Prođe i 75. obljetnica I zasjedanja ZAVNOBiH-a kao i svaka druga, prethodna. Zgrada Predsjedništva BiH je bila centralno mjesto tog događaja i ove godine gdje su domaćini brojnim uzvanicima, kao stranim tako i domaćim, bili dvojica bez trećega, zna se kojeg.
Međutim, nakon što se to sada sve sleglo, kada je i euforija prošla, kod mene ostaje gorak utisak zbog činjenice da su u sjeni glamura u Saraj'vu, bila posve ignorirana ostala dva mjesta za koja su vezani događaji od prije 75 godina, odnosno koja su neraskidivo vezana za priču o višestoljetnoj državnosti Bosne i Hercegovine. Da, riječ je o Mrkonjić Gradu/Varcar Vakufu i Bobovcu.
Jad i bijeda objekta u kojem je potvrđen kontinuitet bh. državnosti
Zgrada u kojoj je održano to zasjedanje prije 75 godina je u potpuno devastiranom stanju. Da podsjetim, nekad je bila u vlasništvu porodice Gašić, otkupljena je svojevremeno od njih uz simboličnu naknadu i imala svoju muzejsku funkciju u poratnoj Jugoslaviji. Devastirana je 1992-1995., a novembra 2002.
Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH je taj objekat proglasila nacionalnim spomenikom. Odlukom Vlade Rs-a zgrada je trebala biti sanirana i njeni enterijeri dovedeni u stanje prije devastacije. Ništa od toga se nije desilo jer odnos vlasti Rs-a prema toj zgradi je isti kao i prema događaju koji se u njoj desio 25. novembra 1943., odnosno prema Bosni i Hercegovini. Zgrada danas izgleda očajno, kako iznutra tako i izvana. Ipak, ako vlasti Rs-a imaju takav odnos prema objektu koji je itekako važan u novijoj historiji BiH, zašto Sarajevo na to šuti? Svaka normalna država koja drži do svojih nacionalnih spomenika bi se pobrinula za njegovu sanaciju i restauraciju, zbog sebe same i svoga dostojanstva. Nažalost, takvih ni u Banja Luci ni u Sarajevu nemamo. Za Banja Luku je ovo političko pitanje i zato se tako odnosi prema zgradi I zasjedanja ZAVNOBiH-a, a za Sarajevo bi trebalo biti pitanje dostojanstva, državničkog ponašanja, ponosa…Nema toga! Smatram da je centralna manifestacija ove, (polu)jubilarne obljetnice I zasjedanja ZAVNOBiH-a trebala biti upravo ispred ili u zgradi u kojoj je i održano, u Mrkonjić Gradu/Varcar Vakufu, pa makar bila ovakva kakva jest – devastirana, a ne u zgradi Predsjedništva BiH, u salonskoj atmosferi. Treba jednom stati i na zemlju!
Ni Bobovac im nije bitan
Drugi gorak utisak je i stolni grad bosanskih kraljeva iz XIV i XV stoljeća – Bobovac, u Općini Vareš. I on bi morao biti u mnogo boljem stanju nego što jeste, s obzirom na svoj izuzetno veliki historijski značaj. I u slučaju ovog mjesta u BiH treba reći da bi za svaku normalnu državu na svijetu ono bilo jedna od glavnih turističkih atrakcija, ali to podrazumjeva ulaganja u njegovu restaruraciju i prilazne puteve. Ovo ne može iznijeti siromašna Općina Vareš i svakako bi trebalo zavući ruku u kantonalni, entitetski i državni budžet te dovesti ovaj bh. historijski dragulj u stanje koje mu dolikuje kao takvom. Šta, nema para ni u budžetima spomenutih nivoa vlasti? Bilo bi ako smanje apetite kada su u pitanju vozni parkovi, sekretarice, telefoni, troškovi reprezentacije a Boga mi i visoke plaće za bh. prilike. I još nešto o 25. novembru ove godine u Bobovcu: jedini od političara koji ga je taj dan pohodio bio je Gradimir Gojer, potpredsjednik S BiH. Nek’ se zna!
Dakle, odnos vlasti prema zgradi I zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu i njihovo zaobilaženje ovog mjesta prilikom obilježavanja godišnjica tog događaja, treba tumačiti kao njihov odnos prema samom tom događaju, pa i prema državi čija je državnost na tom mjestu potvrđena. Sličan zaključak se može izvesti i kada je riječ o Bobovcu.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 