Arhiva za 25. Oktobra 2017.

SIKD je ustrojen kao teritorijalni sindikat općeg tipa i djeluje u preko 100-tinjak poduzeća i ustanova različitih djelatnosti, a najrasprostranjeniji smo u djelatnosti u turizma, gdje smo uz STUH potpisnici nacionalnog Kolektivnog ugovora za ugostiteljstvo…… Već tri ili četiri godine za redom obaramo rekorde u broju noćenja, broju dolazaka i prihodima. I to su činjenice. Zasluge takvog trenda pokušavaju si pripisati svi Ministri turizma, jer „kao svojim radom i mjerama potiču da Hrvatska postaje hit destinacija“…..Ovogodišnji istinski heroji koji su doprinijeli ovakvim rezultatima su RADNICI koji su gotovo nadljudskim naporima „izvukli“ ovu sezonu, zbog evidentnog nedostatka radnika. Radili su po 15 sati dnevno, bez dana tjednog odmora uz prosječnu plaću koja je oko 15% niža od prosjeka RH…..Najmanje mogu biti zadovoljni radnici. Ponavljam za uloženi trud i rad nisu ni približno adekvatno plaćeni, a da ne govorimo da su se kršila njihova prava iz pozitivnih propisa, a inspekcije ili nisu htjele ili nisu mogle intervenirati. Možda su dobile i zadatak da ne reagiraju samo da se sezona izvuče do kraja…..Ne mislim da je lako raditi ni u drugim djelatnostima, svaki je posao zahtjevan i svaki je posao težak i činjenica je da nitko više ne plaća nikoga za nerad, već se plaća isključivo rad, ali u turizmu je to ipak specifično. Ništa ne možemo ostaviti za sutra. Svaki se posao mora obaviti ODMAH i SAD…..Moramo podsjetiti da su zdrave, sposobne i iskusne radnike stimulativnim otpremninama „tjerali“ iz poduzeća. Jer „stariji“ radnici zaposleni na neodređeno su bili veliki trošak, a sezonskih je na tržištu bilo koliko želiš. Na taj problem, da će se desiti nedostatak radnika Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije je upozoravao pred puno godina. Onda su nas neki ugledni turistički radnici i poslodavci ismijavali, govorili da će doći Rumunji, Bugari ….. Danas ne da nema naših domicilnih radnika, nema ni Bugara, ni Rumunja, ali neće biti ni Filipinaca kako bi to neki željeli. A zašto bi dolazili u Hrvatsku kada mogu ići u druge zemlje gdje su uvjeti rada i plaća daleko bolji?….. I zato umjesto da izvozimo kako vi kažete poljoprivredne i industrijske proizvode, mi školujemo svoju djecu da bi oni otišli iz svoje domovine. Istovremeno neki naši veleposlanici najavljaju uvoz radnika iz Filipina jer su oni vrijedni radnici, katolici …, a istovremeno će oni svoju zarađenu plaću slati svojoj obitelji umjesto da to troše naši radnici u našoj zemlji…..

Kada je ustrojen SIKD, odnosno kakva je geneza njegovog organiziranja od početka do danas?

CVITIĆ:Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije osnovan je pod nazivom Sindikat Istre 15. prosinca 1995. godine. Nakon dvogodišnjeg djelovanja u istarskom županijskom okviru, od lipnja 1998. godine proširuje svoje aktivno djelovanje s područja Istarske i na Primorsko-goransku županiju, a dolaskom većeg broja podružnica iz Primorsko-goranske županije 17. svibnja 2001. godine mijenja naziv u Sindikat Istre i Kvarnera. Zbog širenja kompanija iz Istre na druga područja Hrvatske (Laguna Novigrad kupila objekte na Orebiću i Korčuli, Valamar u Dubrovniku) gdje je sindikat dobivao članove, ali i zbog poziva radnika i iz drugih kompanija koji su prepoznali beskompromisni rad ovog sindikata u zaštiti i promicanju interesa svojih članova, (hoteli Maestral iz Dubrovnika, HTP Orebić iz Orebića, Club Adriatic iz Zagreba sa objektima na Orebiću i Baškom polju, hotel Split iz Splita …. prisiljeni smo 24.04.2014. mijenjati ime u Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije. SIKD je ustrojen kao teritorijalni sindikat općeg tipa i djeluje u preko 100-tinjak poduzeća i ustanova različitih djelatnosti, a najrasprostranjeniji smo u djelatnosti u turizma, gdje smo uz STUH potpisnici nacionalnog Kolektivnog ugovora za ugostiteljstvo. Znači od 10 podružnica sa nešto više od 500-tinjak članova u Istri, danas smo postali prepoznatljivi Sindikat koji djeluje na prostoru cijele Hrvatske sa nešto manje od 7000 članova.

