Ključ za rješenje problema je u rukama građana!

Posted: 14. Februara 2019. in Intervjui

Slučaj Gačić , kao i svi drugi tragični događaji ćiji je epilog plaćen ljudskim životima stvara osjećaj gorčine i frustracije duboke društvene apatije  u kome  vlada nedostatak volje da se stvari mjenjaju na bolje! U otpusnom pismu Kazneno-popravnog zatvora Bihać iz 2017. godine stojalo je da Gačić boluje od poremećaja ličnosti šizoidno paranoidnog tipa te da je tijekom boravka na navedenom odjelu došlo do evidentnog ispoljavanja abnormalnosti ličnosti sa svim elementima šizoidno paranoidne slike. Direktor KPZ-a Bihać Edhem Veladžić je zbog Gačićeva izlaska iz zatvora 2017. godine  upozorio sve nadležne institucije, ističući u svojemu dopisu kako je “izvjesno da će osuđeni ponovno počiniti krivično djelo”, što se pokazalo apsolutno ispravnom procjenom. Veladžić je ovih dana za medije izjavio da ne zna jesu li institucije koje je upozoravao na Gačića odgovarajuće reagirale na njegov izlazak iz zatvora te jesu li provođene preporučene mjere opreza. Znači sva ubistva nedužnih ljudi mogla su  se spriječiti a Gačiću omogućiti preventivna njega da se liječi !

Agonije kroz koje  prolazimo nisu slučajne niti im se nazire bliži kraj.  Nalazeći plodno tlo u postkonfliktnim  društvima  kao što je bosansko-hercegovačko, one  su mehanizmi uništavanja mobilizacije  ljudske volje i stvaranja osjećaja bezperspektivnosti i samozadovoljstva da smo, eto, sretni što smo živi.  Anomalije nisu  samo  tipične za Bosnu i Hercegovinu  koliko i za  druge postjugoslovenske državice u kojima vlada sistem poremećenih vrijednosti. Prema izvještaju  Svijetske zdravstvene organizacije (WHO) u Srbiji se godišnje desi oko 1.300 samoubistava, kao i da pet odsto populacije pati od depresije, drugog uzroka smrtnosti među mladima od 15 do 25 godina.  Da li se  može pomoći tamo na brdovitom Balkanu gdje  se ratni zločinci slave i pozivaju da budu gosti bh. medija, gdje se historijske činjenice  revidiraju bez ikakvih pravnih posljedica, gdje se fašizam slavi a antifašizam zatire,  tamo gdje se negira da  je u Srebrenici i Jasenovcu počinjen genocid,  gdje se  TV gledaocima prikazuju realiti programi koji truju našu svakodnevnicu i gdje gotovo ne prođe dan da se ne počini jedan suicid?

Kako  nam se greške stalno ponavljaju onda možemo reći da nam je društvena zajednica duboko  načeta  postramatskim sindromom. Apatičnost i ravnodušnost na sve ono što se oko nas događa uz negiranje  vlastite  i društvene odgovornosti. Domaćim političarima nedemokratskim izbornim zakonom se  legitimira pravo kreiranja osjećaja bezperspektivnosti i apatije. Kako to vole reći sve po zakonu! Začarani krug iz koga nema izlaza i  u kome se redovno samo  konstatiraju posljedice popraćene rijetkom glasom razuma akademske zajednice . Porazno je što nam se račun ispostavlja  u  ljudskim životima  naših najmlađih  – Mahira, Denisa Mrvanjca, Memića, Dragičevića  i svih drugih ubijenih, mladih ljudi . Djeca nastradalih policajaca i nedužnog poduzetnika iz Konjica  lišena su  bezbrižnog odrastanja uz  roditeljsku ljubav  oba roditelja. Za smrt njihovih roditelja nije sam kriv Edin Gačić!

Kriva je takođe vlast, krivo  je pravosuđe te rasjepkani sistem u kome je važnije sačuvati kantonalne, entitetske i birokratske ovlasti od ljudskih života i sigurnosti građana. Politika se uvukla u policijske, pravosudne i sigurnosne  strukture što je naš najveći problem. U decembru 2018. godine  Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) bh. entiteta RS-a i MUP  Brčko Distrikta odbili su da potpišu sistem  komunikacije radio veza  između svih agencija na nivou države. Opravdanje  je bilo  da nema određenih uporišta za prebacivanje nadležnosti  na viši nivo???

Ključ riješenja u svojim rukama drže bh. građani ali i internacionalna zajednica koja nam je nametnula diskriminatorski  izborni zakon u službi onih koji ”vječno” vladaju  po ”zakonu”.   Gledajući u spiskove  novoizabranih parlamentaraca (među kojim ima i onih sa  kriminalognim backgroundom)  za sve nivoe bh. vlasti, čini mi se da ćemo još čekati na ”rastjerivače” magle. A  dotle će nam se, kao na filmskoj vrpci, nizati  hamletske tragedije, na koje ćemo, po običaju,   nakon 2-3 dana oguglati!

Mr. sci. Edin Osmančević

komentara
  1. Hamdija Todorovac kaže:

    Edine, hvala na ovakvom razmisljanju i iznosenju vaznih cinjenica. Ja apelujem na humanitarnost svih nasih gradjana kad je u pitanju slucaj Edina Gacica. Moje iskreno saucesce svima kojima je on nanio gubitke i bol u svome stanju bolesti i teskog zivota. Napravljen je spektakl bez potpunog iznosenja tragicnog putovanja od sasvim primjernog mladica iz postovane familije do “neobicnog ubice” sa eksplozivnim karakterom ili temperamentom. Medije se ne usudjuju da iznose da je on bio bolestan covjek koji je sada mrtav. Koliko god da je bio opasan, pravovremeni pregovori su najvjerovatnije mogli izbjeci ovakav kraj. Zbog cega je iza sebe ostavio veliki trag zalosti?
    Poznavaoci Edina Gacica govore da je on u toku rata dobro pretucen od strane RS policije, zdravstveno ili mentalno ostecen, i nikad vise poslije toga nije bio ista, postena, logicna, i dobronamjerna osoba. U Banja Luci je njemu trebalo dati potrebnu zdravstvenu i socijalnu njegu, a nikako specijalno policijsko pracenje. Samo zato sto je bio vjernik, musliman, to ne znaci da je bio postao islamski terorista. Nasi gradjani trebaju traziti i apelirati bar od vjerskih organizacija (mozda i vlasti) da se ovaj borac pristojno pokopa. Razumni ljudi nebi imali bilo sta protiv ako mu se dadne mezar u haremu jedne od dzamija u Novoseliji, dijelu Banja Luke gdje je i rodjen. Takvo nesto IZ Banja Luka moze da ostvari.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s