Ima ona narodna – “pustio bih ja njega, ali neće on mene…” i ona mi zaista služi kao podloga ovom javnom istupu, ko zna kojeg po redu adresiranom hrvatskom državnom vrhu, a koji nastavlja sa diplomatsko-verbalnom agresijom na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu. Da, ne bih se njima bavio ali oni se na arogantan, bahat, bezobrazan i potcjenjivački način gotovo svakodnevno bave mojom domovinom. I, ne mogu šutjeti, iako šute mnogi – gotovo cjelokupna zajednica koja se u BiH odaziva na prefiks “akademska” (u praksi: jad i čemer od akademske zajednice), a o političarima da i ne govorimo. Tu i tamo vrisne Željko Komšić, ali je i on, po meni, prije par dana napravio greške u koracima. Koje? Pa prvo što je, nakon što bude inauguriran u Predsjedništvo, pozvao hrvatski državni vrh da posjeti BiH i odmah nakon toga bio grubo ignoriran porukom jednog Kolindinog činovnika preko jedne mainstream novine i nakon što je nakon toga iznenada posjetio Zagreb i susreo se sa bivšim hrvatskom predsjednikom Stjepanom Mesićem, koji, by the way, nema nikakve ovlasti u toj zemlji. Šta hoću da kažem? Pa najprije podjećati svakodnevno i same sebe, i naše susjede i komšije da je presudama međunarodnih sudova Republika Hrvatska, odnosno njen tadašnji državni vrh, bila uključena u UZP, u povodu izvršene agresije na BiH i da je jednom drugom presudom, drugog međunarodnog suda, Republika Srbija označena odgovornom što nije, a mogla je i trebala, spriječiti genocid počinjen u Srebrenici. To su dva pravna aksioma koje treba svaki bh. domoljub izgovarati nakon što se ujutro probudi u krevetu. Te aksiome je trebao imati u vidu i Željko Komšić prije nego što je pozvao one koji posljednjih mjeseci svakodnevno vrše diplomatsku i verbalnu agresiju na njegovu i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Da, oni su bili i dalje su na potezu da, kao država kojoj je presuđeno za UZP, treba prva da povuče potez u cilju poboljšanja međususjedskih odnosa. Naravno, treba da nam je stalo do dobrih odnosa sa susjedima i komšijama, ali ne po svaku cijenu. Trebamo voziti naprijed, ali sa obaveznim retrovizorom. I, ne po cijenu samoponižavanja u koju je zamku prije koji dan upao Komšić. Spomenuo sam i verbalnu agresiju. Da, Kolinda je u nizu svojih otrovnih izjava protiv BiH prije nekoliko dana nastavila u tom žargonu izjavivši kako smo mi u BiH “politički neemacipirani…” Ma nemoj! Ko nam to kaže!? Kaže nam neko ko nastavlja tamo gdje je njen prvi predsjednik stao i zbog čega je spomenut u presudi o UZP-u, nastavlja dakle, kao predsjednica jedne države grubo vrijeđati Bosnu i Hercegovinu i njene odane građane. I to su te europske vrijednosti o kojima nam se palamudi već skoro tri decenije iz Zagreba, pa čak i iz dijela mostarskih Bara gdje je skrenut tok rijeke Radobolje.
Naravno, znam da će ovo biti krik žednog u pustinji, jer Sarajevo se zabavilo svojm minderima i matematikom koja u konačnici znači fotelje. Eno im. Zato, ako neće niko da poruči tom rigidnom hadezeovskom režimu u Zagrebu, hoću ja: SJAŠITE, VIŠE!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 