Arhiva za 9. Avgusta 2017.

Aleksandre Vučiću!
 
Pripadam onim ljudima koji ne vjeruju da se odrastao čovjek može suštinski promijeniti. Znam da mnogi misle drugačije, ali ja zadržavam pravo na svoje mišljenje. Ima i ona da “vuk dlaku mijenja…”, ali ja bih tu sintagmu nadogradio ovako: da, vuk dlaku mijenja ali v(V)učić čak ni to!
 
Moju tezu da se ljudi suštinski ne mijenjaju potvrdio si 6. augusta u Veterniku kod Novog Sada kada ste ti i Mile Dodik  jeftinim populističkim govorima lili krokodislke suze zbog nevinih srpskih civilnih žrtava koji su stradali u “Oluji”. Obojica ste me podsjetili na onog koji je 28. juna 1989. pjenio na Gazimestanu, odnosno najavio veliko krvoproliće na prostorima tadašnje SFRJ. No, kolika količina Srba će leći na tvoj i onog iz Laktaša populizam nije moj problem nego njihov i vas dvojice. Moj je problem što je tvoj glavni suigrač na tom mitingu koji je, ponavljam, po retorici i decibelima neodoljivo podsjetio na Gazimestan, izjavio da će “prije ili kasnije Rs i Srbija biti jedna država”. On je to rekao a ti si šutio. Kao što šutiš cijelo vrijeme poslije toga – sve do danas. Nije ni to bilo dovoljno pa je Mile, jedan posrnuli bh. političar srpskog roda kojemu se jedna po jedna svjetska vrata zatvaraju, a kad-tad će se otvoriti neka druga vrata koja imaju rešetke, najavio nekakvu “deklaraciju o djelovanju za opstanak Srba”. To me opet podsjetilo na jedan zločinački memorandum – da, onaj velikosrpski zbog kojeg je stradalo na stotine hiljada ljudi na prostorima SFRJ, posebno u mojoj Bosni i posebno pripadnika moga naroda. I to si prešutio, Aleksandre Vučiću! Jesi li svjestan posljedica toga što tvoj megafon Mile Dodik zagovara? Jeste li vas dvojica za nova krvoprolića na zapadnome Balkanu? 
 
I vrapcima je jasno, Aleksandre Vučiću, da ćeš biti ti taj koji će po nečijem scenariju priznati državu Kosovo.  Tvoj je problem kako ćeš to izvesti. Ali nemoj ni u snu pomišljati da ćeš namirivati gubitak Kosova uzimanjem teritorija druge države, u konkretnom slučaju BiH! Jer, kao što je legendarni Stipe Mesić mnogo puta rekao – “arhitektura granica između zemalja zapadnog Balkana je završena”. I tačka! Dalje ruke od Bosne! Nemoj misliti da smo zaboravili onu tvoju “za jednog Srbina 100 muslimana….” 
 
Uskoro dolaziš u Sarajevo. Da je puste sreće pa da tamo imamo pravog državnika, do te posjete ne bi ni došlo dok ne priznaš da je počinjen genocid u Srebrenici i dok se ne ogradiš od spomenutih secesionističkih izjava svoga megafona u BiH – Mile Dodika.
 
Tvoja retorika na koju su mnogi nasjeli meni se lično gadi, ali još mi se više gade oni koji vjeruju da si se promijenio ili koji ubjeđuju druge u to, posebno oni iz moga etničkog stada. No, to ti nipošto nije neka satisfakcija. Naprotiv!
 
Pročitan si, Aleksandre Vučiću, k'o bukvar, posebno u dijelu kada se slatkorječivo predstavljaš prijateljem Bosne i Bošnjaka. Ne, ti si bio i ostao naš neprijatelj jer ako si promijenio retoriku, nisi i ideologiju. A ona je, kao što se zna – četnička!
 
Nađi neki drugi mehanizam kako ćeš pripremiti naciju za priznavanje države Kosovo, a Bosnu ostavi na miru. To je jedini put da bude mira, ne samo u Bosni, nego i na Balkanu. Sve drugo, poput Dodikovih urlanja o secesiji s kojom se i ti slažeš, te nekakvi novi memorandumi, vode u novo krvoproliće.
 
