Edina Hasanaga-Čobaj, izvršna direktorica Inicijative mladih za ljudska prava – Crna Gora: INSTITUCIJE MORAJU BITI ZNATNO OSNAŽENE KAKO BI LJUDSKA PRAVA ŽIVJELA “PUNIM PLUĆIMA” U CRNOJ GORI

Posted: 29. Maja 2018. in Intervjui

Na osnovu istraživanja Inicijative mladih za ljudska prava ali i drugih domaćih i međunarodnih subjekata, mogu reći da su najviše diskriminisani Romi, osobe sa invaliditetom i LGBT pripadnici. Međutim, značajnu diskriminaciju trpe i žene, drugi manjinski narodi kao i socijalno ugrozeni građani….. Pružamo besplatnu pravnu pomoć žrtvama torture i diskriminacije. Imamo i slučajeve pred Sudom za ljudska prava iz Strazbura. Takođe, pomažemo građanima i da dobiju važne informacije za slučajeve koje vode pred domaćim sudovima i drugim institucijama….Ono sa čim nijesmo zadovoljni je to da u praksi gotovo i da nema slučajeva diskriminacije pred sudom a svjesni smo da toga ima u svakodnevnom životu građana. Nedavno smo imali prvi sudski slučaj vezan za diskriminaciju prilikom zapošljavanja a ta pojava je visoko rasprostranjena…..Crna Gora ima više problema da integriše i da punu zaštitu izbjeglim iz država bivše Jugodlavije tokom ratova 90-tih. U ovoj priči su najviše pogođeni Romi sa Kosova, koji se još uvijek suočavaju sa brojnim problemima – od nezaposlenosti, lošeg i neuslovnog stanovanja do toga da su van obrazovnog procesa….. Brojne mjere treba da ispunimo – od slobode izražavanja, iskorijevanja nekažnjivosti za ratne zločine i torturu do stvaranja uslova za ravnopravan život svih građana bez obzira na njihova lična svojstva i razlike…..

Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava danas u Crnoj Gori – generalno?

Ljudska prava u Crnoj Gori generalno se poštuju, ali u svim oblastima su veoma često prisutna kršenja ljudskih prava u pojedinačnom obliku. Mislim da je problem najveći u činjenici da su institucije slabe, politizovane i neefikasne i da kao takve moraju biti značajno osnažene kako bi ljudska prava živjela ‘punim plućima’ u Crnoj Gori.

Koje skupine su najugroženije s aspekta kršenja ljudskih prava?

Na osnovu istraživanja Inicijative mladih za ljudska prava ali i drugih domaćih i međunarodnih subjekata, mogu reći da su najviše diskriminisani Romi, osobe sa invaliditetom i LGBT pripadnici. Međutim, značajnu diskriminaciju trpe i žene, drugi manjinski narodi kao i socijalno ugrozeni građani.

Ko su najčešći kršitelji?

Najčešći kršitelji su službenici brojnih institucija, ali često diskriminaciju čine i privatna pravna lica i njihovi zaposleni.

Na koje sve načine pomažete žrtvama?

Moja organizacija ima različite načine komunikacije sa građanima. Pružamo besplatnu pravnu pomoć žrtvama torture i diskriminacije. Imamo i slučajeve pred Sudom za ljudska prava iz Strazbura. Takođe, pomažemo građanima i da dobiju važne informacije za slučajeve koje vode pred domaćim sudovima i drugim institucijama.

Da li ste zadovoljni sa rješenjima koja nudi Zakon o zabrani diskriminacije?

Generalno jesmo. Ono sa čim nijesmo zadovoljni je to da u praksi gotovo i da nema slučajeva diskriminacije pred sudom a svjesni smo da toga ima u svakodnevnom životu građana. Nedavno smo imali prvi sudski slučaj vezan za diskriminaciju prilikom zapošljavanja a ta pojava je visoko rasprostranjena. Upravo na to sam mislila kada sam na početku intervjua kazala da naše institucije još uvijek nijesu jake i nezavisne da pruže zaštitu građanima kojima su prava prekršena.

Da li je Crna Gora imala ili ima dodir sa migrantskom krizom u posljednje tri godine otkako ona traje i kako su se, eventualno, ta država i njeno društvo nosili/nose s tim?

Da, imali smo dodira sa migrantskom krizom. Međutim, mislim da Crna Gora do sada nije bila pogođena jer migranti uglavnom Crnu Goru ne vide kao krajnju destinaciju, oni žele da idu u Zapadnu Evropu. Kroz Crnu Goru samo prođu.

Crna Gora ima više problema da integriše i da punu zaštitu izbjeglim iz država bivše Jugodlavije tokom ratova 90-tih. U ovoj priči su najviše pogođeni Romi sa Kosova, koji se još uvijek suočavaju sa brojnim problemima – od nezaposlenosti, lošeg i neuslovnog stanovanja do toga da su van obrazovnog procesa.

Možete li povući neku paralelu između stanja ljudskih prava u Crnoj Gori dok je bila u državnoj zajednici sa Srbijom, odnosno nakon 2006. otkako je postala nezavisna država?

Izgradnja institucija i proces EU i NATO integracija koji je uslijedio nakon samostalnosti Crne Gore doprinijeli su da se stanje ljudskih prava popravi. Najveći napredak možda se ogleda u značajnom usvajanju međunarodnih dokumenata u oblasti ljudskih prava ustanovljenjem većeg broja institucija i nezavisnih tijela za nadzor poštovanja ljudskih prava. Međutim, ostaje nam još dosta rada, reformi i snaženja institucija kako bi one u punom duhu i smislu štitile ljudska prava građana.

Na kraju, ima li ta država još puno posla da uradi u segmentu ljudskih prava kako bi napravila značajan iskorak ka EU, kojoj teži?

Imamo još dosta posla. Posebno bih ukazala na poglavlja 23 i 24. Brojne mjere treba da ispunimo – od slobode izražavanja, iskorijevanja nekažnjivosti za ratne zločine i torturu do stvaranja uslova za ravnopravan život svih građana bez obzira na njihova lična svojstva i razlike.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (977)

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s