Mr. sci. Đana Kukić, viša kustosica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti iz Sarajeva, te autorica knjige “Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića”: SVAKA NAŠA IZLOŽBA JE POVOD ZA NEKI ISTRAŽIVAČKI RAD, PA I ZA NOVU KNJIGU

Posted: 30. Jula 2017. in Intervjui

Ahmet Hromadžić je zaslužio jedan konkretniji kritički stav jer je dao svoj veliki doprinos književnosti za djecu ali i u izdavaštvu. Naime, poznato je da je bio dugo godina izdavač u IK “Veselin Masleša” te inicijator i glavni pokretač jednog velikog projekta u bivšoj Jugoslaviji koji do danas nije prevaziđen, iako postoje pokušaji. Radi se o projektu Biblioteke i Kolonije “Lastavica”….. Nedostatak financijskih sredstava je, zapravo, problem pa mi koji djelujemo u nauci u kulturi moramo uložiti više truda i entuzijazma za realizaciju nekih projekata. O tome itekako znaju ljudi koji se bave organiziranjem ovakvih kulturnih događaja, kao naprimjer Šimo Ešić koji djeluje u Tuzli, Ivica Vanja Rorić iz “Bosanske riječi” koja je izdavač moje knjige…..Znači, originalni dokumenti su izneseni iz Muzeja i zenička publika ih je vidjela prvi put. Desilo se to u povodu manifestacija ZENIČKO PROLJEĆE. Naša izložba MAK DIZDAR – PRVIH STOTINU GODINA je bila otvorena u Muzeju grada Zenice. Bio je izložen samo jedan segment iz izuzetno bogate zbirke Maka Dizdara – prezentiran je samo dio njegovih rukopisa koje je javnost prvi put vidjela….. Meni je najbitinije da ova knjiga posluži svim studentima sa Odsjeka za književnost ili onima koji se bave pisanom rječju ili ko želi nešto više istražiti o književnom djelu Ahmeta Hromadžića kako bi im eventualno pomogla u njihovom istraživačkom radu, magistarskim radovima ili doktoratima…..Ta izložba kao i MAK DIZDAR – PRVIH STOTINU GODINA, održana je u Osnovnoj školi “Hasan Kikić” u Gradačcu. Program je bio jako lijepo organiziran i tada sam imala priliku neposredno prvi put upoznati književnika za djecu Ismeta Bekrića, rođenog u mome gradu – Banja Luci kojega se ja sjećam još kao dijete. Srela sam i druge književnike koje znam i bio je veliki odziv u holu te škole….. Međutim, mene će banjalučka publika ipak vidjeti, mada mi je žao što neće i onaj dio koji ne živi u Banja Luci cijelu godinu a bit će to u povodu izložbe o Maku Dizdaru u septembru ove godine koja je planirala u Domu kulture (Banski dvor)……

Oni koji me prate znaju da sam do sada uobičajavao kroz razgovor predstaviti bh. autore netom izdatih knjiga. Ni moja današnja sugovornica niti je smjela niti mogla biti izuzetak.Naprotiv! Hem je mlada, hem Banjalučanka po rođenju, hem…Ne bih dalje “odmotavao” jer i ovo ispred je valjda dovoljno.

Dobrodošla na moj blog, Đana! Ovaj je razgovor mogao biti obavljen i u nekom bosanskom ambijentu prije 10-ak dana, prilikom našeg kratkog susreta u Sarajevu, ali evo, razgovor na ovu temu može se obaviti i u bilo kojem dijelu ovog regiona, pa i istarskom.

KUKIĆ: Drago mi je što mogu biti samo jednom dijelom Vašeg, po sadržaju izuzetno bogatog bloga i što naši sugrađani, naši zemljaci mogu nešto saznati i iz oblasti kulture, odnosno pročitati.

