali ponizni, čisti, iskreni, radosni, velikodušni: Čini se kao da su se svi grijesi tvog života ponovno uzdigli. Ne sumnjaj. Naprotiv, zovi svoju Majku Svetu Mariju s vjerom i predanošću djeteta. Ona će donijeti mir tvojoj duši. (Prijatelji Božji, 189)

    Molitva

    Pravedno je, nježna Gospo, da te tražim dar, dokaz tvoje ljubavi: skrušenost, grižnju savjesti za svoje grijehe, tugu iz ljubavi. Poslušaj me, o Gospo, moj živote, moja nado. Uzmi me za ruku – i ako je u meni išta što nije ugodno mojem Ocu-Bogu, natjeraj me da to vidim, i nas dvoje ćemo to rasparati. (Osobne bilješke, 7. listopada 1932.)

    2. dan: Majko nas sviju, Majko svakog od nas
    Božansko materinstvo Marije je korijen sve njezine savršenosti i svih njezinih odlika. Zato je ona neokaljana, puna milosti, uvijek Djevica koja je tijelom i dušom primljena u nebo, okrunjena za Kraljicu svega stvorenoga i vlada nad svim anđelima i svecima. Veći je od nje samo Bog. Budući da je sv. Djevica Majka Božja, ona ima izvjesno neograničeno dostojanstvo od beskonačnog dobra koje je Bog (sv. Toma Akvinski, Summa Theologiae I, g. 25, a. 6). Ovdje ne može postojati opasnost od pretjerivanja. Nikada nećemo ući u tu neizrecivu tajnu; nikada nećemo svojoj Majci moći dostojno zato zahvaliti što nam je omogućila tu blizinu s Presvetim Trojstvom. (Prijatelji Božji, 276)

    Ne postoji ljudskijeg srca od onoga koje se prelijeva nadnaravnim osjećajem. Pomisli na Gospu, punu milosti, Kći Očevu, Majku Boga Sina, Zaručnicu Duha Svetoga: u Njezinu Srcu ima mjesta za cijelo čovječanstvo, bez razlike i diskriminacije. – Svatko je Njezin sin, Njezina kći. (Brazda, 801)

    Marija je povjerena Ivanu, Isusovu ljubimcu; on je primi u svoju kuću i u svoj život. Duhovni su pisci u tim riječima svetoga Evanđelja željeli vidjeti poziv za sve kršćane da isto tako prime Mariju u svoj život. Gotovo da je suvišna ta izjava jer nema sumnje: Marija želi da joj se utječemo i obraćamo puni pouzdanja, da se pozovemo na njezino materinstvo i da je molimo: Majkom se pokaži (Monstra te esse matrem; himan Ave Maris stella).

    No ona je Majka koja se ne da dugo moliti, koja našim molbama izlazi čak ususret, jer poznaje sve naše potrebe i žuri spremno upomoć da bi svojim djelima dokazala da Ona neprestano misli na svoju djecu. Svatko bi od nas u svom vlastitom životu, u kojem se objavljuje Božje milosrđe, mogao naći na tisuće motiva da se na poseban način osjeća kao drago Marijino dijete. (Susret s Kristom, 140)

    Upravo zato što je Marija majka, Ona nas dok je štujemo, uči da budemo jednostavni i slobodni od problema, koji potječu iz egoizma koji nas nuka da mislimo samo na sebe; učimo se biti radosni i da nam našu nadu ništa ne može uništiti. Početak puta koji nad vodi k ludosti ljubavi prema Bogu počinje s povjerljivom ljubavlju prema Mariji. Prije mnogo godina pisao sam o tome u jednom komentaru o krunici i uvijek sam se ponovo mogao uvjeriti u istinitost tih riječi. Ne bih sada želio nadugačko raspravljati o toj temi, već vas pozivam da sami otkrijete tu istinu. Njegujte ljubav prema Mariji, otvorite joj svoje srce, povjerite joj sve radosti i svoje brige i molite da vam pomogne upoznati Isusa i slijediti ga. (Susret s Kristom, 143)

