Arhiva za 22. Oktobra 2017.

 

Udruga Protagora osnovana je 2006. godine s ciljem zaštite prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog pogleda na svijet. Inicijator osnivanja Protagore i njezin prvi predsjednik, Milan Polić, nažalost više među nama…..Kod primanja u članstvo ništa ne treba raditi javno jer poslane prijavnice razmatra Upravni odbor i to ostaje među nama, međutim, kandidati koji žele biti redovni članovi (za razliku od podupirućih) moraju poslati potpisanu izjavi da ne pripadaju niti jednoj religijskoj zajednici….. Zahvaljujući Vatikanskim ugovorima kod pokretanja istrage protiv pripadnika svećenstva država je dužna obavijestiti crkvenu hijerarhiju što omogućuje zataškavanje zločina i izbjegavanje kaznenog progona pred hrvatskim pravosuđem……Predstavnici klera nerijetko se laćaju povijesnog revizionizma kako bi zataškali svoju povijesnu sramotu suradnje s ustaškim režimom i kako bi obezvrijedili pozitivne progresivna dostignuća koja su kod nas postignuta u vrijeme bivšeg režima. Svakako mislim da treba jasno i glasno osuditi zločine i nepravde bivšeg režima, ali ta osuda se ne smije zloupotrebljavati za pravdanje i relativiziranje drugih zločina, npr. ustaških, ili za obezvređivanje pozitivnih dostignuća bivšeg režima na polju afirmacije prava žena, socijalnih i radničkih prava……Sva sociološka istraživanja o svjetonazorskim stavovima hrvatskih građana ukazuju da se u politički relevantnim pitanjima (poput razvoda braka, odnosa spolova, pitanja ljudske seksualnosti, abortusa pa i pitanja financiranja Crkve i njezine uloge u političkom i društvenom životu) stavovi većine hrvatskih građana drastično razlikuju od stavova klera, odnosno službenih stavova Crkve……Alojzije Stepinac je kao kardinal provodio određenu politiku, on je bio čovjek koji je između antifašizma i antikomunizma izabrao antikomunizam, a danas se njegov lik također zlorabi za provođenje određene identitetske politike utemeljene na povijesnom revizionizmu i uzdizanje nacionalnog identiteta iznad svih relevantnih političkih pitanja, odnosno produciranju identitetskih sukoba kako bi se prikrili stvarni interesni, odnosno klasni sukobi……

Kada je osnovana vaša Udruga i s kojim temeljnim ciljem?

BIJELIĆ: Udruga Protagora osnovana je 2006. godine s ciljem zaštite prava ireligioznih osoba i promicanja ireligioznog pogleda na svijet. Inicijator osnivanja Protagore i njezin prvi predsjednik, Milan Polić, nažalost više među nama. Osobno sam se pridružila udruzi 2008., dakle nisam članica udruge od njezinog nastanka.

Iz kojih slojeva društva i intelektualnog miljea su vaši članovi?

BIJELIĆ: Naši članovi dolaze iz najrazličitijih slojeva – od nezaposlenih ljudi koji ovise o socijalnoj pomoći, umirovljenika, radnika do sveučilišnih profesora.

Da li se, prilikom apliciranja za čanstvo, osoba treba javno očitovati o svome svjetonazoru?

BIJELIĆ: Kod primanja u članstvo ništa ne treba raditi javno jer poslane prijavnice razmatra Upravni odbor i to ostaje među nama, međutim, kandidati koji žele biti redovni članovi (za razliku od podupirućih) moraju poslati potpisanu izjavi da ne pripadaju niti jednoj religijskoj zajednici.

Da li je danas Hrvatska de facto sekularna država?