No, povod za ovaj razgovor jesu ostvareni rezultati  za prvih devet mjeseci ove godine u turizmu u Hrvatskoj koji se ocjenjuju kao rekordni. Ilustracije radi, ostvareno je 17 miliona dolazaka (+13 posto) i 97,2 miliona noćenja  (+12 posto), odnosno procjenjuje se  da će do kraja godine biti ostvareno famoznih 100 miliona noćenja. Kako Vi komentirate ove, zaista impresivne rezultate i njihov trend?

CVITIĆ: Već tri ili četiri godine za redom obaramo rekorde u broju noćenja, broju dolazaka i prihodima. I to su činjenice. Zasluge takvog trenda pokušavaju si pripisati svi Ministri turizma, jer „kao svojim radom i mjerama potiču da Hrvatska postaje hit destinacija“. Činjenica je da je Hrvatska lijepa zemlja koja ima što pokazati i gdje se imamo čemu diviti. Isto tako je činjenica da u posljednjih tri četiri godine imamo jedan veliki investicijski val kako kod velikih kompanija, tako i kod privatnih iznajmljivača. Međutim, nije to zasluga ministarsava ni Vlada RH, već prije svega sigurnosna situacija u okruženju. Van utrke su Egipat i Tunis, Grčka se tek ove godine počela oporavljati, Turska je također u problemima, iduće godine moguće je da se pogorša slika Španjolske zbog stanja u Kataloniji. I to su glavni razlozi zbog čega je Hrvatska, usudim se reći „prenatrpana“ turistima.

Ko su istinski heroji koji su doprinjeli ovakvim rezultatima?

CVITIĆ: Ovogodišnji istinski heroji koji su doprinijeli ovakvim rezultatima su RADNICI koji su gotovo nadljudskim naporima „izvukli“ ovu sezonu, zbog evidentnog nedostatka radnika. Radili su po 15 sati dnevno, bez dana tjednog odmora uz prosječnu plaću koja je oko 15% niža od prosjeka RH. Ona je u srpnju prema statističkim podacima iznosila 5080 kuna prosječno. A kada se uzme u obzir da u tu plaću ulaze plaće managera i Uprava koje netko iznose i preko 50.000 kuna, raznorazni bonusi, koje utječu na troškove rada sa cca 20%, onda je evidentno da prosječna plaća radnika-izvršioca iznosi oko 4.000,00 kuna, što nije ni blizu adekvatno uloženom radu i trudu radnika.

Da li su zaista svi u Hrvatskoj zadovoljni ovakvim rezultatima? Da li ste zadovoljni vi, naprimjer, u SIKD-u?

CVITIĆ: U Hrvatskoj su prije svega zadovoljni vlasnici tih turističkih kompanija jer će ostvariti veliku dobit iz koje će isplaćivati dividende; širiti svoja poslovna carstva akvizicijama, ali koja će im poslužiti za investicije. Zadovoljni su i predsjednici Uprava i članovi Uprave, kao i management, jer osim što su si osigurali fotelje za naredno razdoblje (obzirom da su zadovoljili vlasnike), dobiti će pozamašne bonuse za ostvarene rezultate. Zadovoljni su zasigurno i u Ministarstvu financija jer im se popunio proračun, Minstarstvo turizma jer će si pripisati zasluge zbog povećanja brojki, pa i jedinice lokalne samouprave mogu biti zadovoljni jer su kroz razne namete, takse, spomeničke rente i ostalo napunili svoje budžete. Najmanje mogu biti zadovoljni radnici. Ponavljam za uloženi trud i rad nisu ni približno adekvatno plaćeni, a da ne govorimo da su se kršila njihova prava iz pozitivnih propisa, a inspekcije ili nisu htjele ili nisu mogle intervenirati. Možda su dobile i zadatak da ne reagiraju samo da se sezona izvuče do kraja.

Da li je položaj radnika u turizmu specifičan u odnosu na položaj radnika u ostalim djelatnostima? Ima li neke razlike pa i sličnosti?