    Molitva

    Molimo se danas Mariji da nas učini kontemplativnima, da nas nauči razumijevati Gospodinov neprekidni zov pred vratima našeg srca. Zamolimo je: Ti, naša Majko, ti si donijela svijetu Isusa, koji nam je objavio ljubav Boga, Oca našega; pomozi nam da ga spoznamo među stvarima i zadatcima svakodnevice; pobudi naš razum i našu volju kako bismo čuli glas Božji i kako bismo slijedili poticaj milosti. (Susret s Kristom, 174)

    3. dan: Marija, učiteljica molitve
    S pomoću Božjom otkrit ćete još mnoge druge vidove u tom smislu kako Marija odgovara na milost, i svaki taj uvid sam je po sebi već poticaj da ga uzmemo za uzor: njezina čistoća, njezina vjernost… Sada želim govoriti o jednoj značajki u Marijinu životu koja uključuje sve druge, jer je ona hrana duhovnog napretka: život molitve. Ako milost, koju nam na današnji dan donosi Naša Majka, treba postati djelotvornom, i ako svakoga trenutka želimo slijediti nadahnuća Duha Svetoga, pastira naše duše, onda se moramo ozbiljno založiti da postanemo aktivni u odnošenju prema Bogu. Ne smijemo se skriti u anonimnosti; ako duševni život nije osobni susret s Bogom, onda on ne postoji. Površnost nije kršćanska stvar. Ako bismo u svom asketskom životu dopustili rutinu, onda bi to značilo što i izdati smrtovnicu kontemplativnoj duši. Bog nas zove svakog pojedinačno; i svaki mu mora odgovoriti: Evo me, Gospodine! Ti si me zvao (1 Sam 3, 5). Mi smo redovito kršćani; radimo u raznim zanimanjima, sav naš rad odvija se u redovnim svakodnevnim okvirima, u predivnom ritmu. Dani kao da su svi jednaki, možda čak jednako monotoni… Pa ipak, ta prividna jednoličnost svakodnevice ima i božansku vrijednost; to je nešto što Boga interesira, jer Krist želi po našim djelima postati tijelo, On želi iznutra oživiti i najneznatnije djelo. (Susret s Kristom, 174)

    Razmislite u svojoj molitvi još jednom o tim poticajima i uzmite upravo njih kao povod da kažete Isusu da ga obožavate. Tako ćete živjeti kontemplativno usred svijeta, u vrevi ulice, svugdje. To je prvo poglavlje u školi ophođenja s Isusom Kristom. U toj školi Marija je najbolja učiteljica, jer Djevica je vazda zadržavala taj stav vjere i nadnaravni pogled u svemu što ju je okruživalo. Njegova majka sve je te događaje brižno čuvala u srcu (Lk 2, 51). (Susret s Kristom, 174)

    TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

    Naša Majka je dugo vremena razmatrala riječi i djela svetih muškaraca i žena Staroga zavjeta koji su čekali Otkupitelja, kao i događaje čiji su oni bili protagonisti. Ona se divila bezbrojnim čudesima i Božjem neizmjernom milosrđu prema svome narodu, koji je često bio tako nezahvalan. Dok je razmišljala o ovoj obnavljajućoj naklonosti neba, oduševljavalo se njezino neokaljano srce: Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče u radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju (Lk 1, 46-48). Djeca te dobre Majke, prvi kršćani učili su od nje, a i mi možemo i moramo od nje učiti. (Prijatelji Božji, 241)

