Danas, 14. decembra 2018. godine desila su se dva značajna događaja na prostorima zapadnog Balkana: Hrvatski sabor je izglasao sramnu, antibosansku Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH a Skupština Kosova je izglasala Zakon o osnivanju Oružanih snaga te zemlje. Prvi događaj se izravno tiče Bosne i Hercegovine jer ga treba tumačiti kao grubo miješanje Republike Hrvatske u unutarnje odnose druge, suverene države a drugi se tiče na način na koji to Dodik tumači i najavljuje obnavljanje Vojske Rs-a te ukidanje Oružanih snaga BiH.
Tuđman se na velika vrata vratio u hrvatsku politiku prema BiH
Prateći posljednjih mjeseci nezapamćenu diplomatsku agresiju najviših hrvatskih dužnosnika i pojedinih europarlamentaraca na BiH, a sve zbog činjenice da nije izabran Dragan Čović u Predsjedništvo BiH, čovjeku naprosto dođe muka u stomaku, ne samo zbog nasrtaja susjeda koji nam se licemjerno predstavljaju kao “prijatelji” (sačuvaj me Bože takvih “prijatelja”), nego i zbog načina na koji su to činili. A činili su do jučer na jedan bizaran, prizeman, primitivan i potpuno nediplomatski način. Toliko su išli sa niskim udarcima i Plenković i ona Kolinda i ini njihovi sateliti u Briselu da se to može podvesti pod neku vrstu balkanske, čobanske (da ne uvrijedim čobane) diplomacije. Oni nijednim potezom niti akcijom prema Briselu protiv BiH nisu pokazali ni trunka kreativnosti, diplomatske kulture i umijeća.., ne, išli su otprilike đonom, iliti stilom kako je to onomad činio “otac Nacije” Franjo Tuđman i koji je, kako neki dan reče fra Ivo Šarčević, “imao veći animozitet prema muslimanima nego Pavelić…” Taj i takav Tuđman se odavno vratio na hrvatsku političku scenu, a danas je Deklaracijom koju je donio Hrvatski sabor koja navodno govori o položaju Hrvata u BiH, a zapravo bavi se Ustavom Bosne i Hercegovine i njenim zakonima, stavljen pečat na njegov povratak u priču o odnosima naših dviju zemalja. A taj njegov – Tuđmanov odnos prema BiH je na jednom međunarodnom sudu nazvan pravim i pravnim imenom – Udruženi zločinački pothvat. Bilo mi je žao moje rodbine i brojnih prjatelja u Republici Hrvatskoj kada sam posljednjih dana gledao da u njihovom Saboru cijelu hrvatsku javnost, pa i njih same, terorizira jedan opskurni Božo Ljubić, izlažući njihovu državu međunarodnom stubu srama.
O tome su svjedočili brojni šamari koje je ta ista Hrvatska doživjela u Briselu i drugdje. I nije im bilo dosta nego su ovih dana u Saboru bjesomučno gurali tu Deklaraciju u čemu su prednjačili predsjedavajući, poznati hadezeov jastreb hercegovačkog porijekla Milijan Vaso Brkić te rečeni Božo Ljubić. Današnjoj Deklaraciji prethodilo je siledžijsko izbacivanje iz sabornice jednog zastupnika u trenutku kada je spomenuo vilu Dragana Čovića i rijeku Radobolju,
ali je prethodilo i otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, na kojemu se desio i incident. Oba incidenta su se desila kada su njihovi glavni akteri javno izgovorili golu istinu.
Dakle, Deklaraciju iz Zagreba u kojoj se, između ostalog, spominju i “hrvatski prostori u BiH…”te da su “migranti u BiH potencijalna opasnost za terorizam u regionu..”, pri čemu se zanemaruje činjenica da je u BiH do sada ušlo preko 25.000 migranata i od tog broja njih 23.000 izišlo upravo u Republiku Hrvatsku gdje, eto, nisu bii opasnost za terorizam…, da”treba mijenjati bh. Ustav i Izborni zakon…”, treba tumačiti kao izravno miješanje Republike Hrvatske odnosno njene najviše zakonodavne institucije u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, kao negiranje naše države, kao put ka tzv. III entitetu…, pa u vezi s tim državni organi Bosne i Hercegovine zbog toga kao i zbog Zakona o državnoj imovini RH a što nije ništa drugo nego Zakon o pljački bh. imovine vrijedne preko 10 milijardi eura, trebaju pod hitno intervenirati u EU (Brisel) i UN (Njujork) kao i kod nadležnih međunarodnih sudskih instanci i prijaviti Hrvatsku za grubo kršenje normi međunarodnog prava. Da, službeno Sarajevo, ma šta se pod tim podrazumjevalo, je na potezu.
Dodik, nakon formiranja Oružanih snaga Kosova, puše u ratne trube
Ne možemo reći da nas se ne tiče današnje usvajanje Zakona u Skupštini Kosova o osnivanju Oružanih snaga te zemlje. Naravno, niko nije naivan pa da pomisli da su to uradili samostalno, jer sigurno je 100% da su prethodno dobili mig od Amerike.
Kako će se stvari dalje odvijati u odnosima između Srbije i Kosova, te po mir u zemljama zapadnog Balkana, ostaje da se vidi. Ono što jeste sigurno to je da situacija nije nimalo za potcjenjivanje, u širem kontekstu. Ali, bez obzira koliko se pozivao na norme međunarodnog prava nekad “najbolji sudent Pravnog falulteta u Beogradu..”, dakle isti onaj koji međunarodno pravo tretira kao švedski stol, bit će kako glavni svjetski igrači odluče. Međutim, ono što nas dotiče jeste opasna, naprosto ratnohuškačka retorika predsjedavajućeg Predsjedništva BiH koji odmah vuče paralelu između činjenice da su Kosovari formirali Oružane snage i javnog zalaganja za obnavljanje Vojske Rs-a te istovremeno ukidanje Oružanih snaga BiH. Osim što je riječ o još jednom u nizu protivustavnih poteza Mile Dodika, ovo ima i miris rata, jer samo naivni, konformisti i mazohisti mogu vjerovati da tako nešto za što se taj Dodik zalaže može proći bez rata. Bio ili ne bio svjestan toga, on ga takvom retorikom priziva.
Dakle, na velika vrata su se vratile rane 90-te u naše krajeve, odnosno duhovi Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. To treba jasno i glasno reći, bez uvijanja. Previše dobro pamtimo one da”rata neće biti…”, da su “za rat potrebni dvoje…” i slične gluposti koje su nas itekako previše koštale. Oprez je majka mudrosti!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 