Narode moj! Nisam nikakav ni politički, ni vjerski, ni akademski niti bilo kakav vaš predstavnik, ali jesam vaš obični sunarodnik koji je možda malo neobičniji od mnogih drugih jer smatra da nema pravo na šutnju, naročito ako se radi o grubim nasrtajima na našu državu, narod, na sve normalne građane te univerzalne ljudske i civilizacijske vrijednosti.
Dakle, trebalo je svakom normalnom čovjeku imati dovoljno jetre pa odslušati sve gadosti koje su se mogle danas čuti sa govornice Narodne skupštine entiteta koji je nastao na genocidu i najtežim ratnim zločinima, posebno gadosti izgovorene iz usta Milorada Dodika. Njegova morbidnost i mediokritetski odnos prema ljudima kao Božijim stvorenjima, naročito prema Bošnjacima, su poznati i od ranije. Ali, danas je nadmašio u izlivu svoje mržnje, vrijeđanja bošnjačkih žrtava, kako u Srebrenici tako i drugdje, falsificiranju historije i pravno utvrđenih činjenica itd., ne onog Karadžića, nego, rekao bih i samoga sebe.
Milorad Dodik ne samo da i dalje negira počinjeni genocid u Srebrenici, nego ga, kako rekoše neki u Sarajevu danas – i glorificira. Onaj ko to čini, a on čini, znači da je spreman da stane i iza slijedećeg nekog genocida nad Bošnjacima, jer, po njemu i svima onima u Narodnoj skupštini koji su glasali za poništenje Izvještaja Vlade iste te tvorevine i kojeg je potpisao tadašnji pedsjednik Rs Dragan Čavić 2004., prethodnih jedanaest genocida nad našim narodom nije bilo dovoljno, odnosno posao brisanja Bošnjaka-muslimana sa bh. i regionalnih prostora, nije još završen.
Ovim mučnim povodom se ne obraćam ni tom Dodiku, ni Čaviću, ni ostaloj tamošnjoj kalakotri, već se obraćam svima vama – mojim sunarodnicima iz Banja Luke i ostatka manjeg entiteta, ma gdje bili, sa kletvom u kondicionalu da onaj ko zaokruži ime Mile Dodika 7. oktobra ove godine, da Bog da da mu se ta ruka osuši! A oni koji budu nagovarali vas – potencijalne birače da glasate za njega, odbijte ih s gnušanjem jer se radi o prevarantima te o političkom i ljudskom šljamu kojemu je do vas, do nas i do Bosne isto onoliko koliko i tome Dodiku. “Pa i ako ne glasamo, on će vjerovatno biti izabran, ako ne on, onda onaj Ivanić…”, reći će vjerovatno neki od vas. Neka će, neka ih izabere ko god hoće, to ne možemo spriječiti, ali nemojmo dati ni zehru svog doprinosa u tome.
Ivanić je samo malo sofisticiranija varijanta od Dodika, što znači da je izbor nikakav, ali lično neću dati svoj glas nijednome od njih. Znam, neki od njih dvojice će pobijediti, ali neka to ne bude mojim, a daj Bože nijednim bošnjačkim glasom. U ime potrebe da sačuvamo svoje dostojanstvo, a posebno u ime desetina hiljada nevinih bošnjačkih žrtava koje su pobili Dodikovi uzori Mladić i Karadžić.
Uradite kako hoćete, ali “ja ovo napisah i spasih svoju dušu…”
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 