    Molitva

    Molimo se danas Mariji da nas učini kontemplativnima, da nas nauči razumijevati Gospodinov neprekidni zov pred vratima našeg srca. Zamolimo je: Ti, naša Majko, ti si donijela svijetu Isusa, koji nam je objavio ljubav Boga, Oca našega; pomozi nam da ga spoznamo među stvarima i zadatcima svakodnevice; pobudi naš razum i našu volju kako bismo čuli glas Božji i kako bismo slijedili poticaj milosti. (Susret s Kristom, 174)

    4. dan: Marija, žena vjere
    Ona je učiteljica vjere. Blago onoj koja povjerova! (Lk 1, 45) To je pozdrav njezine rodice Elizabete kad je Marija otišla u gorje da je posjeti. Divan je bio čin ljubavi, koji je Marija učinila: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1, 38). Kad joj se rodio sin, divila se veličanstvenim Božjim djelima na zemlji: korovi anđela, pastiri i moćnici ovoga svijeta dolaze da se poklone Djetetu. Ali nakon toga mora Sv. Obitelj bježati u Egipat kako bi izbjegla zločinačke Herodove namjere. Zatim dolazi vrijeme šutnje: trideset godina jednostavnog, običnog života, kao i u svakoj drugoj obitelji u malom Galilejskom selu. (Prijatelji Božji, 284)

    Gospodine, ja vjerujem! Odrastao sam u Tvojoj vjeri i odlučio sam da Te iz neposredne blizine slijedim. Tijekom svog života često sam zazivao Tvoju milost. I često sam smatrao nemogućim, da bi Ti takva divna čudesa mogao oživotvoriti u srcima Svoje djece. Gospodine, ja vjerujem! Ali pomozi mi, da vjerujem jače i dublje. I upravimo molitvu k Mariji, koja je učiteljica u vjeri: Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina. (Prijatelji Božji, 204)

    Djevica Marija nije samo rekla fiat, već je ona tu čvrstu i neopozivu odluku ostvarila u svakom trenutku svog života. Tako i mi: kad nas Božja ljubav takne u srce i kad spoznamo ono što Bog hoće, onda se moramo također odlučiti da budemo vjerni i odani kako bismo tu odluku proveli u djelo. Jer neće svaki koji mi govori: “Gospodine, Gospodine!“ uči u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca (Mt 7, 21). (Susret s Kristom, 173)

    Ali promislite: Bog je jamačno želio svoju Majku visoko uzdignuti, pa ipak je istina da Marija u svom zemaljskom životu nije bila pošteđena ni od iskustva boli, ni od tegobe rada, ni od sumraka u vjeri. Ona je žena iz naroda koja je jednoga dana počela glasno hvaliti Isusa uzviknuvši: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” dobiva od Gospodina odgovor: “Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je” (Lk 11, 27-28). To je bila hvala njegove Majke, njezino iskreno, puno predanje i do kraja doživljeno fiat, neka bude (Lk 1, 38), koje se nije pokazalo na upadljiv način, već u skrivenoj i tihoj žrtvi svakodnevice. (Susret s Kristom, 172)

    Molitva

    Majko! Zazivaj je glasno, glasno! Tvoja će te sveta Majka čuti, vidjeti ako si u pogibelji, i pružiti, milošću svojega Sina, svoju majčinsku pomoć i nježnost prepunu ljubavi: tako ćeš zadobiti snage za novu borbu. (Put, 516)

    5. dan: Marijo, Majko lijepe ljubavi
    Ja sam majka lijepe ljubavi, bojazni, spoznaje i svete nade (Sir 24, 24 po Vulgati). Sve su ovo lekcije na koje nas danas podsjeća Majka Božja.

    Lekcije lijepe ljubavi, čistoga života, jednog nježnog i strastvenog srca, da bismo naučili biti vjerni Crkvi. Tu se ne misli na bilo kakvu ljubav, nego na Ljubav, koja ne poznaje izdaju, niti proračun, niti zaborav: lijepa ljubav koja proizlazi od trostruko svetog Boga i dovodi k Njemu, koji je sam čitava Ljepota i čitava Dobrota; Uzvišenost.