Bedrudin GUŠIĆ

Uhvatite život za rep, a ne on vas!

Posted: 9. Avgusta 2017. in Intervjui

Današnja politička scena u Bosni i Hercegovini mogla bi se u kratkom naslovu sažeti kao ” Pozorište u našoj kući” u kontekstu poznate TV serije ”Pozorište u kući” sa sjajnim beogradskim glumcima poput pokojnog Miodraga Đuze Stoiljkovića i drugih iz 70-ih , poznate po porodičnim intrigama. I što su te spletke bile komičnije to se serija više gledala. Željno smo sjedili subotom uveče pred TV ekranom i smijali se nenadmašnim majstorima glume!

30-ak godina kasnije imam vlastito pozorište u kući u kom današnji politički establišment zabavlja javnost svojim glupostima! Politička pozorišna scena BiH je pretvorena u pravu melodramu u kontekstu što veća glupost to popularniji političar u svom narodu! Da vas podsjetim na nekoliko takvih bisera:  Milorad Dodik poručuje opoziciji da će prestati kupovati automobile za potrebe ministarstva vlade RS-a kada se opozicija RS-a bude vozala u tačkama!!! Bakir Izetbegović smatra da je njegova supruga najkompetentniji stručnjak i menadžer u medicini kojoj treba dati šansu da pokaže što zna!!! Poštovalac europeiskih vrijednosti Dragan Čović traži treći entitet jer je tako organizovana i Europa!!! Ivanić nas uvjerava da Bosna i Hercegovina ne može biti član NATO-a prije nego što to Srbija ne bude!!! Niz je ”bisera” o kojima ja ne bih dalje diskutovao ali je činjenica neospornog postojanja talenata na tržištu gluposti zbog velike potražnje od strane konzumenata, drugim riječima naše javnosti!

Tragikomična je veza između potrebe da gledamo TV komedije i potražnje za ”sapunicama” u politici! Danas je politika gluposti nezaobilazna tema na ”kafendisanjima”. Ljudi se smiju glupostima političara, ne shvatajući da i sami postaju žrtve političke indoktrinacije! Gluposti se svakodnevno potražuju tako da bi nagli nestanak sa tržišta gluposti prouzrokovao mentalnu patnju njegovih konzumenata! Zamislite da političari odjedanput započnu ozbiljne političke teme iz oblasti ekonomije, životnog standarda običnog građanina, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, poštivanja ljudskih prava, dakle onih tema koje su normalne za svaku demokratsku državu. Ovakve teme spadaju danas u domen naučne fantastike!

Jedno je neosporno: izostanak ovakvih političkih sapunica bi doveo do porasta mentalnih oboljenja te prouzrokovao porast potražnje medicinskh usluga na neuropsihijatriskim klinikama!

Mr. sci. Edin Osmančević

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija i bosanski Srbin

Sveta Petka i Sv. Trojice i svi sveci ovozemaljski, molite gospoda Boga, da nas normalne Srbe iz Bosne i Hercegovine oslobodi od ovoga  guslara i luđaka iz Laktaša i da briše Milorada Dodika iz svih njegovih svetih knjiga. Ovaj nas uljez i čovjekomrzac, razbijač naše domovine Bosne i Hercegovine i djelitelj srpskoga roda, samo sramoti.  Izdiže se na pijedestal srpskih  svetaca u nastojanju da se okiti i oreolom sveca, kako bi se predstavio velikim  Srbinom, te mogao ovozemaljske Srbe podijeliti na njegove „dodikovce” i one druge ili ostale ili rezervne Srbe, unoseći na taj način razdor  među njima, sijući neslućenu mržnju i prema drugima, organizujući neke njegove referendume i deklaracije, po uzoru na one iz 90-tih, iz Srpske Akademije i pera Dobrice Ćosića.

Bože dragi i svi tvoji ovozemaljski sveci, da li to može izroditi na dobro?