CVITIĆ: Naravno da je položaj radnika u turizmu specifičan. Turizam je radno intenzivna djelatnost gdje u kratkom periodu od 3 do 4 mjeseca se radi daleko više od normalnih 40 sati dnevno, zakonski do 60 sati dnevno, a realno i do 80 sati tjedno. U razdoblju od lipnja do septembra toliko je intenzivan rad da mnogi sezonski radnici koji prvi put obavljaju te poslove odustaju u startu, ne pitaju ni za plaću za odrađenih nekoliko dana, odlaze … Međutim, taj posao koji je trebao taj radnik odraditi, mora se odraditi. 20-tak soba koliko je eventualno ta sobarica morala odraditi, treba odraditi neka druga ili neke druge. Posao ne smije trpjeti. Međutim, zamjenu se ne može naći kao nekad odmah. Nekada se ni ne nađe zamjena. Ove godine u svakom odjeljenju hotela falilo je 2 do 3 radnika za normalno funkcioniranje.

Ne mislim da je lako raditi ni u drugim djelatnostima, svaki je posao zahtjevan i svaki je posao težak i činjenica je da nitko više ne plaća nikoga za nerad, već se plaća isključivo rad, ali u turizmu je to ipak specifično. Ništa ne možemo ostaviti za sutra. Svaki se posao mora obaviti ODMAH i SAD.

Zašto radnici u turizmu rade i po 15 sati dnevno, sedam dana u sedmici, znači bez dana odmora? Da li je to, prije svega, u skladu sa zakonskim propisima?

CVITIĆ: Radnici su prisiljeni raditi na taj način jer jednostavno nije bilo dovoljno radnika. Razgovaram sa radnicima, svojim članovima u svim kompanijama. Imamo situaciju da je radnica radila punih sedam mjeseci svakog dana po osam sati bez ijednog slobodnog dana. Možete li zamisliti kako to utječe na zdravlje radnika?! Možete li zamisliti kakav radnik to može izdržati?! Niti to mogu mladi radnici do 30-te godine, niti to mogu stariji od 50 godina. Na taj način se stvaraju invalidi rada. Poslodavci se ljute kada kažemo da je turizam nevidljiva tvornica invalida. Ali to je točno. Do ove godine poslodavci nisu ni željeli sklopiti ugovore o radu sa radnicima starijih od 50-55 godina jer nisu mogli udovoljiti njihovoj propisanoj dinamici rada. Ali te osobe moraju raditi do 65-godine života. Gdje da odrade preostalih 10-godina, a zdrave su? Umjesto da se prilagode dinamiku rada starosnoj dobi radnika, oni su činili obratno: primali radnike koji su po njima mogli odgovarati „njihovim propisanim standardima“. Ove godine bilo je bitno da imaju 2 ruke i 2 noge. Nije bilo bitno iskustvo ni znanje, ni godine. Ali sada je problem jer je pala produktivnost. Nažalost, ja moram ponoviti da su si sami poslodavci krivi za nastali problem nedostatka radnika i bilo je samo pitanje kada će taj problem eskalirati. Godinama su iskorištavali radnike, mislili su da će unedogled moći povećavati svoju dobit, najviše na račun niske cijene rada i bahato se ponašali prema radnicima. Nažalost neki još uvijek nisu svjesni toga, pa se i dalje prema radnicima ponašaju na način: „Ako nećeš ti, će druga tri“. Moramo podsjetiti da su zdrave, sposobne i iskusne radnike stimulativnim otpremninama „tjerali“ iz poduzeća. Jer „stariji“ radnici zaposleni na neodređeno su bili veliki trošak, a sezonskih je na tržištu bilo koliko želiš. Na taj problem, da će se desiti nedostatak radnika Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije je upozoravao pred puno godina. Onda su nas neki ugledni turistički radnici i poslodavci ismijavali, govorili da će doći Rumunji, Bugari ….. Danas ne da nema naših domicilnih radnika, nema ni Bugara, ni Rumunja, ali neće biti ni Filipinaca kako bi to neki željeli. A zašto bi dolazili u Hrvatsku kada mogu ići u druge zemlje gdje su uvjeti rada i plaća daleko bolji?

Da li su se kršili propisi? Pa naravno – uzduž i poprijeko. Nema kompanije, nema obrta, nema kafića gdje se nisu kršila prava radnika. Sa jednom razlikom što u uređenim kompanijama, barem one za koje ja znam, su sate koje su radnici radili iznad zakonom propisanih vodili posebno i za to kasnije radniku produžavali radni odnos ili na neki drugi način platili. U neuređenim kompanija ili kod malih poduzetnika, radnici teško ostvaruju svoja prava. Te sate zapišu na led … a led se rastopi.

Postoji li u turizmu nelojalna konkurencija i kako joj, eventualno, doskočiti?