    Ali spominje se i strah. Ne poznajem nikakav drugi strah negoli strah da bi se mogao odvojiti od Ljubavi. Jer Bog ne želi da budemo strašljivi, uskogrudni ili tromi u našem predanju, već odvažni i hrabri i posve budni. Taj plod koji se ovdje spominje, doziva nam u sjećanje jednu drugu misao iz Svetog pisma: Tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla (Pj 3, 1). To se može onda dogoditi ako čovjek nije u potpunosti shvatio što znači ljubiti Boga. Srce se ne da oduševiti stvarima koje ne vode Bogu i kao posljedica toga, mi gubimo Njega iz vida. Ponekad je to možda sam Gospodin koji se skriva.

    Sam On zna zašto. On nas pokreće da ga s još većom revnošću tražimo i kad smo Njega opet našli, radujemo se i kličemo: Uhvatila sam ga i ne ću ga pustiti (Pj 3, 4). (Prijatelji Božji, 277)

    Neokaljana čistoća u cijelome životu učinila je Ivana jakim pod križem. Ostali apostoli bježe s Golgote, on ostaje zajedno s Majkom Kristovom. Nemoj zaboraviti da po čistoći tvoj značaj biva čvršći i muževniji. (Put, 144)

    Ovo naše srce je stvoreno da ljubi. I ako mu se ne pruži neokaljana, čista i plemenita ljubav, onda se ono osveti i napuni se bijedom. Istinska ljubav Božja – to znači čisti život – je isto tako daleko od čulnosti kao i bezosjećajnost, od bilo kojeg sentimentalizma kao i od tvrdoće srca. (Prijatelji Božji, 183)

    Marija, sveta Majka našega kralja, Kraljica našega srca, brine se o nama kako to samo Ona znade. Majko milosrdna, prijestolje milosti, molimo te, pomozi nam da svoj život, a također život svojih bližnjih, sastavimo stih po stih kao jednostavnu pjesmu ljubavi, quasi fluvium pacis (Iz 66, 12), kao rijeku mira. Jer Ti si more neiscrpnog milosrđa: Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja (Prop 1, 7). (Susret s Kristom, 187)

    Molitva

    Moraš se povjerljivo utjecati Djevici Mariji, upravo sada, u samoći srca, bez suvišnih riječi: Majko moja, ovo moje jadno i ludo srce se buni… Ako mi ne pomogneš… A ona će te skloniti tako da srce očuvaš čisto i prevališ put na koji te Bog pozvao. (Prijatelji Božji, 180)

    6. dan: Sveta Marijo, nado naša
    Marija je učiteljica nade. Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji (Lk 1, 48), izustila je Ona. Kakvi motivi su podržavali tu nadu? Tko je bila Ona za muževe i žene toga vremena? Velike junakinje Staroga zavjeta kao Judita, Estera, Debora zaradile su već na zemlji ljudsku slavu, narod im je klicao i štovao ih. Za Mariju – kao i za njezina Sina – je jedino prijestolje Križ. Što nas najviše impresionira u preostalom dijelu njezina života do uznesenja tijelom i dušom u Nebo je njezina tiha prisutnost. Sveti Luka, koji ju je dobro poznavao, primjećuje da je ona ostala zajedno s prvim učenicima u molitvi. Tako Marija završava svoje zemaljske dane, ona koja potom zauvijek treba biti slavljena od svih stvorenja.

    Kakav kontrast između Marijine nade i naše nestrpljivosti! Često zahtijevamo od Boga da nam On odmah uzvrati ono malo dobra što smo mi učinili. Tužimo se čim se prva poteškoća pojavi. Nismo rijetko nesposobni da ustrajemo u naporima i da uzdržimo nadu. Jer nam nedostaje vjere: Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina (Lk 1, 45). (Prijatelji Božji, 286)

    Nada! To je čudo spokojne duše. Mi živimo iz Vjere, iz Nade, iz Ljubavi. I Nada nas jača. Sjetite se misli svetoga Ivana? Mladići, pišem vama jer ste jaki, jer je u vama riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga (1 Iv 2, 14). Bog nas potiče, On želi vječnu mladost Crkvi, a i cijelom čovječanstvu. Isto kao što je kralj Midas, sve što je dotakao pretvorio u zlato, tako i vi sve ljudsko možete pobožanstveniti.

