Slijedom odluke naših sjeverozapadnih susjeda o gradnji odlagališta radioaktivnog otpada na lokalitetu udaljenom manje od tri kilometra od bh. granice: ZAR 600.000 LJUDI S OBJE STRANE UNE HRVATSKA ZAISTA SMATRA PRIPADNICIMA NEKE NIŽE RASE ILI IH NE SMATRA UOPĆE LJUDIMA?

Posted: 24. Aprila 2019. in Intervjui

 

Brojne su muke sa hrvatskim režimom i o njima sam se očitovao mnogo puta na istom ovom mjestu. Nakon svih njih (muka) na koje nam godinama pristaju naši “prijatelji”, pripremaju nam još jednu, onako kao susjedsku hediju: krenuli su u realizaciju saborske odluke za koju su ruke digli osim HDZ-a i zastupnici SDP-a, SDSS Milorada Pupovca i još nekih manjinskih stranaka u Saboru, a odluka je da se na Trgovskoj gori, na lokalitetu Čerkezovac, u općini Dvor, manje od tri kilometra od granice sa Bosnom i Hercegovinom, ima izgraditi odlagalište nisko i srednjeradioaktivnog otpada čiju polovicu iz Nuklearne elektrane Krško Republika Hrvatska ima obavezu preuzeti najkasnije do 2023. godine. Zvuči naprosto idiotski i morbidno da je Hrvatska vlada spremna plaćati lokalnim zajednicama na svome teritoriju a koje gravitiraju budućem odlagalištu milion eura godišnje “za život uz odlagalište nuklearnog otpada”. Usput, ne haje na protivljenje susjedne im zemlje budući da su Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine i parlamenti oba bh. entiteta donijeli Rezoluciju o protivljenju izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori, čime je jasno dato do znanja da je riječ o jedinstvenom stavu Bosne i Hercegovine.

Dakle, riječ je o području s obje strane rijeke Une odnosno o 22 općine/opštine čijih će oko 600.000 stanovnika u slučaju implementacije spomenute saborske odluke biti životno ugroženo. Osim što se gradnji tog odlagališta službeno usprotivila Bosna i Hercegovina, svjedoci smo sve većeg i sve češćeg otora stanovnika nekih lokalnih zajednica u samoj Hrvatskoj, poput Dvora i Petrinje, naprimjer. Svi oni, kao i stanovnici općina/opština na bh. strani upozoravaju da će život uz nuklearni otpad biti nemoguć i da će se nastaviti iseljavanje stanovništva iz tih krajeva, sada iz tih razloga. Posebno što će biti ugrožena flora i fauna u tim krajevima, a naročito biser nad biserima – rijeka Una i sve ono što ona nudi kao nijedna druga rijeka na Planeti.

Dok aktualiziram ovu temu i nisam nimalo ravnodušan na nju, naprotiv, itekao sam zabrinut kako će sve ovo ići i kako će završiti, danas svjedočim i jednom licemjernom detalju u Hrvatskom saboru kada je zastupnivca Bruna Esih zatražila od hrvatskih zvaničnika da reagiraju zbog odluke Gradskog vijeća Bihaća, koordinirane sa nadležnim državnim organima, o zatvaranju prihvatnih centara za migrante Miral i BIRA i njihovom dislociranju izvan Grada, odnosno u pograničnom pojasu sa RH, što, po toj zastupnici, treba shvatiti kao dodatni migrantski pritisak na Hrvatsku. Znači, migrant, što dalje od hrvatske granice, a nuklearni otpad što bliže bosansko-hercegovačkoj! Kakvi su to antologijski kriteriji! Bilo kako bilo, postavlja se logično pitanje iz naslova: Da li Republika Hrvatska oko 600 hiljada ljudi koji bi trebali živjeti u područjima aktivnog dometa nuklearnog otpada da im je bukvalno ugrožen život, smatra nekom nižim rasom i smatra li ih uopće ljudima? Ako je taj otpad bezopasan, kako neki hrvatski zvaničnici tvrde, neka mu odlagalište grade negdje na Sljemenu?

Bedrudin GUŠIĆ

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s