Kada ljudi šute, neljudi ubijaju!

Posted: 26. Februara 2019. in Intervjui

Historijski revizionizam ne posustaje u svojim opasnim  namjerama revidiranja historijskih činjenica što je posebno karakteristično za   prostor novonastalih postjugoslovenskih država.

U Srbiji su unuci i „poštovaoci“   ratnog zločinca Draže Mihajlovića pokrenuli inicijativu da se u njegovu čast osnuje muzej sa stalnom postavkom u Bregalničkoj ulici u Beogradu gdje je on živio sa porodicom pije početka rata.  U subotu na utakmici na Poljudu između Hajduka i Gorice na sjevernoj tribini izvješen je i transparent s natpisom ‘Maksovi mesari’ kojim se veličaju ustaški koljači iz pjesme ‘Jasenovac i Gradiška Stara’. Kako u Srbiji tako i na  Poljudu su počinitelji bili vidljivi svima koji su ih htjeli vidjeti, pa i policiji.  Ćutanje aktuelnih vlasti i neprocesuiranje odgovornih puno toga govori o njihovom odnosu prema historijskom revizionizmu.  Ovakav odnos prema historijskim događajima i ličnostima, prepravljanje historije onemogućava sagledavanje istine koja je neophodna za suočavanje s prošlošću.

Odobravanje i glorifikovnje ratnih zločinaca je  neprihvaljivo za svaku društvenu zajednicu i  zahtjeva kako  sankcionisanje počinioca tako i osudu javnosti.   Međunarodni ugovori i drugi izvori međunarodnog prava  nalažu od svih  država borbu protiv revizionizma i  poštivanje preuzetih obaveza očuvanja  istine o    užasima rata , koji je dva puta donio čovječanstvu neopisive patnje.  Iskustva sukoba i  brojnih žrtava rata iz svih ratova vođenih poslednjih stotinu godina ,trebali bi da nas trajno opominju.

Proces denacifikacije  njemačkog i austrijskog društva  od nacionalsocijalističkog uticaja započet je odmah nakon suđenja u Ninbergu.  U oviru procesa „suočavanja sa vlastitom prosloscu“ održato je trinaest suđenja preživjelim glavnim krivcima za ratne zločine.  Na njima su izrečene 35 smrnih kazni a ostali su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Njemačka je bila “čišćena” od nacista, a nakon pada Berlinskog zida su odstranjivani suradnici tajne policije DDR-a iz politike i javnih službi.

Za denacifikaciju Njemačke i skidanje bremena kolektivne odgovornosti njemačkog naroda bila su bitna dva  politička događaja – iskreno kajanje Willyia Brandta kada je pokajnički kleknuo u Varšavi te govor predsjednika Richard von Weizsäckera 1985. godine kada je dodatno šokirao javnost preuzimajući odgovornost za zločine i ispričavajući se za zločine nad Židovima prvi put spomenuo Poljake, Sovjete, Rome, ali i proganjane socijalne skupine te homoseksualce duševne bolesnike. Njemačka je raskrstila sa svojom prošlošću onda kada je prišla otvoreno i pošteno, bez skrivanja i kada je međunarodna zajednica  prepoznala njenu iskrenost da se ne ostavlja prostor bilo kakvoj sumnji  u o odnosu današnje Njemačke prema svemu onome što se događalo tijekom Trećeg Reicha.

Njemačka je pokazala put koji Republika Srbija i Hrvatska takođe trebaju proć .  O mračnim stranama svoje prošlosti,  o četničkom i ustaškom pokretu trebaju otvoreno progovoriti njeni vlastiti građani,  ne sa osjećajem grižnje savjesti već  kao o  dijelu povijesti sa kojim treba  raskrstiti  u cilju stvaranja njihove prosperitetne budućnosti. Niko od nas ne zna što nas čeka u budućnosti ali znamo kakva nam je bila prošlost nad kojim se nadovezuje naš napredak.  Čutati o prošlosti je presuda  vječnog zatočenika  budućnosti.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s