Arhiva za 15. Januara 2019.

Ne smatram se nikakvim advokatom Islamske zajednice BiH ali koristim svoje pravo da kao njen član iznesem javni stav o tome kako vidim odnose između te Zajednice i Srpske pravoslavne crkve danas i šta treba učiniti Islamska zajednica kako bi zaštitila svoje dostojanstvo i čast, a samim tim i nas – njenih članova, ma gdje da smo. Dakle, ovih dana bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić se zalaže za “zamrzavanje odnosa između IZ BiH i SPC…” navodeći argumente za tako nešto. Da se ne bi shvatilo kako autoriziram njegovu ideju kao svoju podsjećam da sam jedan od onih koji se godinama zalagao za to da IZ BiH nije trebala niti reuspostaviti međusobne odnose sa SPC koji su, kao što znamo, bili jednostrano prekinuti (zna se s čije strane) dok se ista ta Crkva ne ogradi od brojnih zločina koje su počinili Karadžićevi i Miloševićevi Srbi nad Bošnjacima-muslimanima u BiH, uključujući i presuđeni zločin genocida u Srebrenici. Pošto to nisu nikada učinili, nije trebalo ni obnavljati odnose. Nažalost, obnovljeni su na nekim nivoima i time je nanesena neprocjenjiva duševna bol i šteta muslimanima BiH, posebno žrtvama navedenih zločina od kojih se SPC ne da nije ogradila, nego je prema brojnim dokazima bila duhovni podstrekač istih.

Patrijarh Irinej javno vrijeđa državu Bosnu i Hercegovinu, popovi uče djecu da pjevaju četničke pjesme

Nagledali smo se posljednjih godina kojekakvih parada u Banja Luci i drugih medijskih nastupa gdje patrijarh SPC Irinej naprosto vrijeđa državu Bosnu i Hercegovinu nazivajući njen manji entitet, nastao na zločinima i genocidu, “državom”. Čak ide i dalje pa priziva spajanje “dveju srpskih država s obe strane Drine…” To sve izgovara pokraj Vučića, Dodika i drugih sljedbenika lika i djela Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i drugih haških uznika. Dalje, u povodu obilježavanja pravoslavnih Božića, gotovo redovno se desi neki belaj, odnosno četničenje uz badnjak, posebno u povratničkim krajevima u Rs-u, a četničko orgijanje predvode čak i pravoslavni sveštenici, kao što je to bio slučaj prije nekoliko dana u Srebrenici. Podastirem i video zapis iz jedne pravoslavne crkve gdje djecu uče da pjevaju četničke pjesme. Mogao bih navesti bezbroj primjera ponašanja vjerskih velikodostojnika svih nivoa SPC-a gdje vrijeđaju muslimane, veličaju četnike i ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kao državu. I, onda, kome treba suradnja s takvom Crkvom?!

 

Znakovito zapažanje Nikolaidisa

Prije nekoliko dana regionalno poznati književnik i publicist Andrej Nikolaidis je izrekao jednu veliku istinu: “da bi SPC trebalo kristijanizirati, a pošto se to neće dogoditi, trebamo se mi ravnati prema tome i adekvatno odgovoriti…” Tačno, s obzirom na ponašanje SPC-a prije i za vrijeme krvavog raspada SFRJ, posebno u BiH, kao i poslije – sve do danas, očigledno je da se ta institucija bitno udaljila od osnovnih postulata Jevanđelja i da se bavi nečim drugim, a ne istinskom i iskonskom hrišćanskom vjerom. Slažem se sa Nikolaidisom da nema šanse da se s ovakvom garniturom u Sinodu SPC, uključujući i samog patrijarha, išta u toj Crkvi promijeni nabolje, odnosno da se vrate svome poslanju pa ono što barem mi – najveće žrtve onoga što se dešavalo 1992-1995. i što, ne da nije osudila SPC, nego blagoslovila, možemo i moramo odgovoriti barem jednim minimumom: zamrznuti odnose s njima i s tim u vezi pozivam vrh IZ BiH da to, poštujući samu sebe i nas, njene članove, pod hitno učini. Dokle ćemo više gledati popove kao 1990., 1991., 1992. na političko-propagandističkim i ratnohuškačkim skupovima gdje se pokazuju mišići, odnosno vojna oprema i duge cijevi. Ne pokazuju ih svome stadu, nego nama – bosanskim muslimanima. Zar smo zaboravili takve slike iz ranih 90-tih kada su poslije popova na red došli – topovi?! Naučimo, konačno, nešto iz svoje bliže i dalje prošlosti!

Bedrudin GUŠIĆ