Arhiva za 11. Avgusta 2017.

Nacionalni park Brijuni jedan je od najposjećenijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, bilježi oko 160.000 posjetitelja godišnje. Specifičnost Brijuna je da osim prirodnog bogatstva i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, obiluje kulturno-povijesnim objektima i zaštićenim dobrima….. Žuto-kukmasti kakadu Koki otočna je legenda koja dugi niz godina nasmijava i uveseljava posjetitelje svojim dobacivanjem. On je vrlo inteligentan, druželjubiv i umiljat,  najsimpatičniji žitelj otoka, priča samo kad je dobro raspoložen, a poklon je Josipa Broza Tita svojoj unuci Aleksandri za deveti rođendan…..U stalnom je postavu i izložba fotografija Josip Broz Tito na Brionima. Ona prikazuje političko djelovanje  predsjednika Jugoslavije na otoku, od njegova prvog dolaska 20. lipnja 1947. godine do posljednjeg dana boravka 29. kolovoza 1979. godine, kada je s brijunskog mola krenuo na šesti summit nesvrstanih u Havanu. Fotografijom su zabilježeni mnogobrojni Titovi susreti s raznim delegacijama, uglednicima, suradnicima i prijateljima, kao i ličnostima iz kulturnog, umjetničkog i znanstvenog svijeta….. NP Brijuni jedno je od najznačajnijih odredišta znanstvenog turizma upravo zbog brojnosti i  značaja geološko-paleontoloških nalaza. Na četiri lokaliteta Velikog Brijuna pronađeno je više od 200 otisaka stopala dinosaura, koji su tu živjeli u razdoblju krede, prije 145 do 65 milijuna godina….. Obzirom na krajobraznu ljepotu otočja i kulturno-povijesnu vrijednost i atraktivnost određenih lokacija, za ceremonije vjenčanja uvijek ima velikog interesa. Najviše u proljeće te u jesen, posebno su zanimljive lokacije poput Mediteranskog vrta, stare masline, uvale Verige i ostale lokacije, koje osim svoje posebnosti i ljepote pružaju mogućnost organiziranja sve popularnijih tematskih vjenčanja, uz vrhunsku ugostiteljsku uslugu i stručnu podršku našeg iskusnog osoblja…..JU NP Brijuni ne upravlja državnim rezidencijalnim objektima koji se nalaze na području parka. Njima upravljaju Državne nekretnine d.o.o. iz Zagreba…..Park u zadnjih pet godina bilježi prosječno 160.000 posjetitelja godišnje. Najbrojniji su izletnici iz njemačkog, engleskog i talijanskog govornog područja, a dolaze ponajviše iz susjednih nam zemalja regije…..

“Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.  No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem  i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni”. Posjetio sam ovaj Park prije nepune dvije sedmice i moje impresije viđenog i doživljenog na tom “rajskom otočju” bile bi nepotpune bez razgovora sa v.d. ravnateljicom istog koja je imala mnogo toga za reći, a ja sam imao mnogo toga za pitati. Sve to želim podjeliti s vama, poštovani čitatelji.

Svjestan sam da je nemoguće u jednom razgovoru, ma koliko bio  dug, obuhvatiti čak i dio onoga što krasi taj Nacionalni park i po čemu je jedinstven, usuđujem se kazati, u svijetu. Ali ipak, smatrajmo ovo zajedničkim pokušajem da približimo čitateljima barem neke bitne informacije i sličice sa jedinstvenog Brijunskog otočja. Dakle, za početak, hoćete li reći nekoliko općih podataka o Brijunima?

ŽUNIĆ: Brijunski arhipelag od 14 otoka i otočića proglašen je nacionalnim parkom i spomen područjem 1983. godine, rasprostire se na površini od 33,9 km², a 80% ukupne površine je akvatoriji, čime je Nacionalni park Brijuni prvenstveno morski park. Dva najveća otoka su Veliki Brijun (7 km²) i Mali Brijun ( 1,7 km²), a manji su Sveti Marko, Gaz, Obljak, Supin, Supinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Jerolim. Nacionalni park Brijuni jedan je od najposjećenijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, bilježi oko 160.000 posjetitelja godišnje. Specifičnost Brijuna je da osim prirodnog bogatstva i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, obiluje kulturno-povijesnim objektima i zaštićenim dobrima.

