Stefan Dietrich je volonter iz Švajcarske koji u poslednje tri godine pokušava da pomogne migrantima iz cijelog svijeta na njihovoj putošestiji kroz bosanskohercegovačke vrleti i goleti. Njegova poslednja akcija je usmjerena na prikupljanje pomoći migrantima kod Velike Kladuše ,Bihaća i Selakovca. On je imponiran sa “običnim” “ normalnim” ljudima u Bosni koji kako kaže “ nemaju mnogo ali imaju srce veliko i dušu”. Stefan mi priča o jednoj baki koja kuha za migrante, jednoj spremačici koja ih snabdjeva zimskom odjećom i obućom. Stefan mi je jutros poslao u inbox informaciju koja ga je zgrozila. Njemački javni medijski servis ARD prikazuje video snimke napravljene skrivenom kamerom na kojim se vidi kako hrvatska policija uz prijetnju oružjem ilegalno vraća migrante iz Hrvatske u BiH.
Migranti su ljudi koji se kreću iz zemlje stalnog boravka ili državljanstva u neku drugu zemlju iz ekonomskih ili obrazovnih razloga, iz nastojanja da pobegnu od elementarnih nepogoda prouzrokovanih klimatskim promenama ili želje da izbjegnu progon, kršenje ljudskih prava, ugrožavanje života ili fizičkog integriteta, da pobegnu od rata ili građanskih nemira. Razlog njihovog premiještanja neposredno je povezan s njihovom međunarodnopravnom zaštitom. Ako bježe iz svoje zemlje kako bi izbegli gonjenje u smislu člana 1A Ženevske konvencije o izbeglicama iz 1951, nazivaju se azilantima ili izbeglicama i imaju pravo na specijalnu – pojačanu – zaštitu koja je zajamčena pomenutom međunarodnom Konvencijom, koju je dosad ratifikovalo 145 država. Ako, međutim, odlaze iz svoje zemlje iz svih ostalih razloga, definišu se kao migranti i ne uživaju specijalnu, nego opštu zaštitu po međunarodnom pravu.
Starta arapska poslovica kaže; „Mirna duša je najbolja ležaljka za odmor“.BiH je potpuno zakazala kada je u pitanju migrantska kriza. Ništa novo za zemlju u kojoj skupo plaćeni političari nemaju nikakvu odgovornost. Kliše u stilu “nema mehanizma za riješavanju tog problema”, radije se može zamjeniti sa “ne zanima nas ova kriza” . S obzirom na opću indolentnost javnosti na sve drušvene devijacije, ništa čudno, malo se zatalasa a onda se njihov “zimski san” nastavlja, istina u toplim prostorijama, za razliku od šatora gdje borave migranti a u kojima ima i dosta male djece. Po nekim informacijama, u BiH trenutno ima od 3.500 do 4.000 migranata, koji su smješteni na različitim lokacijama. U ovi zimskim hladnim danima gorske službe za spašavanje ih pronalaze i po planinama. Volonterski medicinski tim u Velikoj Kladuši primi oko 700 ljudi sa različitim bolestima i oboljenjima iz 17 različitih zemalja u samo jednom mjesecu.
A onda nad onim (ne)srećnicima koji se domognu Evropske Unije, odnosno Republike Hrvatske, hrvatske vlasti treniraju strogoću vračajući ih kroz planiske zabiti tamo odakle su i došli, dakle nazad u Bosnu i Hercegovinu. Opsežan videomaterijal snimljen je skrivenim kamerama postavljenim u šumi blizini Lahova, na području Bosne i Hercegovine na kojim se vide i žene i maloljetna djeca. Hrvatska policija dakle nezakonito vraća migrante i tražioce azila u BiH i to, u nekim slučajevima, nasilno i bez da im omogući da zatraže azil, navodi se u izvještaju organizacije Human Rights Watch (HRW). Pod prijetnjom i upotrebom strojnica, pištolja i pendreka! Ljudi koji su pobjegli od oružja ponovo preživljavaju traumu prijetnje oružjem.
Migranti su ljudi kao i mi. Njihov dolazak na Balkan je probudio istinske humaniste poput Stefana Deitricha i mnoge druge. Migranti prolaze kroz strašne golgote, žrtvujući sve što imaju pa i svoje živote. Iza sebe ostavljaju pakao i traumu kroz koju su godinama prolazili ali i sve ono što su godinama gradili; spaljene kuće, grobove, ljude. I nadajući se da će naići na istinske ljude sposobne da ih razumiju.
Vođeni svojim vlastitim iskustvom, Bosanci i Hercegovci, njih 1,5 milion , koji su ne tako davno, bile izbjeglice i rezultat etničkog čišćenja u poslednjem ratu, najbolje znaju kroz koje patnje ovi ljudi prolaze. Protjerivanje i vraćanje tražitelja azila preko granica bez razmatranja njihovih slučajeva protivna su Zakonu o azilu u EU, Povelji EUa o temeljnim pravima i UNovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951.
Zagreb i Sarajevo snose najveću odgovornost za ovakav tretman migranata zbog čega će se trebaju stidjeti!
Mr. sci. Edin Osmančević
bedrudingusic 