    Nikada ne zaboravite: Nakon smrti obuzet će vas Ljubav. I u ljubavi Božjoj susrest ćete svaku čestitu ljubav, koju ste imali na zemlji. Gospodin želi da to kratko vrijeme svoga života provedemo u radu i, kao njegov Jedinorođenac čineći dobro (Usp. Dj 10, 38). Međutim, moramo biti pažljivi u očekivanju i onog zova koji je oćutio sveti Ignacije Antiohijski u svojoj duši kad se približio čas mučeništva: Dođi k Ocu! (sv. I. Antiohijski, Epistola ad Romanos 7 (PG 5, 694)), k svome Ocu, koji te s čežnjom očekuje. (Prijatelji Božji, 221)

    Molitva

    Molimo Majku Božju, Spes nostra, našu nadu da u nama rasplamsa svetu potrebu da se svi jednom nastanimo u Očevoj kući. Naše srce neće osjetiti teškoće ako je u nama ukotvljena ta čežnja za istinskom Domovinom. Gospodin će nas voditi svojom milošću, pogodnim vjetrom će gurnuti našu barku prema divnoj obali. (Prijatelji Božji, 221)

    7. dan: Marijo, naše utočište i naša snago
    Ali sada, budući da je došlo vrijeme sablazni, čas žrtve na Križu, Marija tu stoji puna žalosti i sluša kako su ga prolaznici grdili, mašući glavama i govoreći: „Ti koji razvaljuješ hram i u tri dana ga opet sagrađuješ, spasi sam sebe. Ako si Sin Božji, siđi s Križa!“ (Mt 27, 39-40). Naša Draga Gospa čuje riječi svog Sina i sjedinjuje sa s Njim u boli: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Mt 27, 46). Što je Ona mogla činiti? Sjediniti se s otkupljujućom ljubavlju svoga Sina i Ocu prikazati neizmjernu bol, koja je kao ljuti mač probola njezino čisto Srce. Opet se Isus osjeća okrijepljen ovom diskretnom i dragom prisutnošću svoje Majke. Marija ne viče, ne hoda bezglavo s jednog kraja na drugi. Stabat – ona stoji na nogama uz svoga Sina. Isus gleda prema Njoj, a onda upravlja pogled k Ivanu. On govori: „Ženo, evo ti sina!” Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ (Iv 19, 26-27).

    U Ivanu povjerava Krist svojoj Majci sve ljude, naročito svoje učenike: One, koji bi trebali u Njega vjerovati. Felix culpa (Hvalospjev Uskrsne noći) pjeva Crkva: spasonosna krivnja, koja nam je donijela uzvišenog Spasitelja. A možemo još dodati spasonosna krivnja, koja nam je dala Mariju za Majku. Već se opet osjećamo sigurni, već je nestao sav jad; jer Naša Draga Gospa, okrunjena za Kraljicu neba i zemlje, kod Boga je svemoguća zagovornica. Isus ne može Mariji nijednu molbu uskratiti, a tako ni nama, jer smo mi djeca baš njegove Majke. (Prijatelji Božji, 288)

    Divi se jakosti Marije Djevice: stoji podno križa u dubokoj boli – nema boli kao što je njezina – puna odvažnosti. Moli od nje jakosti da i ti znaš ustrajati pod križem. (Put, 508)