Šta biste posebno izdvojili iz prebogate prirodne baštine Parka?

ŽUNIĆ: Svakako bih izdvojila bioraznolikost podmorja. Zahvaljujući povijesnom ograničenom pristupu otočju i sadašnjoj zaštiti u obliku no take zona, brijunsko je podmorje uistinu sačuvano od prekomjernog izlova i drugih vanjskih prijetnji morskom ekosustavu. Redovno se provodi praćenje stanja podmorja, a podaci pokazuju da je biomasa riba unatar zaštićenog područja devet puta veća od biomase riba izvan granica parka. Također, riblji je fundus u parku dvaput brojni od vanjskog fundusa. Brijunski je akvatorij značajno mrijestilište riba za tipične morske organizme sjevernog Jadrana. Ističu se zakonom zaštićene periske, prstaci, morske kornjače i dupini. Podmorje obiluje raznim vrstama spužvi, školjkaša, ježinaca, rakova i riba. Među ribama najzastupljeniji su lubini, orade, cipli, listovi, škarpine, ugori, zubaci, kavale…

Za kopneni su dio karakteristične prostrane livade, mediteranska makija, šuma hrasta crnike i pejzažni parkovi, trag antropogenog djelovanja. Poznata je više od 1.600 godina stara maslina, jedna od najstarijih na Mediteranu, koja se posebno pazi i još uvijek daje plodove. Mediteranski vrt predstavlja vrtnu atrakciju na površini od 17 000 m2, gdje na posebno dizajniranim plohama raste 170 vrsta različitih autohtonih biljaka i egzota.

Jeleni aksisi, lopatari, mufloni, zečevi i paunovi dio su brijunskog identiteta, a njihovo okupljanje na livadama čest je motiv razglednica i fotografija. Oni i ptice žive u slobodnoj prirodi, dok domaće životinje istarskog seoskog gospodarstva poput koza, ovaca, magaraca i boškarina (istarskog goveda) obitavaju u Etno parku. Uz njega se nalazi i Safari park sa egzotičnim životinjama koje su razni državnici donosili Titu na dar. Najveća je indijska slonica Lanka, zanimljive su fotogenične zebre, južnoameričke deve, indijske svete krave i nojevi. Žuto-kukmasti kakadu Koki otočna je legenda koja dugi niz godina nasmijava i uveseljava posjetitelje svojim dobacivanjem. On je vrlo inteligentan, druželjubiv i umiljat,  najsimpatičniji žitelj otoka, priča samo kad je dobro raspoložen, a poklon je Josipa Broza Tita svojoj unuci Aleksandri za deveti rođendan.

Koji su stalni postavi u sklopu kulturno-povijesne baštine?

ŽUNIĆ:  U crkvici Sv Germana iz 15. st. nalazi se Izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera. Tu je kroz kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana te kamene natpise na glagoljici predstavljena srednjovjekovna kulturna baštinu ovog područja.

Izložba Iz sjećanja starog Austrijanca postavljena je povodom stogodišnjice dolaska na otok Paula Kupelwiesera, nekadašnjeg vlasnika i idejnog tvorca Brijuna, 1993. godine. Izložba prikazuje preobrazbu malaričnog otoka u mondeno ljetovalište i lječilište, središte aristokratske, kulturne, znanstvene, industrijske i ekonomske svjetske elite.

U stalnom je postavu i izložba fotografija Josip Broz Tito na Brionima. Ona prikazuje političko djelovanje  predsjednika Jugoslavije na otoku, od njegova prvog dolaska 20. lipnja 1947. godine do posljednjeg dana boravka 29. kolovoza 1979. godine, kada je s brijunskog mola krenuo na šesti summit nesvrstanih u Havanu. Fotografijom su zabilježeni mnogobrojni Titovi susreti s raznim delegacijama, uglednicima, suradnicima i prijateljima, kao i ličnostima iz kulturnog, umjetničkog i znanstvenog svijeta. Brijune su posjetili brojni ministri i predstavnici vlada, šefovi diplomatskih misija i veleposlanici, te mnogobrojne državne i partijske delegacije. Dugim nizom zastava označeno je 60 zemalja svijeta čiji su predsjednici, njih 90, s četiri kontinenta, posjetili Brijune. Prvi državnički posjet na najvišem nivou bio je onaj etiopskog car Haile Selassie  1954., a posljednji posjet Luisa Kabrala, predsjednika Gvineje Bisao 1979. godine.

