DEJTONSKI USTAV JE NEVAŽEĆI I NEFUNKCIONALAN, NEPREVEDEN JE, GRUBO SE KRŠI, PA JE NEOPHODNO USPOSTAVLJANJE USTAVNO-PRAVNOG PORETKA RBiH
Razloge za zahtjev povratka Ustava RBIH pobrojaćemo u ovom pismu.
Povod je Deklaracija usvojena na VIII zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru 26. 01. 2019. u kojoj ova nezakonita udruga u ime cjelokupnog hrvatskog naroda (sic!) proglašava “kraj Dejtona,” traži “novo (pre)uređenje BiH”
i “odbacuje presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, i Hrvatskom vijeću obrane.”
Od potpisavanja daytonskog Mirovnog Daytona,” mi tvrdimo da je taj Sporazum nevažeći jer je suprotan domaćem i međunarodnom pravu. Za razliku od ilegalnog HNS koji zbog svojih separatističkih ciljeva odbacuju važeći Ustav RBiH, međunarodne zakone i presude navećih svjetskh sudova, mi se u osporavanju Mirovnog sporazuma iz Dejtona isključivo pozivamo na pravo, te u ovom pismu iznosimo pravne dokaze:
U tački 2, članu 1 Odluke o proglašenju Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine od 12. decembra 1995. godine, stoji sljedeće:
“Član 2.
Ako se internacionalni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne i Hercegovine ne budu provodili, Republika Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim internacionalni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje kao internacionalno priznata, suverena nezavisna država u skladu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.”
Na osnovu tog Ustavnog zakona mora se vratiti ustavno-pravni poredak RBiH iz slijedećih razloga:
1. Dejtonski mirovni Sporazum nije nikad ni preveden na jedan od jezika u RBiH.
2. Annex IV Mirovnog sporazuma (dejtonski Ustav) nije nikad usvojen u Parlamentu (R)BiH, pa je ilegalan – pravno nevažeći.
3. Annex VII Mirovnog sporazuma (o povratku izbjeglica, svih na svoje), nije proveden.
4. Odredbe tog ionako nevažećeg (dejtonskog) Ustava, političari u BiH tumače i primjenjuju po sistemu švedskog stola, ovo hoću, ovo neću.
5. U praksi je mnogo primjera drastičnog kršenja odredbi Annexa IV. Preko 80 odluka Ustavnog suda BiH nije sprovedeno u praksi, a jedan u nizu primjera je nezakoniti referendum i nezakonito obilježavanje dana RS.
OHR kao zvanični tumač Mirovnog sporazuma zatvara oči pred svim tim problemima, ne provodi Bonske ovlasti nastojeći tako u nedogled opravdati svoju prisutnost u BiH sve dok se privremeni mir ne pretvori u oružani sukob, ili država RBiH raspadne i nestane.
7. Po odredbama Bečke konvencije o međudržavnim ugovorima, Mirovni sporazum sklopljen u Dejtonu je ništavan, jer je potpisan pod prijetnjom nastavka rata – agresije i genocida u RBiH.
8. Presudama Svjetskog suda pravde Republika Srpska je proglašena odgovornom za genocid. Na Tribunalu (ICTY) izrečene su pravosnažne presude zločincima za genocide.
9. Na Tribunalu (ICTY) izrečene su presude za UZP Hrvatskoj i Srbiji.
10. Presude najviših svjetskih sudova UN, kao i EU Suda za ljudska prava ni UN, ni EU ne provode u život, iako bi bespogovorno morali po ius cogens svjetskoj normi nad normama koja ne dozvoljava ni agresivne ratove, niti genocid. Sve što je nastalo na taj način, ne može se nikad legalizirati.
Imajući u vidu:
1. Član 154. Ustava Republike Bosne i Hercegovine:
“Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje”.
Član 155. Ustava Republike Bosne i Hercegovine:
“Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivicno djelo”.
2. Nepobitna je odluka građana na Referendumu 29. februara i 1. marta 1992. kako najvišim stepenom demokracije kojom je izglasana neovisnost i suverenost RBiH, na osnovu koje je primljena u UN i međunarodne organizacije. U svim UN-ovim i međunarodnim dokumentima korišteno je ime RBiH.
Na osnovu svega zaključujemo:
1. Nad državom RBiH i njenim građanima vrši se od 1992. do danas neprestano drastično kršenje Ustava RBiH, Referenduma građana RBiH, međunarodnih zakona, povelja, konvencija, presuda svjetskih sudova za genocid i udružene zločinačke pothvate, te neprestanim kršenjem ionako nevažećeg dejtonskog “Ustava” koji onemogućuje normalno funkcioniranje države, stvara stanje stalne ratne opasnosti što pogoduje samo korumpiranim nacionalističkim vođama u “savezu sa kriminanlnom mafijom i medijma” kako se navodi u saopćenju sa posljednje sjednice Potkomiteta za vanjske poslove Kongresa USA.
Posljednji primjer drastičnog kršenja jeste spomenuta nezakonita i anarhistička Deklaracija HNS.
Na osnovu svega iznesenog zahtjevamo od UN i EU da odmah i neizostavno pristupe izvršavanju onog na šta ih obavezuje međunarodno pravo, a na osnovu kojeg se odmah mora vratiti ustavno-pravni poredak RBiH imajući u vidu i Ustavni zakon koji je izglasao Parlament RBiH. 12. 12. 1995. godine.
Postupajući samo tako, dokazat ćete da poštujete univerzalna ljudska prava, prava suverenih država i da niste uzalud uložili desetine milijardi dolara u žarište novih ratnih sukoba i tragedija. U suprotnom, nemate kredibiliteta pričati ni o demokraciji ni o pravu. Kaže se da je šutnja odobravanje. A šutnju na konstantne fašističke napade na državu BiH možemo tumačiti i kao nebrigu za stabilnost regiona jer fašistički nasrtaji poput onog jučer od strane HNS-a mogu rezultirati novim sukobom u našoj zemlji.
U ime Facebook grupe Pokreta za RBiH koji zahtijevaju povratak Ustava RBiH koja broji preko 62.000 građana,
https://www.facebook.com/groups/ustavrbih/ .
1. Bedrudin Gušić, publicista…
2. Dženana Delić, profesor poslovnih studija i prava,
3. Ibrahim Halilović, slobodni novinar…,
4. Anto Tomić, direktor NVO “Građanski monitoring” za jugoistočnu Evropu iz Hamburga te zatočenik nekoliko srpskih konc-logora
bedrudingusic 