    Ne dopusti da te u tvom apostolatu obuzme potištenost. Nisi zakazao, isto kao što ni Krist na križu nije zakazao. Samo hrabro!… Nastavi protiv struje, pod zaštitom Majčinskog i Prečistog Srca naše Gospe: Sancta Maria, refugium nostrum et virtus! Moje si utočište i moja snaga. Mir, vedrina… Bog ima vrlo malo prijatelja ovdje na zemlji. Ne namjeravaj povući se iz ovog svijeta. Ne izbjegavaj teret svakodnevice, iako nam se dani ponekad čine predugima. (Križni put, 13. postaja, 3)

    Misli na to da Bog želi da budeš zadovoljan. Ako ti u okviru svojih mogućnosti činiš sve što možeš, onda ćeš postati sretan, vrlo, vrlo sretan, iako ti ni u jednom trenutku neće manjkati Križ. Ali taj križ više nije stratište, nego prijestolje s kojeg vlada Krist. Pokraj njega stoji Marija, Njegova majka, koja je i naša Majka. Sveta Djevica neka ti dade snagu koja ti je potrebna da odlučno slijediš korake njezina Sina. (Prijatelji Božji, 141)

    Molitva

    Reci: Moja Majko (da, tvoja je, jer joj s više naslova pripadaš), neka me tvoja ljubav priveže za križ tvojega Sina; ne daj da mi uzmanjka vjere, hrabrosti, odlučnosti u ispunjavanju volje našeg Gospodina Isusa. (Put, 497)

    8. dan: Marijo, naša učiteljice u svakodnevnom životu
    Treba slijediti njezin savršeni način u naravnome i nadnaravnome. Marija je u povijesti spasenja odabrano stvorenje, jer je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama (Iv 1, 14). Ona je bila tankoćutni svjedok i ostala je nezamijećena; nije joj se sviđalo primati pohvalu, jer njezine težnje nisu išle na vlastitu čast. Marija je prisutna kod tajni u djetinjstvu svoga Sina – možda ih smijemo nazvati normalnim tajnama – ali za vrijeme velikih čudesa i oduševljenja mnoštva Nje tu nema. Marije nema ni kad u Jeruzalemu Kristu, koji jaše na magarcu, kliču kao Kralju. No ona se opet pojavljuje pod križem kad svi pobjegoše. Njezino neupadljivo ponašanje pokazuje veličinu, dubinu i svetost njezine duše. (Susret s Kristom, 173)

    Da bismo pripadali Bogu, da bismo se pobožanstvenili, moramo najprije postati sasvim ljudi, naš uobičajeni ljudski život moramo živjeti s uzdignutim pogledom prema Bogu i posvećujući ono što nam se čini neznatno. Tako je živjela Marija. Ona, koja je puna milosti, cilj božanske naklonosti, izdignuta iznad anđela i svetaca, vodila je redovit život. Marija je stvorenje kao i mi, sa srcem kao što je naše, sposobno za klicanje i radost, patnju i suze. Dok joj Gabrijel nije priopćio volju Božju, Naša Gospa nije znala da je izabrana prije svih vjekova da postane Majka Mesije. Ona vidi svu svoju neznatnost (usp. Lk 1, 48): Zato kasnije u dubokoj poniznosti spoznaje da joj velike stvari učini Silni (Lk 1, 49). (Susret s Kristom, 172)

    Ne zaboravimo da su gotovo svi dani zemaljskog života Naše Gospe prolazili kao svakodnevica milijuna žena, koje se posvećuju svojoj obitelji, odgajanju djece i domaćinstvu. Marija posvećuje ono najjednostavnije, ono što mnogi pogrešno drže za nešto što nema dubljeg smisla i vrijednosti: svakodnevni posao, male pažnje prema voljenim osobama, razgovore i pohode rođaka i prijatelja. Blagoslovljena svakodnevica koja može biti ispunjena s toliko ljubavi prema Bogu!