A koji geološko-paleontološki lokaliteti se ne bi smjeli propustiti na Brijunima?

ŽUNIĆ: NP Brijuni jedno je od najznačajnijih odredišta znanstvenog turizma upravo zbog brojnosti i  značaja geološko-paleontoloških nalaza. Na četiri lokaliteta Velikog Brijuna pronađeno je više od 200 otisaka stopala dinosaura, koji su tu živjeli u razdoblju krede, prije 145 do 65 milijuna godina. Brijunski kredni park obuhvaća paleontološke lokalitete sa otiscima stopala dinosaura na rtu Pogledalo, Ploče, Kamik i Trstike. Provedena paleoihnološka istraživanja pokazala su način kretanja dinosaura, njihovu veličinu, da li su bili biljojedi ili mesojedi, dvonožni ili četveronožni, da li su trčale ili se polagano šetale, sami ili u krdu. Na rtu Pogledalo može se razgledati velika skulptura dinosaura u prirodnoj veličini i cijeli niz otisaka stopala u stijenama duž obale. No već se pri silasku s broda, na molu luke Velikog Brijuna, u vapnenačkom kamenom bloku donesenom iz nekog od brijunskih kamenoloma, jasno vidi troprsti otisak stopala dinosaura mesojeda iz skupine Theropoda.

Znamo kakav su status Brijuni imali do 1983. godine. Kada su otvoreni za posjetitelje?

ŽUNIĆ: Područje je 1983. proglašeno nacionalnim parkom, a prvi su organizirani posjetitelji stigli na otočje u travnju 1984. godine.

Koliko imate smještajnih kapaciteta i da li isti zadovoljavaju opseg turističke potražnje? Da li biste, barem ovlaš, iznijeli i poneki podatak o cijenama smještaja, naprimjer?

ŽUNIĆ: Javna ustanova Nacionalni park Brijuni u svojim smještajnim kapacitetima ima 150 soba, odnosno 250 kreveta. Dugoročni je cilj podizanje kvalitete postojećih smještajnih jedinica s eventualno minimalnim povećanjem kapaciteta smještaja kako bi se zadovoljio opseg turističke potražnje.

Cijena noćenja ovisi o vrsti smještajnog objekta i terminu boravka. Cjenik smještaja dostupan je na

http://www.np-brijuni.hr/smjestaj/cjenik

Jedan od vaših posebnih programa koje nudite potencijalnim konzumentima jesu i vjenčanja. Kakav je interes za tu vrstu posebnog programa, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva te da li biste naveli neke parove sa “zvučnijim” imenima koji su se vjenčali na Brijunima?

ŽUNIĆ: Obzirom na krajobraznu ljepotu otočja i kulturno-povijesnu vrijednost i atraktivnost određenih lokacija, za ceremonije vjenčanja uvijek ima velikog interesa. Najviše u proljeće te u jesen, posebno su zanimljive lokacije poput Mediteranskog vrta, stare masline, uvale Verige i ostale lokacije, koje osim svoje posebnosti i ljepote pružaju mogućnost organiziranja sve popularnijih tematskih vjenčanja, uz vrhunsku ugostiteljsku uslugu i stručnu podršku našeg iskusnog osoblja. Svaka je ceremonija jedinstveni događaj kojemu se posvećuje pažnja, a ponuda prilagođava željama mladenaca i uzvanika, bili oni iz Hrvatske ili inozemstva, više ili manje zvučnog imena. Profesionalno i diskretno štiti se privatnost svakog gosta.

Šta biste, u najkraćem, mogli reći o edukativnim programima za hotelske goste?