Da, tema iz kulture, koliko sam mogao spoznati, upravo nedostaje u našim medijima, pa i na mom blogu. No, ja nisam prestao tragati za kulturnim djelatnicima i veliko mi je zadovoljstvo da si Ti upravo moj sugovornik u ovome trenutku. A povod za ovaj razgovor jeste Tvoja knjiga – prvijenac ROMANESKNA I PRIPOVJEDNA PROZA AHMETA HROMADŽIĆA. Šta je bio povod da napišeš ovu knjigu i to baš o Ahmetu Hromadžiću? Jesi li imala neki neposredni povod za to, motive, inspiraciju?

KUKIĆ: Povod je bila izložba koju sam organizirala 2009. godine, odnosno tzv. “Omaž Ahmetu Hromadžiću” u Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i tada mi se nametnula misao da načinim jedno cjelovito istraživačko djelo o književnom djelu i stvaralaštvu Ahmeta Hromadžića jer do tada je sve to bilo u pojedinim kritikama koje su objavljivane u nekim časopisima i uočila sam da je nedovoljno obrađivana oblast književnosti za djecu u BiH, bar kada je riječ o kritičkom stanju. Ahmet Hromadžić je zaslužio jedan konkretniji kritički stav jer je dao svoj veliki doprinos književnosti za djecu ali i u izdavaštvu. Naime, poznato je da je bio dugo godina izdavač u IK “Veselin Masleša” te inicijator i glavni pokretač jednog velikog projekta u bivšoj Jugoslaviji koji do danas nije prevaziđen, iako postoje pokušaji. Radi se o projektu Biblioteke i Kolonije “Lastavica”. Danas postoji manifestacija “Vezeni most” u Tuzli i Banja Luci posvećen djelimično književnosti za djecu pa se u tom smislu nadam da će Država imati malo više sluha da i ovoj oblasti posveti više pažnje. Nedostatak financijskih sredstava je, zapravo, problem pa mi koji djelujemo u nauci u kulturi moramo uložiti više truda i entuzijazma za realizaciju nekih projekata. O tome itekako znaju ljudi koji se bave organiziranjem ovakvih kulturnih događaja, kao naprimjer Šimo Ešić koji djeluje u Tuzli, Ivica Vanja Rorić iz “Bosanske riječi” koja je izdavač moje knjige. Oni jedan dio svojih izdanja posvete književnoj kritici. S tim u vezi je ova moja knjiga svojevrsni vodič za studente te za ljude koji žele saznati nešto više o književnom djelu Ahmeta Hromadžića.

Vratit ćemo se Tvojoj knjizi i njenim promocijama kasnije. Nego, dva događaja iz ove godine, barem koja sam ja uočio, vezana su za Tvoje ime: prvi je od 30. marta kada je organizirana izložba u Zenici pod naslovom MAK DIZDAR – PRVIH STOTINU GODINA. U kakvom svojstvu si Ti bili pri toj izložbi i kako je ona protekla?

KUKIĆ: Naša institucija, u kojoj radim već 12-tu godinu, se otvorila bh. publici putem vlastite web. stranice i društvenih mreža čime ne želimo zadržati statuts tzv. zatvorenog, nego želimo biti tip otvorenog muzeja. Naime, time bismo pružili priliku široj bh. publici ali i u sisjedstvu pa i u svijetu da se upozna sa sadržajem našeg rada. Naš muzej baštini oko 22 hiljade eksponata od neprocjenjive vrijednosti. Radi se o izuzetno bogatom historijskom blagu od kojih su najznačajniji rukopisi kao napr. rukopis romana NA DRINI ĆUPRIJA Ive Andrića, zatim rukopis romana DERVIŠ I SMRT Meše Selimovića, te rukopisi iz književne i pozorišne djelatnosti kao što je zbirka (jedna od velikog broja njih) Maka Dizdara. S tim u vezi smo u saradnji sa Fondacijom “Mak Dizdar”, čiji je direktor Gorčin Dizdar, unuk Makov, odlučili da načinimo zajedničku izložbu pod rečenim naslovom. Ovo je drugi put da se originalni eksponati iznose iz Muzeja i prezentiraju javnosti na jednoj izložbi, jer dosadašnja praksa je bila da se isti mogu pogledati samo u prostoru Muzeja s obzirom da je postojala bojazan od otuđenja, oštećenja prilikom transporta itd. Znači, originalni dokumenti su izneseni iz Muzeja i zenička publika ih je vidjela prvi put. Desilo se to u povodu manifestacija ZENIČKO PROLJEĆE. Naša izložba MAK DIZDAR – PRVIH STOTINU GODINA je bila otvorena u Muzeju grada Zenice. Bio je izložen samo jedan segment iz izuzetno bogate zbirke Maka Dizdara – prezentiran je samo dio njegovih rukopisa koje je javnost prvi put vidjela. Moj kolega Gorčnin Dizdar sa prof. dr. Sanjinom Kodrićem su zajednički uradili veliki posao za posljednje – defintivno, autentično izdanje KAMENOG SPAVAČA čija je promocija bila u Bošnjačkom institutu Adil-beg Zulfikarpašića…..