Taj čuvar i čobanin svoga stada, kako napisa da čuva i Republiku Srpsku, poremećenog je uma i veliki psihopata, deklariše se velikim Srbinom i u kontinuitetu želi da nastavi promociju svoga velikosrpstva i njegovih nadzemaljskih vrijednosti.

Smatrajuči i ovo stado kao zajedničko biće svojih sunarodnjaka u RS-u, koje može redovno  izgoniti na ispašu, davati im soli i vode po potrebi, a za naredne izbore pridobiti i njihove glasove. Želi im se nametnuti kao ekskluzivni njihov predstavnik i zaštitnik, od koga ili čega, to samo on zna.

Nesreća je što ovaj srpski drvosječa nastoji i dalje premještati Slobine „balvane” sa Gazimestana i nastavljati sjeći i naše bosanske šume, koje i nisu njegove, već države Bosne i Hercegovine, kao što su i one na Kosovu, već se uknjižile u normalno vlasništvo tih Kosovara. Sve te Miloradove zablude i lažni osjećaji nekog velikog Srbina, vanzemaljca, u lutajućim i zamišljenim neprimjerenim nebeskim visinama, već poodavno padaju na zemlju, topeći  se poput mjehura od sapunice.

Preostala mu je još verbalna Gebelsova retorika u njegovim halucinacijama, nedavno izgovorenim na nekom skupu, da će se pobrinuti o položaju svih Srba, te će deklaracijom prezentirati taj zamišljeni scenarij kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi. Bojim se da će ova deklaracija svakako pojačati strasti i tenzije, jer je po mirisu i ukusu iz 90-tih godina.

Nažalost, cjelovita farsa i negativnosti se ovih dana ovim povodom i očituje u dva ključna faktora i događaja. Prije svega je, činjenica da su ovom skupu prisustvovali i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić sa svojom svitom, ne reagujući na ovakve zlokobne nakane i slutnje, pa zar se i može pomisliti da bi se suverena i međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina i mogla tako jednostvno dijeliti i pripajati drugoj državi, makar se ona zvala i Republika Srbija.

Druga žalovita konstatacija je svakako zbunjujuća šutnja Sarajeva na najavu deklaracije Srbije i bh. etniteta Republika Srpska o “djelovanju za opstanak Srba”. Dodik je jučer izjavio da će Beograd i Banja Luka uskoro formirati timove stručnjaka koji će doprinijeti pisanju teksta “zajedničke deklaracije”/citat književnika Filipa Davida /.

Primjerenije bi bilo predsjedniku Aleksandru Vučiću da iskreno nastavi svoje susrete i razgovore sa čelnicima vlasti u Bosni i Hercegovini, kako bi se uspješno riješavali odnosi između Bošnjaka i Srba, odnosno dviju država Republike Srbije i Bosne i Hercgovine. Svakako je krajnje vrijeme da mi, građani, posebno normalni Srbi u ovoj državi, osjetimo vidne pomake i svojim gestom i djelima, ne samo retorikom, u svakoj prilici, radnoj ili svečarskoj, da vidimo pomake pomirenja, međusobnog poštovanja i krajnjeg zajedničkog suživota. Krajnje je i vrijeme, da se obostrano eliminišu i svi uljezi i trovači na putu zajedničke plodne saradnje i putu za Evropu.

Više bih i volio da uskoro ponovo  vidim našeg „Vučka” ali ovoga iz Beograda, da na Baščaršiji, u mome rodnome gradu Sarajevu, nastavi drugi šahovski susret sa našim Bakirom i da povoljno odaberu jednu miroljubljivu varijantu, za njihov sistem razgovora i odlučivanja.

C:\Users\User\Desktop\SRBIJA.jpg

Bićemo im na raspolaganju, prije svih mi malobrojni, normalni Srbi-Bosanci, šahovski teoretski potkovani, a iskreni ljubitelji i Sarajeva i Beograda i Bosne i Hercegovine i  Republike Srbije.

Neka naš Bakir istovremeno ne pita ovoga guslara za bilo kakav hairli iskorak u njegovim suludim razmišljanjima, već da mu pošalje poruku, sadržaja: „Čobanine Mile, odjebi”!

C:\Users\User\Desktop\LUKOLUKAVI.jpg