ŽUNIĆ: Cilj edukativnih programa za hotelske goste je približiti život i sve što se radi u parku, upoznati ih sa specifičnim vrijednostima i zanimljivostima našeg parka kroz priču, šetnju ili bicikliranje, stručno vođenje i izravan kontakt s djelatnicima službe koja provodi aktivnosti zaštite i održavanja nacionalnog parka. To je prilika za upoznavanje parka iz drugačijeg kuta, izvan turističkih ruta, prilika da se nauči nešto više, primjerice koja je riba najbrojnija u brijunskom podmorju ili koja je omiljena poslastica slonice Lanke. Edukativni programi za goste hotela su besplatni, provode se na hrvatskom i engleskom jeziku, od utorka do petka, u trajanju od sat vremena, a svaki je dan posvećen drugoj temi. Tako se utorkom obilazi poučna staza Zelenikovac uz upoznavanje ljekovitog i aromatičnog bilja. Srijedom je na rasporedu mala škola podmorja , upoznavanje s bogatim životom brijunskog podmorja maskom i disalicama. Četvrtak je dan potragu otisaka stopa dinosaura i učenje o geološko-paleontološkoj prošlosti otočja. Petkom je uzbudljivo hranjenje životinja u Safari parku u pratnji timaritelja i veterinara.

U ponudi su i posebno prilagođene, također besplatne, edukativne radionice za hotelsku djecu. Na kreativan i zabavan način djeca uče o dinosaurima, biljkama i životinjama brijunskih šuma, travnjaka i parkova, domaćim i egzotičnim životinja, podmorju i čemu god im je za vrijeme boravka na otočju zapelo oko pa žele saznati nešto više. Sve se to provodi iz razloga što su edukirani i informirani gosti, najbolji gosti, koji svojim djelovanjem ne ugrožavaju prirodu, već štite i promiču vrijednosti nacionalnog parka, a naši su najbrojniji izaslanici diljem svijeta.

Da li neke rezidencijalne objekte na Brijunima koriste članovi hrvatskog državnog vrha, bilo u svrhu susreta sa stranim državnicima i zvaničnicima, bilo za lični odmor?

ŽUNIĆ: JU NP Brijuni ne upravlja državnim rezidencijalnim objektima koji se nalaze na području parka. Njima upravljaju Državne nekretnine d.o.o. iz Zagreba.

Koliki je prosječan broj posjetitelja Parka na godišnjem nivou u posljednjih pet godina, naprimjer i kakav je trend posjete? Iz kojih zemalja su najbrojniji posjetitelji?

ŽUNIĆ: Park u zadnjih pet godina bilježi prosječno 160.000 posjetitelja godišnje. Najbrojniji su izletnici iz njemačkog, engleskog i talijanskog govornog područja, a dolaze ponajviše iz susjednih nam zemalja regije.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

ŽUNIĆ: Hvala Vama, uvijek sa zadovoljstvom popričam o ponudi i aktivnostima NP Brijuni. Vjerujem da smo ovim razgovorom potaknuli brojne čitatelje da nas posjete i uživaju u blagodatima ovog zaista rajskog otočja.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (912)

U BiH je sve veći broj ljudi trećeg doba, kojima u nekom od državnih ili privatnih staračkih domova treba mnogo više nego samo siguran krevet. To su više nego ozbiljno shvatili u ekskluzivnom bihaćkom domu Villa Adriana, u kojem smo nedavno posjetili svoje prijateljice, štićenike doma- Šemsu Bećirević i Muhibu Pezić.

Image may contain: 5 people, people smiling, people standing and indoor

Populacija u BiH je sve starija, a time je sve veća potreba za smještaj starijih u domovima, koji trebaju siguran krevet za treće doba.

Danas niko, pa ni Google, ne zna koliko ima staračkih domova u BiH, niti je to do nedavno koga zanimalo. Znalo se za državne staračke domove  Sarajeva, Banja Luke, Tuzle,Travnika, Prijedora, Sanskog Mosta, Doboja, Trebinja… Privatnih nije bilo. Činjenica je da su smještajni kapaciteti za starije osobe u državnim domovima uglavnom popunjeni, i u njima se svakodnevno traži mjesto više, pa mnogi od njih uvode liste čekanja. Kao da stariji mogu i imaju vremena čekati.

Sve veći interes vlada za otvaranje privatnih domova za smještaj starijih, jer to postaje veoma unosan biznis. U takvim okolnostima se sve brže prevazilazi predrasuda po stereotipu da se u staračke domove smještaju samo oni koji  su napušteni i nemaju nikog svog.