BIJELIĆ: Ne, katolička hijerarhija ima mogućnost kontrole velikog dijela javnih institucija koje koristi za nametanje vlastite religijske ideologije. Ni prema zakonu nismo svi jednaki jer su Vatikanski ugovori omogućili uvođenje kanonskog prava na teritorij Republike Hrvatske, čak i u njezine javne institucije čiji su određeni dijelovi, sastavnice i aspekti stavljeni pod direktnu kontrolu Katoličke hijerarhije. Recimo, katolički bogoslovni fakulteti su dio javnih sveučilišta, ali na njima ne vrijedi načelo sveučilišne autonomije od vlasti – njima upravlja veliki kancelar, odnosno kardinal i direktno su podređene Svetoj Stolici, one ne moraju poštivati Zakon o suzbijanju diskriminacije pa kod upisa traže krštenicu i preporuku župnika, mogu promovirati podčinjavanje žena, dakle, mogu raditi mnoge stvari koje su prema zakonima RH zabranjene. Zahvaljujući Vatikanskim ugovorima kod pokretanja istrage protiv pripadnika svećenstva država je dužna obavijestiti crkvenu hijerarhiju što omogućuje zataškavanje zločina i izbjegavanje kaznenog progona pred hrvatskim pravosuđem. Primjera kršenja načela sekularnosti je puno, ovo bi bili samo neki od njih.

Da li se danas poštuju prava ireligioznih osoba u Hrvatskoj?

BIJELIĆ: Ljudska prava se danas slabo poštuju, pogotovo kad je riječ o slabijima, onima koji nemaju realnu materijalnu i političku moć da svoja prava ostvare i u praksi. Tu bih rekla da smo globalno u velikoj krizi. Tako je i s pravima ireligioznih osoba u Hrvatskoj, tako je i s pravima osoba koje moćne institucije poput religijskih vole sistemski kršiti. Trenutno imamo na snazi religijski motiviran udar na elementarna prava žena u Republici Hrvatskoj, a borba protiv prava neheteroseksualnih ljudi također traje već neko vrijeme. Katolički udar na ljudska prava je počeo bračnim referendumom. Mislim da su se prava neheteroseksualnih ljudi našla prva na udaru zato što je zbog nasljeđenog svjetonazora, neznanja i činjenice da su neheteroseksualni ljudi nezaštićena slaba manjina, bilo najlakše udariti na njih. Mislim da nakon povučenog prijedloga ultrakonzervativnog i diskriminirajućeg Obiteljskog zakona ljudi počinju pomalo shvatati da i njihova prava lako mogu doći na red.

Da li se zalaganje za sekularnost i prava ireligioznih osoba može odvojeno posmatrati od antifašizma, naprimjer?


BIJELIĆ:  U hrvatskom slučaju teško. U svakom slučaju mislim da je razdvajanje tih borbi kontraproduktivno i besmisleno.

S druge strane, ima li potpirivanja neofašizma od strane nekih vjerskih zajednica, odnosno njihovih dijelova, odnosno pojedinaca iz redova klera?

BIJELIĆ: Nažalost, ima. Predstavnici klera nerijetko se laćaju povijesnog revizionizma kako bi zataškali svoju povijesnu sramotu suradnje s ustaškim režimom i kako bi obezvrijedili pozitivne progresivna dostignuća koja su kod nas postignuta u vrijeme bivšeg režima. Svakako mislim da treba jasno i glasno osuditi zločine i nepravde bivšeg režima, ali ta osuda se ne smije zloupotrebljavati za pravdanje i relativiziranje drugih zločina, npr. ustaških, ili za obezvređivanje pozitivnih dostignuća bivšeg režima na polju afirmacije prava žena, socijalnih i radničkih prava. Pojedini predstavnici katoličke hijerarhije posežu za revizionizmom i zato da bi opravdali privilegije i imovinu Crkve, nerijetko stjecane na zločinima, odnosno suradnjom sa zločinačkim vlastima, i kako bi osudili one koji su im nezaslužene privilegije i kriminalno stečenu imovinu oduzeli. Grijeh koji zamjeraju komunistima zapravo je upravo to – oduzimanje imovine stjecane na zločinu ili u suradnji sa zločinačkim sistemima, kao i oduzimanje privilegija utemeljenih na opresiji i eksploataciji većin, osobito nižih društvenih slojeva i žena kao tradicionalno potlačene religijske klase.