Da li je ta promocija bila prije ili poslije Zenice?

KUKIĆ: Bila je prije Zenice. Želim napomenuti da je Muzej, čini mi se 1968. godine, otkupio rukopise zbirke Maka Dizdara od njegovih sinova Envera i Maje. Između ostalog, tu spada nekoliko verzija njegove pjesme MODRA RIJEKA, zatim pjesme iz ciklusa KAMENI SPAVAČ, zatim rukopis romana KOLUMBO, kojeg javnost nikada nije vidjela. Mak Dizdar se bavio i crtanjem pa smo tom prilikom izložili nekoliko njegovih crteža. Izložili smo i nekoliko prijetećih pisama koja su mu upućivana za njegova života. Naime, poznato je da su Maka zvali “crveni” budući da je njegova rana poezija bila oojena tom socrealističkom notom a poznato je da je surađivao i s partizanima. Njegov sin Majo se, naprimjer, sjeća da je Mak čak krio i pušku ispod bračnog kreveta. On i njegova supruga Sena su izbjegli Goli otok, možda i zbog toga što je Sena u to vrijeme imala dvije trudnoće. Ali, Mak je bio na meti Rajka Petrova Noge i Vojislava Lubarde, dakle tadašnje intelektualne elite koja je uređivala politiku. Načinit ću ovdje malu digresiju i navesti da je u sličnoj poziciji bio i Ahmet Hromadžić sa svojom LABUDOVOM POLJANOM i to je trebao biti prvi socrealistički roman u bivšoj Jugoslaviji, čak prije PROLOMA Branka Ćopića pa je taj roman bio objavljen tek nakon pet godina, odnosno 1952. godine jer se Nogo protivio objavljivanju istine o tome šta su Bošnjaci doživjeli od četničke ruke.

Kakav je bio odziv izložbi u Zenici?

KUKIĆ: Bio je jako dobar. Sva zenička intelektualna elita je bila prisutna na izložbi…..

Kako je to bilo medijski popraćeno?

KUKIĆ: Mediji su propratili taj događaj, posebno lokalna zenička televizija.

Da li je bio i gradonačelnik Kasumović?

KUKIĆ: Jeste, bio je te direktor Zeničkog pozorišta, te, kako rekog, i sva tamošnja intelektualna elita. Imam osjećaj da kako god je BiH u tranziciji, tako je i njena kultura u tranziciji…

Kultura prati sudbinu Države?

KUKIĆ: Da, upravo tako.

Da nastavimo ovaj razgovor nekom kronologijom. Naime, 23. aprila se desila promocija Tvoje knjige u Sarajevu. Ko su bili promotori i kakav je bio odziv?

KUKIĆ: Odziv je bio veoma dobar, na svu moju sreću. Naime, bila sam se malo zabrinula zbog toga jer je taj događaj medijski bilo skromno najavljen što me iznenađuje jer Šahinpašić tradicionalno organizira promocije. Što se tiče drugih promocija knjige odziv je bio slab zbog činjenice da mediji, osim lokalnih i OSLOBOĐENJA, nisu adekvatno pratili promocije.

Gdje je bila promocija?