Privatni domovi su, u sve većem broju, zaista prijatna mjesta za boravak. Po mnogo čemu su luksuz i u njima se mjesto i krevet prodaju za dobre pare. Neki od njih su apartmanskog tipa različitih kapaciteta, a pored redovnih usluga pružaju usluge frizera, kozmetičara, pedikira, manikira, a posebna pažnja posvećuje se polupokretnim i nepokretnim osobama. Jedan od takvih luksuznih privatnih domova sa bogatom ponudom je Villa „Adriana“ u Bihaću.

Villa Adriana

Villa “Adriana“ se nalazi u mirnom urbanom dijelu grada Bihaća na adresi Ulica Branka Ćopića bb.  Tel. +387 (0) 37226139, Recepcija +387(0)37961855, E- mail www.villa-adriana.ba. To je novoizgrađeni kompleks sa svim sadržajima potrebnim starijim osobama i njihovim posjetiteljima. Upotpunjuju ih i apartmani za porodice korisnika doma, kada dolaze u posjetu, a obezbjeđene su im i usluge prevoza.

Rezultat slika za Villa Adriana Bihac

Direktor doma je g. Ermin Hajder, a generalni menadžer g. Meho Crnkić. Veoma su odgovorni, ambiciozni i optimistični. Žele promjeniti viziju o staračkim domovima, do sada građenu po stereotipu starom preko stotinu godina. Sinteza te vizije je “živjeti s prijateljima “. Dom je ocijenjem sa 5 zvjezdica, a po onom što smo ja i moji prijatelji kao posjetioci mogli vidjeti kroz kratak posjet i jednosatni kontakt sa personalom i nekoliko korisnika doma pripadaju mu makar dvije zvjezdice više.

Težnja uprave doma je da svakom korisniku pruži maksimalnu individualnu njegu i da njegovi korisnici uživaju najveću moguću neovisnost u sigurnom, zajedničkom prijateljskoim okružnju i održe svoj odabrani individualni i zajednički način života, kako bi se u svakom trenutku osjećali ugodno, bili shvaćeni, cijenjeni i zadovoljni.

Toplinu i sigurnost ne daju samo zidovi doma

Osnivači doma“Adriana” su shvatili da su do sada kućantstvo domova pretežno sačinjavali zidovi i da korisnicima doma treba prižiti mnogo više topline, koju zidovi ne daju. Već u startu su se zapitali: “Kome mi trebamo?” i dobili odgovor:  Na duži rok trebamo osobama treće dobi, a među njima posebno onima koji trebaju stalnu njegu, ili su otpušteni iz bolnice, a nisu u stanju da se odmah sami brinu, jer im uslovi kod kuće ne omogućuju kvalitetatan oporavak. Na kraći rok trebamo članovima porodica koje moraju na odsustvo ili namjeravaju otići na odmor i za to vrijeme svoje starije žele udobno smjestiti na sigurno mjesto. Cijena smještaja u ovom domu se kreće od 1.100 KM, a ovisi o izboru sobe i kategoriji, dok je smještaj za kraće vrijeme 80 KM po danu, a 60 KM za više od 5 dana.

Dom pruža dugotrajni i kratkotrajni smještaj za 47 korisnika u luksuznom objektu, sa 33 sobe, od kojih je 19 jednokrevetnih i 14 dvokrevetnih, sa pomoćnim objektima i prostranim terasama za odmor i rekreaciju. Svaka soba  je opremljena sa potrebnom opremom, savremenom tehnikom i tehnologijom, a kompletan sistem nadgleda se  mobilnom aplikacijom, što omogućuje i neposredni nadzor nad potrebama korisnika i daje im potpun osjećaj sigurnosti. Za potrebe doma i posjetioce bezbjeđen je parking prostor za 30 vozila.

Luksuzan smještaj i aktivno druženje

Svojim štićenicima dom pruža veoma luksuzan smještaj, svakodnevnu njegu i ispomoć uz usluge fizioterapeuta i masera, obezbjeđuje cjelodnevno aktivno druženje, te omogućuje bezbjedne vanjske aktivnosti, šetnje i izlete. Korisnicima doma se dnevno daju tri obroka i dva međuobroka. Pored ishrane i održavanja higijene, medicinske brige i njege, dom organizuje dnevne aktivnosti,  pruža usluge edukativnog, socijalnog, fizičkog, medicinsklog  sadržaja, koje osmišljava  i kontinuirano provodi tim.