Šta za Hrvatsku kao državu i njeno društvo praktično znače Vatikanski ugovori i koje još snage, osim vaše udruge, se u Hrvatskoj bore za njihovo raskidanje? Hoćete li komentirati odluku Ustavnog suda od 6. juna ove godine na tu temu?

BIJELIĆ:  Vatikanski ugovori su omogućili podređivanje javnih institucija Republike Hrvatske crkvenoj hijerarhiji, nejednakost pred zakonom i nametanje ultrakonzervativne katoličke ideologije svim građanima – kroz javne institucije i, kako sada vidimo, kroz zakone. Oni su postavili temelje konzervativne revolucije kojoj sada svjedočimo.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. nešto preko 86% popisanih se izjasnilo da im je vjerska pripadnost katolici. To je izuzetno visok postotak čak i za mnogo “katoličkije” zemlje od Hrvatske. Kako objašnjavate taj postotak i da li on odgovara realnom stanju na terenu, odnosno intimi svih koji su se tako izjasnili?

BIJELIĆ: To je vrlo teško reći. Teško je utvrditi što deklariranje katolikom na popisu stanovništva znači, tim više što se popis u pravilu obavlja tako da jedan član domaćinstva daje odgovore za sve ostale. Mislim da je izjašnjavanje katolicima najuže vezano uz dominantnu identitetsku politiku u kojoj je najvažnije svrstavanje na „pravu stranu“, prema kojoj je najvažnije deklarirati se kao Hrvat i katolik dok se o sadržaju niti ne promišlja. Sva sociološka istraživanja o svjetonazorskim stavovima hrvatskih građana ukazuju da se u politički relevantnim pitanjima (poput razvoda braka, odnosa spolova, pitanja ljudske seksualnosti, abortusa pa i pitanja financiranja Crkve i njezine uloge u političkom i društvenom životu) stavovi većine hrvatskih građana drastično razlikuju od stavova klera, odnosno službenih stavova Crkve. Stoga mislim da je kod pozivanja na većinu deklariranih katolika od strane klerikalne i političke hijerarhije riječ o prevari i zloupotrebi na kojoj počiva identitetska politika. Ako znamo da iz deklariranja na popisu stanovništva ne možemo iščitati politički stav, ako znamo da ljudi koji su popisani kao katolici imaju vrlo različite stavove o brojnim etičkim i političkim pitanjima, onda je pozivanje na deklariranu većinu kod nametanja određenih religijskih politika očita prevara i zlouporaba.

Imali ste neki spor sa Udrugom U ime obitelji. O čemu se radi?

BIJELIĆ:  Riječ je o netočnoj informaciji koju su objavili o našoj udruzi na svom portalu Narod.hr. Sud je presudio da je istina da je objavljena informacija o našoj udruzi bila netočna, ali da oni to nisu napravili s namjerom i da mi nismo pretrpljeli štetu pa smo stoga ostali bez odštete i morali smo platiti troškove suđenja, iako je činjenično utvrđeno da smo bili u pravu.

Ovih dana je premijer Plenković bio kod pape Franje i najavljena je skora, konačna beatifikacija nadbiskupa Alojzija Stepinca. Može li se njegova beatifikacija posmatrati i izvan nekog političkog konteksta na što upućuju neki krugovi, posebno iz Srbije?

BIJELIĆ: Teško da se beatrifikacija takve osobe može gledati izvan političkog konteksta. Alojzije Stepinac je kao kardinal provodio određenu politiku, on je bio čovjek koji je između antifašizma i antikomunizma izabrao antikomunizam, a danas se njegov lik također zlorabi za provođenje određene identitetske politike utemeljene na povijesnom revizionizmu i uzdizanje nacionalnog identiteta iznad svih relevantnih političkih pitanja, odnosno produciranju identitetskih sukoba kako bi se prikrili stvarni interesni, odnosno klasni sukobi.

Hvala Vam velika  za ovaj razgovor.

BIJELIĆ: Nema na čemu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (928)