Čedo Jovanović je na najautentičniji način opisao međunarodnu diplomatiju ministra vanjskih poslova Ivice Dačića nazvavši je đilkoškom. Svakodnevno prateći našu političku scenu đilkoši se utrkuju u svojoj malograđanštini zbog ćega ,kako Jovanović ističe, „završimo onako kako zvršava svaki provincijalni đilkoš“. Za đilkoše je karakteristično da vole da pjevaju, lijepe Eure po čelima, junače se na Bosni , drže lekcije Crnoj Gori dok su žrtve te politike kako Čedo reče sami Srbi na Kosovu i Srbiji. Gola istina koju može da vidi onaj ko hoće da vidi!
Pandam Dačičeve međunarodne diplomatije u Bosni i Hercegovini je Milorad Dodik. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik juče je zloupotrebio svoju predsjedničku funkciju napuštajući sastanak koji je sa članovima Predsjedništva BiH Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem trebao održati s delegacijom Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira a kao banalni razlog navodi, da kako reče, nisu stečeni uslovi za njegovo prisustvo sjednici jer nema zastave RS.
Ne vjerujem da je delegacija Vijeća za implementaciju mira ronila gorke suze nakon što ih je Dodik napustio jer se radi o iskusnim diplomatama spremnim na ovakve đilkoške istupe domaćih provincijalaca. Dodik je ponizio sam sebe, a ne državu Bosnu i Hercegovinu pokazujući vidnu nervozu nakon historijske odluke u kojoj Bosna i Hercegovina dobila formalni poziv da dostavi svoj prvi Nacionalni godišnji program (ANP), čime bi se aktivirao Akcijski plan za članstvo u NATO-u. Sa knedlom u grlu teško se mogla očuvati smirenost pa je bajin igrokaz o zastavama kratkotrajna đilkoška predstava za javnost. Aktivacija MAPa predstavlja jedan od najkrupnijih koraka na putu ka integracijama u NATO savez a ono što je još važnije , ona zahtjeva od domaće vlasti da se značajnije bavi ne samo pitanjima iz oblasti bezbjednosti i sigurnosti već i pitanjima iz sfere politike, ekonomije i vladavine prave. Dakle,svim onim pitanjima koje je balkanska đilkoška politika godinama ignorirala. Alijansi se naravno žuri , poučena svojim ranijim iskustvom destabilizacije akcijskog plana za članstvo u NATO-u od strane Srbije i RS-a u promovisanju ruskog geostrateškog interesa.
Akcijski plan za članstvo je velika prepreka Dodikovoj državnoj destruktivnoj politici koja se nije odrekla velikosrpskog sna o svim Srbima u jednoj državi . Ulazak BiH u NATO označava definitivan kraj susjednih velikodržavnih projekta kad se pažnja okreće ka ekonomiji i vladavini prava, čije temelje su upravo udruženi zločinački poduhvati bacili na koljena. Brže bolje donešena odluka u Narodnoj skupštini manjeg bh. entiteta o vojnoj neutralnosti prema kojoj BiH ne bi trebala da ulazi ni u jedan vojni savez, je bez pravne osnove .Odluku o realizaciji MAP je potpisao i sam Nebojša Radmanović, bivši srpski član Predsjedništva BiH i ona nikada nije opozvana. Da se podsjetimo što je u pismu NATOu Radmanović 2009. godine, između ostalog, naglasio: „Još jednom smo potvrdili našu predanost vrednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji deli teret današnjih izazova. Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO, što je od strateške važnosti za BiH“.
Protivnici NATOa kao razlog protivljenja ulasku BiH u Sjevernoatlantski savez navodi taj što je NATO tokom proteklog rata bombardovao RS, a potom i Srbiju. Njima treba jasno reći da se probude jer je cijelom svijetu jasna da je uzrok NATOova intervencija bio odgovor međunarodne zajednice na genocid u Srebrenici i Prijedoru, besumučno bombardovanja opkoljenog Sarajeva više od 3 godine, masovna silovanja, ubistva i etničko čišćenje nesrpskog stanovništva na području Bosne i Hercegovine i Kosova.
Aktiviranje Akcionog plana za članstvo BiH u NATO-u bit će važan korak prema političkoj stabilizaciji i stavljanje tačke na secesionističko političko djelovanje u zemlji i teritorijalne apetite susjednih zemalja.
Mr. sci. Edin Osmančević
bedrudingusic 