KUKIĆ: Na Sajmu knjige, u sali gdje se inače održavaju promocije, u Skenderiji. Promotor je bio vlasnik Izdavačke kuće BOSANSKA RIJEČ Šimo Ešić a o knjizi su govorili moj mentir koji me vodio kroz magistarski rad, prof. dr. Muhidin Džanko, inače ekspert iz oblasti dječje književnosti, te mr. sci. Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti.Pretpostavljam da će knjigu budući čitaoci prihvatiti kao “hladno” kritičko izdanje jer knjiga ima vrijednost magistarskog rada. Čak je i profesor Džanko istakao da ista ima vrijednost jedne doktorske disertacije budući da je to pionirski poduhvat iz književnog opusa Ahmeta Hromadžića pa je, po profesoru Džanku, moj magistarski rad i zaslužio da se nađe i između korica jedne knjige. Meni je najbitinije da ova knjiga posluži svim studentima sa Odsjeka za književnost ili onima koji se bave pisanom rječju ili ko želi nešto više istražiti o književnom djelu Ahmeta Hromadžića kako bi im eventualno pomogla u njihovom istraživačkom radu, magistarskim radovima ili doktoratima.

Da li je na promociji bio Benjamin Isović?

KUKIĆ: Da, Benjamin Isović je bio moderator za sve promocije, pa i za ovu moju. Napominjem da će slijedeća promocija biti početkom septembra, kada u Muzeju planiramo organizirati ČITALAČKO LJETO i kada očekujemo još publike na promociji.

21. maja ove godine su se desili KIKIĆEVI SUSRETI u Gradačcu. Bila si tamo i zalaganjem doajena djčje bh. književnosti, našeg Banjalučanina Ismeta Bekrića. Kako je bilo tamo?

KUKIĆ: To se desilo slučajno. Inače, naš Muzej ima saradnju sa Gradačcem. Predsjednica Izvršnog odbora tih susreta je Šejla Šehabović, direktorica Muzeja i ona je predložila, zapravo, da se moja knjiga, koju sam napisala 2009. a obnovila prošle godine, predstavi na toj manifestaciji. Smatrala je da će se jako dobro uklopiti u program promocija knjige ali i izložba. Ta izložba kao i MAK DIZDAR – PRVIH STOTINU GODINA, održana je u Osnovnoj školi “Hasan Kikić” u Gradačcu. Program je bio jako lijepo organiziran i tada sam imala priliku neposredno prvi put upoznati književnika za djecu Ismeta Bekrića, rođenog u mome gradu – Banja Luci kojega se ja sjećam još kao dijete. Srela sam i druge književnike koje znam i bio je veliki odziv u holu te škole. Dakle, na izložbi pod naslovom AHMET VAM PRIČA mogli su se vidjeti mnogi eksponati iz života i književnog stvaralaštva Ahmeta Hromadžića kao naprimjer rukopisi, forografije. Bila je to i prilika da se književnici za djecu predstave djeci kao Ismet Bekrić, Muhidin Šarić iz Prijedora, Jagoda Iličić, Šimo Ešić, moja malenkost te ovogodišnji dobitnik nagrade za književnost VEZENOG MOSTA Mirsad Bećirbašić iz Sarajeva. Bila je i jedna gospođa iz Tuzle čijeg se imena nažalost ne mogu sjetiti, a pričala je svoju poeziju. Ismet Bekrić tada obilježio svoj 74. rođendan za koju priliku su mu djeca donijela tortu.Dakle, bilo je to jedno jako lijepo druženje koje će mi ostati u pamćenju.

Da, o tome mi je i sam Ismet Bekrić pričao prilikom našeg nedavnog susreta u Banja Luci. Bilo je to u povodu manifestacije VEZENI MOST u sklopu kojeg je bila predstavljena i Tvoja knjiga. Zašto Ti nisi došla u Banja Luku?

