Arhiva za 18. Avgusta 2018.

Pa taj Dodik, poklopac svim loncima u BiH, regionu, svijetu i okolici, u velikom nizu svojih drskih, opskurnih, morbidnih, antibosanskih, antibošnjačkih, anticivilizacijskih i kojih sve ne nasrtaja na mir i sigurnost u našoj zemlji, danas je, podsjećajući nas ko mu je uzor u rušenju države u kojoj je rođen i u čije Predsjedništvo hoće da uđe, izjavio da se zalaže za “razgraničenje u BiH”. Baš tako, kako je uoči i poslije 1992. govorio i Karadžić, a znamo svi kako se to sve završilo. Po Bošnjake, bh. Srbe, bh. Hrvate, bh. građane… Dakle, ovu njegovu izjavu nikako ne treba potcijeniti jer je, zapravo, treba shvatiti kao prijetnju miru i sugurnosti u BiH, pa i šire. Da, Dodik priziva rat! Jer, razgraničenje odnosno promjena granice međunarodno priznate države BiH znači rat, valjda je to jasno svakome. Tako treba razumjeti Dodikovu poruku o potrebi razgraničenja!
 
A kako je nekad govorio Dodik ?!
“Čitav narod u Republici Srpskoj i Srbiji ispašta zbog toga što je tamo neki Mladić odlučio da se neće predati i otići na sud. I onda kaže da voli srpski narod. Đavola on voli”, rekao je Dodik neposredno nakon završetka rata u intervjuu za RTS……
“Samim tim, mislimo da je neophodna saradnja s Haškim tribunalom. Potrebno je da se svi koji su počinili konkretan ratni zločin izvedu pred sud”, rekao je Dodik 1996. godine.

U intervjuu kod Senada Hadžifejzovića nedvosmisleno je izjavio da se u Srebrenici desio genocid.

Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica”, govorio je Dodik.

I tako dalje, i tako dalje….

Dvije decenije poslije…

A dvije decenije poslije, zapravo godinama unazad računajući od danas, ta ista skalamerija od čovjeka i političara ne samo da negira počinjeni genocid u Srebrenici, odnosno samoga sebe demantira, nego i grubo vrijeđa srebreničke i druge bošnjačke žrtve, negira pravo jednom narodu da ima svoj jezik, veliča istu onu dvojicu koji su osuđeni u Hagu kao ratni zločinci i za koje je onomad govorio drugačije…služi se metodama klasičnog aparthejda u odnosu na manjinske etničke skupine na prostoru gdje vlada…I, konačno, kao što rekoh, glasno se zalaže za razgraničenje, odnosno za novi rat.

O Kosovu

Ne tako davno Dodik je na bini kod “Boske” , na jednom mitingu na kojem je pjevala pjevaljka sa kriminalnim dosijeom (poznata i po silikonskom poprsju) nosio amblem na kojem je pisalo “Kosovo je Srbija”. Međutim, prije dvije sedmice na mitingu u Bačkoj Palanci, u povodu “Oluje” taj isti čovjek je javno pitao: “Može li Srbija da podnese da joj se Kosovo vrati?” Onda je elaborirao: “Da biste se legitimisali pred međunarodnom zajednicom morali biste Albancima da date 30 odsto mjesta u parlamentu, mjesto premijera, ili predsjednika Skupštine ili mjesto predsedika države. Morali biste da uvedete njihov jezik barem u parlament. Ako neko misli da to možemo, hajde to da guramo”… Na taj govor reagirao je jedan parlamentarac iz opozicije u Skupštini Srbije tražeći da se Dodiku zabrani ulazak u Srbiju. Tog parlamentarca je Vučić, onako uličarskim žargonom, nazvao kretenom. Poslije je taj isti Vučić rekao u svome poznatom stereotipnom stilu da bi “svako normalan prihvatio svako Dodikovo slovo u njegovoj izjavi o Kosovu…” O čemu se, ovdje, zapravo, radi? Pa obadvojica, i Vučić i Dodik, sinhronizirano pripremaju naciju na skoro priznanje Kosova! I tačka!

Ko je, onda, Milorad Dodik?

Da, nakon rasvjetljavanja njegovog lika i djela nekad i sad, pitanje se nameće samo po sebi. Ove njegove akrobacije neki naši analitičari nazivaju pragmatizmom, ali mislim da je to previše uljudna riječ za čovjeka koji je doslovno spreman na sve, ne da odbrani interese srpskog naroda iza čega se pokušava skriti, nego vlastitu kožu jer on se najbolje, onakakv kakav je, snalazi u stanju haosa kojeg godinama proizvodi (nažalost, ne sam) u našoj zemlji. Jer zna se šta bi bilo i s njim i s mnogima u BiH koji obnašaju značajne funkcije u njoj ako bi proradila pravna država. Da li je onda Dodik dvojnik Karadžića, barem po retorici, ili je samo po funkciji i njegovoj ličnoj potrebi Srbin, skoro da je nevažno. Važno je kakve rezultate polučuje njegova politika, bilo da prijeti poput Karadžića ili da glumi velikog Srbina praveći aparthejd za pripadnike manjinskih etničkih skupina u manjem entitetu gdje vlada punih 12 godina. Najkraće, opasan je i pod hitno ga se mora sklonuti sa političke scene BiH! Dok ne bude kasno…!

Bedrudin GUŠIĆ