CVITIĆ:Svuda ima nelojalne konkurencije a u turizmu je ona posebno izražena. Evo, najniža plaća u turizmu je svega 2.950,00 kuna i to bruto, a ako sa dodacima za rad u posebnim uvjetima plaća ne dosegne 3.276,00 kuna bruto koliko iznosi minimalna plaća u RH, poslodavac je dužan isplatiti tu minimalnu plaću. To vam je 2600,00 kuna neto. Zar mislite da netko radi za 2.600,00 kuna neto odnosno 3.276,00 kuna bruto? Pa naravno da ne, rade za daleko veći iznos, ali im se na taj iznos plaćaju doprinosi, a ostatak se daje na crno. I zato su mali poduzetnici  (čast izuzecima) nelojalna konkurencija uređenim kompanijama u kojima su plaće daleko iznad navedenog iznosa ali koje uredno plaćaju sve doprinose i poreze na plaću. Pa nije tajna da kada radnici dolaze organizirano autobusima iz kontinentalnih krajeva za rad na Jadranu da ih na stanici vrebaju privatnici i nude 500 ili 1000,00 kuna više. Mladi radnici ne misle na budućnost, ne misle da im bruto plaća, odnosno doprinosi jamče neku mirovinu za starost, ne misle da bi se mogli razboljeti pa da će im bolovanje biti zbog toga niže i naravno takve ponude prihvaćaju. Često nažalost idu bez zadnje plaće koje ne mogu naplatiti niti dokazati da su je zaradili. A takvi poslodavci jesu nelojalna konkurencija uređenim kompanijama.

Ako se radi o manjku radne snage iz oblasti turizma i ugostiteljstva, kako taj problem riješiti? Ko ga, zapravo, može i treba riješiti?

CVITIĆ:Trebati će vremena da  se saniraju posljedice dosadašnje katastrofalne kadrovske politike poslodavaca i njihove kratkoročne utrke za profitom s jedne strane i nebrige države i državnih institucija da putem propisa sprečavaju zloupotrebu radničkih prava  s druge strane. Problem nije nastao preko noći, niti će se preko noći riješiti. Problem nedostatka radnika zahtijeva sveobuhvatno, sustavno i dugoročno rješenje. To je pitanje odgovornosti cijelog sustava: poslodavaca, Vlade RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Ministarstva turizma, Ministarstva financija, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, obrazovnog sustava. Problem raspoloživosti radnika općenito je sistemski  problem. Ne poduzimaju se konkretne mjere koje bi zaustavile negativne demografske trendove. Samo zajedničkim, koordiniranim aktivnostima svih odgovornih možemo u neko vrijeme, ali to neće biti ni za godinu ni dvije preokrenuti negativne demografske trendove, čime će se riješiti i problem nedostatka radnika u turizmu.

SIKD nudi konkretne  mjere koje zasigurno mogu donijeti pozitivne pomake i to:

  1. POSLODAVCI moraju napraviti uvjete rada, financijsko nagrađivanje i adekvatan smještaj sezonskih radnika koji će biti atraktivniji od odlaska na rad u inozemstvo, i tu je potrebno raditi na osvješćivanju malih poduzetnika. Plaća i ostala materijalna prava (regres za GO, božićnica, nagrade za doprinos, jubilarne nagrade…) značajni su faktor odabira posla. Uvjeti rada, prilagođavanje potrebama radnika, ulaganje u adekvatan smještaj, što više ugovora na neodređeno vrijeme, za stalne sezonske poslove kako bi radniku kontinuirano tijekom godine tekao radni staž i primanja – ukratko stvaranje adekvatnih i poželjnih uvjeta rada. Dio dobiti treba izdvojiti u tu svrhu. Prostora za to ima u financijskim rezultatima poslodavaca.
  2. VLADA kroz izmjenu propisa mora rasteretiti poslodavce u ovoj djelatnosti. 18% udio turizma u BDPu Hrvatske pokazatelj koliko Hrvatska ovisi o turizmu. Iako nije dobro da gospodarstvo ovisi o jednoj (i to jako plahoj djelatnosti) potrebno ju je sačuvati, a ne uništavati. Potrebno je mijenjati zakonodavstvo i to:
  • porezne propise na način da topli obrok i smještaj  radnika porezno rastereti (sada se tretira kao plaća) čime će se spriječiti dosadašnja diskriminacija radnika; razmisliti o mogućim poreznim olakšicama za izgradnju objekata za smještaj radnika; porezno poticati poslodavce na ulaganja u bolje uvjete rada radnika i edukacije radnika, cjelogodišnje poslovanje i zapošljavanje na neodređeno vrijeme ili putem ugovora za stalne sezonske radnike.
  • radno i mirovinsko zakonodavstvo – omogućiti rad svima koji to žele i koji mogu raditi u turizmu: učenicima dozvoliti rad poslije 20:00 sati do 22:00 sata; umirovljenicima omogućiti rad bez gubitka prava na mirovinu i to i onim umirovljenicima koji nisu ostvarili pravo na punu mirovinu; možda i omogućiti rad umirovljenicima  duže od 4 sata;
  • utvrditi standarde rada koji bi omogućili bolje (lakše) uvjete rada i zapošljavanje radnika koji u sadašnjim uvjetima ne mogu raditi
  1. Inspekcijski nadzori trebaju biti stalni i kontinuirani sa svrhom preventivnog djelovanja i edukacije kako bi se spriječilo kršenje prava radnika, a u krajnjem slučaju i kažnjavanjem poslodavaca posebno za prekršaje kao što su neprijavljivanje radnika, isplate plaće ispod ugovorene Kolektivnim ugovorom, učestalim kršenjem radnog vremena radnika.
  2. Kada se svi ovi uvjeti ispune, zajedničkom kampanjom putem medija promovirati atraktivnost za rad i školovanje u ovoj djelatnosti, promovirati svoju domovinu Hrvatsku kao mjesto privlačno za rad i život.