Dom osigurava stručne usluge zdravstvenih ustanova i Centra za zdravo tijelo i duh, te obezbjeđuje individualnu i grupnu pratnju van ustanove; ostvaruje suradnju sa ustanovama i institucijama kao što su galerije, muzeji, udruženja, turistički uredi, ovisno o željama i potrebama korisnika. Dom provodi projekte reintegracije starijih osoba u društvene aktivnosti lokalne zajednice…Sve to da se korisnici doma osjećaju kao u vlastitom domu.

Posjet Dubičankama Šemsi i Muhibi

Domovi su već sada po mnogo čemu luksuz i u njima se mjesto i krevet prodaju za dobre pare. Očito da je takav i dom “Adriana”, u kojem ja i  moji sputnici Dilista i Amir Međedović i Senka Porić želimo posjetiti dvije dubičanke, Šemsu Bećirević i Muhibu Pezić.

O Domu  Adriana smo već ćuli toliko pohvalnog. I naš prvi utisak je bio iznenađujuće prijatan. Objekat djeluje veoma impozantno, ali ga nadmašuje dopadljiv opšti dojam koji se stiče već prvim koracima i poptvrđuje kroz kontakt sa štićenicima doma i personalom koji vas čeka i prima sa spremnim smješkom dobrodošlice.

Jedan od uposlenika doma je Dubičanac Imčo Krivdić, koji nas je dočekao već na ulaziu na terasu i smjestio za jedan od slobodnih stolova. U mom društvu su moji sugrađani, koji žive i rade u Bihaću, g-đa Dilista Međedović i njen suprug Amir.

U Domu su smještene dvije dubičanke- Muhiba Pezić i Šemsa Bećirervić.  Muhiba je starosjedilac, i u domu je od osnutka doma, a od nedavno usluge doma koristi i moja radna kolegica iz vremana prije rata, moja dobra prijateljica i udova mog dragog rođaka Mehmeda Bećirevića, Šemsa Bećirević. Do dolaska u dom Šemsa je preživjela teško ratno i poratno vrijeme, koje je na njeno zdravlje ostavilo teške i nesagledive posljedice.

Krah sretnog života Mehmeda i Šemse Bećirević

Do rata su Mehmed i Šemsa živjeli u vlastitoj novosagrađenoj kući u Bosanskoj Dubici, u ul. Petrinja, u kojoj su rođene i odrasle njihove dvije zlatke kćeri, Sanela i Kanita. Mehmed je zadnjih godina pred rat bio na dužnosti direktora predškolskih dječijih ustanova, a njegova Šemsa je bila inspektor Uprave priroda u dubičkoj opštini. Već sa prvim danima srpskog terora Mehmed je privođen, a potom i odvođen na radnu obavezu u Krepšić, gdje je drastično ponižavan, maltretiran, tučen i ucjenjivan. Na zahtjev da dadne novac za srpsku vojsku, rekao je da nema novca, radi čega je dobio teške batine, a potom se odrekao auta koje mu nekim čudom još nije bilo oduzeto. Nakon toga, u jednom od izbjegličkih valova Mehmed i Šemsa su napustili Dubicu i nastanili se u nedovršenoj vikendici u Karinu (Hrvatska), kod Obrovca. Kuću su morali ustupiti srpskoj familiji i nakon Dejtona njihovoj kćerki Saneli trebalo je 10 godina uz 25.000 KM troškova, da kuću vrati u posjed. Tokom progonstva Mehmed je zbog posljedica tuče doživio teške traume i 3 moždana udara, a nedugo potom preminuo u Zadarskoj bolnici. Šemsa je godinama trpila strah i samoću, grčevito nastojala da se održi, ali je zbog svega došla u stanje da se ne može sama o sebi brinuti, pa je starija kćerka Sanela dovela sebi a potom saznavši za ovaj  dom, odlučila je da je smjesti u njemu.