    Za Marijin život postoji samo jedno objašnjenje: njezina ljubav. Ljubav do kraja, do potpuna samozaborava; zadovoljna tamo gdje ju je Bog postavio, brižljivo je ispunjavala njegovu volju. Tako se događa da i neznatne geste kod nje nikada nisu banalne, nego su uvijek pune sadržaja. Marija, naša Majka, za nas je primjer i put. Moramo pokušati da budemo kao Ona i to u konkretnim prilikama u kojima živimo prema volji Božjoj. (Susret s Kristom, 148)

    Molitva

    Oslanjamo se na Našu Gospu radi zaštite, zato što možemo biti vrlo sigurni da će svatko od nas, u našim stanjima u životu – kao svećenici ili laici, samci, u braku ili udovci – ako smo vjerni u svakodnevnom izvršavanju naših dužnosti postići pobjedu na zemlji, pobjedu toga da smo uvijek vjerni Bogu. Te ćemo nakon toga postići Nebo i zauvijek se radovati u prijateljstvu i Božjoj ljubavi s Blaženom Djevicom Marijom. (Molitva pred Našom Gospom Guadalupskom, 24. svibnja 1970.)

    9. dan: Naša Gospa Kraljica apostola
    Nemoguće je kao dijete susretati Mariju a pritom misliti samo na sebe, samo na vlastite probleme. Nemoguće je susretati Djevicu a sa sobom nositi osobne egoistične probleme. Marija vodi k Isusu, a Isus je Primogenitus in multis fratribus, prvorođenac među mnogom braćom (Rim 8, 29). Upoznati Isusa isto je što i spoznaja da naš život ne može imati drugog smisla doli predanost u službi za druge. Kršćanin se ne smije baviti samo svojim osobnim problemima, on mora imati pred očima cijelu Crkvu i mora misliti na spas svih ljudi. (Susret s Kristom, 145)

    Naša će se molitva, prožeta tim duhom, pa počinjala ona s naoko osobnim temama i odlukama, uvijek na kraju okretati oko različitih vidova kako drugome služiti. I ako nas Marija vodi za ruku, ona će se pobrinuti da se osjećamo kao braća svih ljudi; jer mi smo svi djeca ovoga Boga, čija je ona Kći, Zaručnica i Majka. (Susret s Kristom, 145)

    Budite odvažni. Možete računati na Marijinu pomoć, Regina apostolorum. Naša draga Gospa znade svakomu od svoje djece predočiti njegovu osobnu odgovornost a da se pritom ne prestane ponašati kao Majka. Tko se Njoj približi i tko promatra njezin život, tomu Marija uvijek čini neprocjenjivu uslugu i vodi ga do Križa, da bi ga tako suočila s primjerom Sina Božjega. I pri tom suočenju, koje je odlučno za život svakog kršćanina, Marija se zauzima za to da sve naše vladanje bude ispunjeno pomirenjem mlađeg brata – tebe i mene – s Očevim Prvorođencem. Mnogim obraćenjima, mnogim odlukama za predanje na služenje Bogu, prethodio je susret s Marijom. Naša je Gospa potaknula težnje, majčinskom je brigom djelovala na nemir duše i prouzročila je čežnju za novim životom. I tako se njezino “sve što vam On kaže činite” promijenilo u stvarnost darežljive predaje, u kršćanski poziv, koji od tada obasjava cio naš osobni život. (Susret s Kristom, 149)

    Molitva

    Marija, koja je odgojila Isusa i slijedila ga kroz život, te je sada s njim na Nebu, pomoći će nam da prepoznamo Isusa kad prijeđe preko našeg puta i objavi nam se u potrebama naših prijatelj. Sancta Maria, spes nostra, ancilla Domini, sedes sapienciae, ora pro nobis! Sveta Marijo, nado naša, Službenica Gospodnja, prijestolje mudrosti, moli za nas! (Susret s Kristom, 149)

    Izvor: http://www.josemariaescriva.info

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s