Kao što je poznato, jučer je u Parizu, u prisustvu 47 predsjednika država, 23 premijera i 15 čelnika raznih međunarodnih organizacija, obilježeno 100 godina od okončanja Prvog svjetskog rata. Naravno da je to bio historijski dan za čitavu planetu i naravno da ga je trebalo dostojno obilježiti. Međutim, da je u proteklih 100 godina trajao mir, odnosno da je svijet izvukao pouke iz tog prvog svjetskog krvoprolića, imala bi smisla ovakva ceremonija sa ovakvim sastavom njenih protagonista (čast izuzecima). Naime, ima nas koji duže pamtimo ili, jednostavno, koji baštinimo historijske činjenice pa otud znamo da se nešto više od dvije decenije nakon tog rata desio onaj Drugi, također svjetski, u kojemo je stradalo na desetine miliona ljudi, najmanje vojnika među njima. A nešto više od 1/4 stoljeća nakon završetka rata čiju 100- tu obljetnicu obilježiše jučer u Parizu, upotrebljena je i atomska bomba, zna se od strane koga i zna se gdje. I nakon završetka Drugog svjetskog rata, sve do danas, rijeke nevine ljudske krvi teku na mnogim dijelovima ove planete, jer ratova, regionalnih ili lokalnih, ima. U izobilju, nažalost! Za mnoge ratove, odnosno stradanja ljudi širom planete, itekako su odgovorni neki koji su se jučer slavodobitno šepurili na Jelisejskim poljima u Parizu. Da, bilo je jučer na tom balu većinski lažnih ljubitelja mira, zapravo pasa rata. Ne, oni ne mogu ljubiti mir i njihovo prisustvo na jučerašnjem skupu u glavnom gradu Francuske je bilo licemjerno, odnosno najobičnija farsa. Bilo je tu glavnih svjetskih igrača čiji su prethodnici zaista zaslužni za okončanje i Prvog i Drugog svjetskog rata, ali su oni “zaslužni” za brojna krvoprolića i patnje miliona nevinih ljudi po cijelom svijetu danas, tako da im na ovom skupu u Parizu mjesta nije bilo. Oni, jednostavno, nisu bili dostojni svojih velikih prethodnika. A bilo je i onih čije su države poražene u tom Prvom svjetskom ratu, ali i u Drugom, ali oni su doživjeli istinsku katarzu i okrenuli točak historije svojih država i svojih naroda u pozitvnom smjeru. I bilo je i nekih iz našeg susjedstva koji baštine famozni UZP te tekovine tvorevine koja je kolaborirala sa nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, naprimjer,
te iz komšiluka, a jedan od njih je pucao na Sarajevo i odazivao se do jučer na lozinku “sto za jednoga…” Ni njima nije bilo mjesta odavanju ode miru jučer u Parizu.
Pa, s obzirom da imamo svijet kakav imamo, a za to su svakako najodgovorniji glavni svjetski igrači, pa i poneki regionalni i lokalni, da li je onda imalo smisla jučerašnje obilježavanje 100-te obljetnice okončanja Prvog svjetskog rata? Jeste, imalo je smisla ali, ponavljam, ne sa državnicima i političarima od kojih su mnogi psi rata, nego je, po meni, trebalo u tom Parizu okupiti najeminentnije svjetske futurologe da, na bazi činjenica koje su nam podastrli historičari, te današnjeg stanja kada se u rijekama lije nevina ljudska krv, izreknu prognozu: kuda ide ovaj svijet, odnosno kakva je budućnost čovječanstva, sa ovakvim glavnim igračima na svjetskoj sceni?!
Na kraju, pridružujem se demonstrantima i demonstrantkinjama koji su se jasno odredili, posebno o nekim protagonistima jučerašnje ceremonije u Parizu, neposredno uoči njenog održavanja.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 