Susret sa Šemsom

Susret sa mojom Šemsom bio je šokantan. Prišla je našem stolu i sjela pored mene na ponuđenu stolicu. Smršavila je, osušila se kao grana. Nije me prepoznala. Radili smo zajedno u kancelariji punih 15 godina, živjeli u komšiluku, obilazili se, zajedno proslavljali mnoge praznike i porodične jubileje. Djelovala je potpuno izgubljeno. Suze su oblile moje oči i obraze. Nisam mogao zaustaviti krik očajanja koji se u meni stvorio. Plakao sam i ridao kao nikad do tad. Ona to nije primjećivala, kao da nije bila prisutna. Sjedila je pored nas, ali bila u nekom drugom svijetu. Dugo je trebalo domskom personalu i našim sagovornicima da je  izvedu iz njenog i  uvedu u naš aktuelni svijet. “Ah, ti si to Ziko!” povikala je sa izrazom oduševljenja koji se u njoj iznenada rodio i prosulo po njenom licu.

Nakon toga slijedio je prijatan razgovor u kome smo svi zajedno učestvovali, koji nas je vratio u ona stara  dobra vremena. Uskoro nam se pridružio i osnivač i vlasnik doma, koji nas je obasuo neviđenim optimizmom, pričajući o tome kako je došao na ideju da osnuje dom, oduševljeno govoreći o njihovim ciljevima, nastojanjima i personalu doma. Govorio nam je o tome kako je dom profiliran, koja je njegova osnovna namjena, po čemu se razlikuje od drugih domova te vrste i namjene, po čemu smo stekli uvjerenje da se zaista radi o novom  profesionalnom socijalnom usmjerenju obogaćenom čistim moralom i socijanom etikom, sa kojom svaki dio ovog prostora sa njegovim personalom dobiva jedan potpuno novi smisao.

Oproštaj od Šemse

Sa Muhibom smo dugo o svemu razgovarali. Ona i njena ugledna dubička porodica bili su nam dobro poznati. Sačuvala je u sebi vlastiti  imidž i ugled porodice. O uslugama doma govorila je samo u superlativu. Vlasnik doma bio joj je kao rođeni brat. Rado je prihvatio naš prijedlog da se slikamo zajedno.

Šemsa je nešto govorila, više sebi u njedra. Kao da je opet utonula u svoj svijet i zaboravila na nas. Dok smo se pozdravljali, grlili i ljubili pri polasku, ponovno me obuzela tuga. U ovoj Šemsi vidio sam samu sjenu one odlučne, hrabre i šarmantne žene, koja je znala graditi život,  čuvati i lavovski braniti svoju porodicu. Ubili su u njoj sve što je imalo pravo na život i trebalo živjeti. Ona i njen Mehmed ostali su samo u uspomeni njihovih kćeri Sanele i Kanite i nas njenih znanaca i prijatelj. Vlasnik i personal ovog doma dali su nam uvjerenje da će naša Šemsa, kao i drugi štićenici doma, u ovoj ustanovi naći sve što im je potrebno u njihovoj trećoj dobi.

Dok smo izlazili iz velelepnog zdanja Ville Adiana sestre su nam ljubazno  mahale. Muhiba je ostala sjediti na svojoj stolici, a Šemsa laganim nečujnim koracima odlazila hodnikom u svoj svijet.

Državi BiH je potrebna jedinstvena politika o brizi za starije

Zakonom o osnovama socijalne zaštite u FBiH i Rs regulisano je pitanje osnivanja i rada ustanova za odrasle i stare osobe, uključiujući i postupak osnivanja privatnih staračkih domova. Zadnjih godina privatni starački domovi niču kao pečurke, ali se njihovo osnivanje i rad malo nadzire, prati i  kontroliše. Takvi domovi se  često formiraju u starijim napuštenim kućama i ustanovama, a da se pri tome često ne poštuju propisani standardi. Državne domove su pretežno preuzele opštine i kantoni, a u FBiH do nedavno su postojali i domovi penzionera u nadležnosti Penzionog fonda.

Državi BiH je potrebna potpunija i  jedinstvenija zajednička  politiku za smještaj, izdržavanje i njegu starih lica u staračkim domovima.

Generalno se može zaključiti da korisnici staračkih domova i sada imaju dobru zdravstvenu zaštitu, ishranu i njegu, ali je zbog ubrzanog rasta starije populacije opravdana tendencija vasti da se u svim opštinama grade novi manji starački domovi. Briga o starijoj populaciji ne može se u potpunosti rješiti domovima, već se  mora rješavati i kroz programe kućne njege, jer dosta lica ne može sebi priuštiti smještaj u domu.

Vir, 10.avgusta 2017                                                      

Zijad Bećirević