Da li ste sa svojim prijedlozima, u cilju rješavanja problema položaja radnika u turizmu, djelovali prema Vladi ili Saboru, naprimjer?

CVITIĆ: Jesmo, u razgovoru sa Ministrom turizma g. Garijem Capelli ukazali smo mu na probleme i moguće rješenje, u pisanom obliku dodatno sve obrazložili još koncem lipnja. Rekao je da će naći rješenje na temelju našeg prijedloga sa Ministarstvom rada i mirovinskog sustava i Ministarstvom financija. Ništa nije riješio. Socijalno vijeće za turizam RH u koje su uključeni predstavnici poslodavaca i sindikata (ja sam dopredsjednica Socijalnog vijeća) uputilo je početkom rujna zahtjev za održavanje sastanka na kojem bi im prezentirali zajednički dogovorene mjere. Još uvijek čekamo na odgovor, ne za rješenje, nego za sastanak. Očito nemamo sa druge strane osobe koje uočavaju evidentne probleme. A nedostatak radnika je problem, veliki problem.

Kako komentirate činjenicu da Hrvatska na tržište EU izvozi radnu snagu, posebno mlade i stručne kadrove, umjesto poljoprivredne i industrijske proizvode? Utječe li to na stanje u turističkoj privredi, posebno na položaj radnika u istoj?

CVITIĆ:Katastrofalne kadrovske politike poslodavaca i njihove kratkoročne utrke za profitom, s jedne strane, i nebrige države i državnih institucija da putem propisa sprječavaju zloupotrebu radničkih prava, s druge strane, nakon ulaska u Europsku uniju i otvaranja slobodnog protoka radnika i kapitala, navela je naše vrijedne, ali s druge strane slabo cijenjene i plaćene radnike da svoju sreću potraže tamo gdje će se njegov rad bolje vrednovati i bolje cijeniti. I zato umjesto da izvozimo kako vi kažete poljoprivredne i industrijske proizvode, mi školujemo svoju djecu da bi oni otišli iz svoje domovine. Istovremeno neki naši veleposlanici najavljaju uvoz radnika iz Filipina jer su oni vrijedni radnici, katolici …, a istovremeno će oni svoju zarađenu plaću slati svojoj obitelji umjesto da to troše naši radnici u našoj zemlji.

Problem je puno kompleksniji nego što se u prvi mah čini. Činjenica je da turizam raste u svim segmentima i po broju noćenja i po broju dolazaka i po prihodima, rastu i investicije, a strategijom turizma potiče se gradnja novih hotela. Postavlja se pitanje tko će u tim hotelima raditi? U pravilu stranci su vlasnici hotelskih lanaca, raditi će sa stranim radnicima koji će zarađenu plaću slati u svoju zemlju. Što mi od toga imamo?  

Potpredsjednica svjetske turističke organizacije nedvosmisleno je na Danima hrvatskog turizma u Rovinju pred 10-tak godina kada ovaj problem još nije bio ni u začetku rekla dvije stvari: „Nije dopušteno da stranac dolazi u moj zavičaj i stvara profit s radnicima koji nisu iz mog zavičaja“  i  „Nije dopušten nikakav zahvat u prostoru, ako on nije u interesu domicilnog stanovništva“.

I sa time se u potpunosti slažem. Sve ostalo je samo pogodovanjem privatnim interesima.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

CVITIĆ:Hvala i Vama na Vašem upitu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (929)