KUKIĆ: Ja sam nekoliko dana prije toga bila u Novom Pazaru i meni je žao da organizator nije imao financijsku mogućnost što mi je potvrdio i sam Šimo Ešić koji je član Organizacionog odbora VEZENOG MOSTA. Uz to, kratko je vrijeme bilo između povratka iz Novog Pazara i VEZENOG MOSTA pa je i to bio razlog što nisam mogla doći u Banja Luku. Međutim, mene će banjalučka publika ipak vidjeti, mada mi je žao što neće i onaj dio koji ne živi u Banja Luci cijelu godinu a bit će to u povodu izložbe o Maku Dizdaru u septembru ove godine koja je planirala u Domu kulture (Banski dvor). Vidjet ćemo hoće li se desiti i promocija knjige uz tu izložbu. Voljela bih da Muzej organizira izložbu o nekom drugom književniku slijedeće godine pa da se sam predstavi na VEZENOM MOSTU. Razgovarala sam o tome sa nekim ljudima iz Organizacionog odbora jer smatram da i banjalučka publika treba vidjeti barem dio kulturno-historijskog blaga BiH koje može prezentirati Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.

Znači, prije Banja Luke desio se Novi Pazar?

KUKIĆ: Jeste. Mi imamo veoma dobru saradnju sa Bošnjačkim nacionalnim vijećem Sandžaka sa Sulejmanom Ugljaninom na čelu. Oni su se rado odazvali pozivu moga kolege Gorčina Dizdara da se organizira izložba u Novom Pazaru i mi smo se usudili da određene eksponate transportiramo iz Muzeja preko granice, odnosno u Sandžak. Bošnjaci Novog Pazara su bili izuzetno zainteresirani za tu izložbu koja je bila uvrštena u bajramski program. Bio je veliki odziv, možda najveći od svih dosadašnjih. Inače, ovu saradnju smo ostvarili sa Mustafom Baltićem, vijećnikom iz Zenice. Nadam se da je to početak naše buduće uspješne saradnje i u planu je izložba o Ćamilu Sijariću. Inače, za ovu godinu je planirana i posjeta BZK “Preporod” u Zagrebu, gdje smo ponudili i promociju moje knjige, skupa sa izložbama Ahmetu Hromadžiću i Maku Dizdaru. Pokušavamo dogovoriti i posjetu Ljubljani, ali za sada nema rezultata jer nismo naišli na pozitivan odgovor od naše dijaspore iz Slovenije.

U svakom slučaju, sve to poprima neki regionalni značaj?

KUKIĆ: Pa to nam je i cilj. Napominjem da planiramo izložbe u još nekim bh. gradovima poput Tešnja i Tuzle.

Gdje i kao se može nabaviti Tvoja knjiga?

KUKIĆ: Može se nabaviti u knjižarama BOSANSKA RIJEČ Tuzla. U sarajevskim knjižarama je još nisam vidjela jer je tek promovirana na Sajmu knjige ali se nadam da će se uskoro pojaviti. Što se tiče naše dijaspore, trebalo bi komunicirati sa Šimom Ešićem i dogovoriti gdje bi se mogla distribuirati knjiga odakle bi naši ljudi izvan BiH mogli najlakše i najbrže doći do nje. U Wupertalu (Njemačka) je sjedište BOSANSKE RIJEČI i vjerovatno bi se odatle najlakše i mogla distribuirati zainteresiranima iz dijaspore. Kniga nije doduše komercijalnog karaktera ali ne znači da je ne mogu imati svi koji je žele.

Koliki je tiraž?

KUKIĆ: 500 primjeraka. Iskoristila bih priliku da želim nastaviti svoj naučno-istraživački rad jer postoji deficit u istraživačkom radu za dječju književnost. Kritika za oblast dječje književnosti postoji jer je pišu Muhidin Džanko, Ibrahim Kajan, Rašida Kadrić. Ali, ponavljam, trebala bih nastaviti putem naučno-istraživačkog rada i želim dati svoj doprinos izgrađivanju književne kritike za djecu.

Da li je to i najava neke slijedeće knjige, ako nije rano o tome sada govoriti? Želja postoji?

KUKIĆ: Pa rano je još o tome govoriti iako želja za nekom novom knjigom postoji. Postoje i naboj i entuzijazam…Znate šta: svaka naša izložba jeste povod za neki istraživački rad, pa i za novu knjigu.

Hvala za ovaj razgovor.

KUKIĆ: Hvala vama.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (910)

 

 

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s