U svom dosadasnjem politickom angazmanu imao sam nekoliko puta kontakte sa Centralnom Izbornom komisijom (CIK-om) , preciznije sa gdjom Irenom Hadziabdic . Za one koje i ne znaju u CIKu sjedi 7 osoba od cega 6 muskaraca i jedna zena. Dva Bosnjaka, dva Srbina , dva Hrvata i jedna iz ”Ostalih”. U vise kontakata sa gdjom Hadziabdic iznosio sam brojne birokratske probleme i zloupotrebe na koje bh. dijaspora nailazi prilikom podnosenja svoje prijave za glasanja iz inostranstva . Irena je pokazala razumjevanje za sve probleme na koje nailazimo ali sam ubrzo shvatio da ”jedna ili dvije laste ne cine proljece”. Problemi koji se jednostavno mogu rijesiti primjenom iskustva izbornog sistema kako je to slucaj u drugim, demokratski razvijenijim sustavima, postali su ”nerijesivi”, jednostavno, jer to ne zele oni koji o tome odlucuju, dakle radi se o ocitoj opstrukciji. Brzo sam shvatio da je CIK radije politicka nego drzavna institucija preko koje se preklapaju razni politicki interesi. Kako jedan broj politickih stranaka i politickih predstavnika u BiH radi na principu ”kartela”, jasno je da je kriminalna hobotnica osim zdravstva, obrazovanja, pravosudja, kulture i prosvete, ispruzila svoje pipke i u ovu instituciju. Ono sto je politicka mafija uspjela u svojim namjerama jeste da je totalno obesmislila odrzavanje izbora. Danas im je jos ostala Centralna banka i armija kao stubovi drzavnog suvereniteta , zbog cega me ne cudi sto su i one na udaru te iste politicke mafije.
Aneksu 7 Daytonskog sporazuma o pravu izbjeglica i prognanika je vise nego jasan; ”Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. godine ina naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i prognanika važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrduju da ce prihvatiti povratak osoba koje su napustile njihov teritorij, ukljucujuci i one koje su dobile privremenu zaštitu trecih zemalja. Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. godine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i prognanika važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrduju da ce prihvatiti povratak osoba koje su napustile njihov teritorij,ukljucujuci i one koje su dobile privremenu zaštitu trecih zemalja.”
Aneks 7 nikad nije sproveden! Razlog je jednostavan. Niti politicko Sarajevo niti politicka Banjaluka nikada nisu pokazali istinsku volju za njegovo sprovodjenje. Banjaluka, zbog sprovodjenja u djelo rezultata genocida i etnickog ciscenja dok Sarajevo, ”cuvanjem” izbjeglica cuvalo je svoju izbornu bazu. Populacija izbjeglih i prognanih je najvise izgubila u proteklom ratu da bi se proces njene politicke manipulacije nastavio i u miru. Ono sto je bolna istina koju treba reci svim onim kojima je stalo do drzave jeste da bez istinskog povrata raseljenih, prognanih i izbjeglih nema niti drzave Bosne i Hercegovine. Oni najhrabriji i najodvazniji koji su se vratili u manji bh.entitet susrecu se sa vec poznatom diskriminacijom koja je posebno izrazena u oblasti obrazovanja. Djeci se ne priznaji jezik koji govore, uci se historija u kojoj su ratni zlocinci heroji i gdje dominira historijski revizionizam, zdravstvena zastita povratnika je vrlo losa. Jasno je da su sve ove aktivnosti posljedica koordiniranog djelovanja zvaničnog Beograda i Zagreba kada je u pitanju BiH preko svojih eksponenata u BiH i CIK-u BiH
Zbog toga je Zijad Becirevic, direktor IFIMESa u pravu kad naziva CIK političko-mafijaškom organizacijom , u kojoj vecinu predstavljaju eksponenti Dragana Čovića i Milorada Dodika. Odluka o popuni Doma naroda Parlamenta FBiH je neustavna i nezakonita jer je pitanje delegiranja delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH riješeno zakonom, a ne da se to rješava nezakonitom voljom sedam članova CIK-a. Opravdane su kritike i na racun Visoki predstavnika Valentina Inzka kao i ponašanju Tužilaštva BiH. Oni se u svemu ovome posmatraju isto onako kako su se ponasali i u poslednjem ratu; Kao ” posmatraci” nezinteresovani na implikacije i negativne posljedice nezakonitih i neustavnih odluka CIKa. Odluka CIK-a u praksi znači da bi stranke okupljene oko HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda mogle imati 12 od ukupno 17 delegata, što bi im omogućilo potpunu kontrolu nad tim Domom. Također, iz brojke od 12 delegata proizilazi da bi stranke okupljene oko HDZ-a BiH u državnom Domu naroda mogle imati četiri delegata, a pošto taj Dom broji tri kluba od po pet delegata, sasvim je moguće da HDZ i SNSD u dva kluba imaju po četiri, odnosno ukupno osam delegata, što je prosta većina. Ili jednostavnije receno objavljuje se ”diktatura ” onih eksponenata koji negiraju genocid u Srebrenici i onih koji ne priznaju UZP- udruzeni zlocinacki poduhvat!
Ovo je jasan signal i alarm međunarodnoj zajednici, prije svega SAD-u, ali i nama, izbjeglim, prognanim i protjeranim . Pitanje svih pitanja je ; Zauvjek otići iz zemlje ili prihavatiti političku borbu angažiranjem u opoziciji kako bi se politička mafija strpala u zatvor?
Mr. sci. Edin Osmančević
bedrudingusic 