Raštimovani guslarsko-orguljaški orkestar

Posted: 13. Maja 2017. in Intervjui

Psi laju, a prolaze nam karavani, govorili bi nam naši stari !  Tako, ovih dana uveliko pričamo o izbornom zakonu, a ja tražim dobre majstore da mi podese preosjetljive moje umne i razumne senzore. Poput razdešenih frekvencija za naše radio aparate ili televizijske signale, čujnost mi je sasvim opala, kako bih ih mogao slušati !

Kažu, Hrvati hoće da biraju svoga Hrvata, a Srbi svoga Srbina, a mi ostali sa našim vrlim Bošnjacima, nismo sigurni da li smo zaista građani ove nam zajedničke domovine zvane Bosna i Hercegovina!

Mostar je, upravo, paradigma svih saznanja i neprijatnih događanja na ovu temu. Zašto ? Glavni akteri, kao klovnovi u svakoj cirkusnoj predstavi, u ovim našim predstavama, učestvuju guslari i orguljaši, sa svojim orkestrima.

Ko to kaže da Dragan Čović nije velikohrvatski, „čistokrvni„ Hrvat, njegovo je ekskluzivno pravo da bira i bude izabran u ime svih Hrvata na našim prostorima. Njegova „ugrožena„ starnka Hrvata, tzv. HDZ, nacionalističko, ustaška i neofašistička, kaku sam je već poodavno definisao, treba da bude jedina u Hrvata, da rješava sudbinu njihovu, ma gdje se nalazili. Njihov „stolni„ grad Mostar, u virtuelnoj Herceg-Bosni, treba da prednjači sa svim institucijama u kojima će njegovi Hrvati da budu uvijek glavni i neprikosnoveni. Imali bi oni i svoje strateške firme koje bi im obezbjeđivali potrebne finansije, uz uslove uspješnog podkradanja države i njenih građana.

Ništa nije drugačija situacija kod njegovog jarana i pajdaša, sa kojim se tako često tapše po ramenima, sa guslarom Miloradom Dodikom iz Laktaša i njegovom nacionalističkom strankom SNSD. Uz obostrane povike i slavopojke, da nam žive i Republika Srpska i virtuelna Herceg-Bosna, dok se ostali svijet ne aviza, da su iste nastale na temeljima genocida, progona i ubijanja, prije svih naših komšija Bošnjaka, ponekog ostalog, na pljački , kriminalu i očitoj diskriminaciji.

Upravo, zahvaljujući svome jaranu i pajdašu, prema shodnoj ideološkoj neofašističkoj ideologiji, sa ciljevima rušenja svega zajedničkog, uz zahvalnost i svojim maticama susjednih država Hrvatske i Srbije, kao njihove neke druge ili rezervne države, nastoje otpisati ovu Bosnu i Hercegovinu i sve njene ostale građane i posebno Bošnjake. Ovi čobani svojih stada i torova, uz akorde guslarsko- orguljaške muzike, u kontinuitetu žele izvoditi svoje ceremonijalne predstave, nalik na životinjske krike u močvarskoj žabokrečini. Dokle li i kako, oni to smišljaju i lansiraju svakodnebno u našu suludu javnost, do besvjesti?

Nesreća je da je Dodik i svoje obotničke, otrovne pipke ispružio i do Hercegovine i grada Mostara, gdje ima svoje „ velikosrpske„ nacionalističke sunarodnjake i crkvene vjerske vjerodostojnike, koji su intezivno angažovani u svojoj svakodnevnoj „dodikovštini„ kao propovjedi za osvještenje svojih zemljaka, posebno povratnika u grad Mostar. Ovi, kao „ dodikovci„, imali su vremena da se po Srbiji i srpskim krajevima dovoljno nadoje ideološkim saznanjima i preporukama, memoranduma SANU, Slobinim i Radovanovim, kao i ostalim nakaradnim nacionalističkim idejama prije povratka u svoje napuštene domove u gradu Mostaru. Njih apsolutno nisu interesovala sva agresorska dešavanja, napadi i progoni, ubijanja i raseljavanja mnogih njihovih bivših komšija, vrlih Bošnjaka, od strane njihovih bivših susjeda, u ovome gradu Mostaru i dijelovima Hercegovine.

Kao što su stvarali i zamišljali u svojim agresorskim nakanama, sa istoka i sa zapada, da zajedničkim nasilničkim djelovanjima, svoje komšije Bošnjake i ostale, otisnu i Neretvom i Drinom i Bosnom, u tokove njihovog sliva, na puteve bez povratka, nažalost bezuspješno zahvaljujući našoj Armiji BiH i ostalim patriotima uz njih, isti u ovom mirnom postdejtonskom periodu nastoje ispoljiti svoje recidive i nakane, bezuspješne ideološke šeme.

Tako se u ovome gradu „slučaja„ zvanom Mostaru, udružene zločinačke ideologije i njihovi akteri iz HDZ-a i SNSD-a, uz pomoć crkvenih vjerodostojnika, nastoje infiltrirati u javnost i očitovati kao jedini predstavnici njihovih „ čistokrvnih „ Hrvata i Srba.

Evo, upravo ovih dana, nečujno i nezapaženo prolazi i sljedeća informacija, koju je objavio srbijanski portal „Danas „, a glasi ;

„ Podpredsjednica Vlade Srbije, gospođa Zorana Mihajlović, primila je delegaciju Srba iz Hercegovine i obećala je konkretnu pomoć“.

Svakako, da ne bi bilo ništa čudno i neobično kada bolji poznavaoci prilika u Mostaru ne analiziraju sastav delegacije iz Mostara. Na čelu i glavni organizator je crkveni vjerodostojnik, paroh Radivoje Krulj, a do njega su, gospođa Radmil Komadina, savjetnica gradonačelnika Mostara, što je bitno i važno da je dugogodišnja članica ove nacionalističke hrvatske stranke HDZ-a, kao i načelnik odjela u Gradskoj upravi, gospodin Predrag Šupljeglav, blagonaklonjeni HDZ-ovac po ženinoij liniji, a inače je ortodoksni „dodikovac„ iz stranke SNSD. Bitno je naglasiti da su to njihovi „veliki i pravi Srbi„ za razliku od svih naših Srba, koji su ostali na prostorima i Mostara i Federacije, a koji su shodno tumačenju Dodika, kao mentora i njegovog Vladike Grigorija, svrstani u tzv. „rezervne Srbe„ ili nesrbe.

Nas, normalne Srbe, upravo sa jedinom svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom, koji smo proživjeli i prebrodili sve nedaće dvostruke agresije, osjetili sve neljudske poteze svojih susjeda Hrvata, kao i atake naših sunarodnjaka silnom artiljerijom sa Podveležja i Čobanovog polja, kao normalne i veoma aktivne građane ovog grada, u periodu izbora za vijećnika Gradskog vijeća i u cijelom postdejtonskom periodu, sa natovarenom hipotekom, Alijinih ili Karadžićevih ljudi ili nesrba, iako smo bili nestranački kandidati na listi Za jedinstveni  Mostar, apsolutno nestranački pripadnici, isključivi Srbi po majčinom rođenju.

C:\Users\User\Desktop\MIHAJLOVIĆ.jpg

                                                                                

C:\Users\User\Desktop\BOBAN.jpgC:\Users\User\Desktop\PAPA.jpg

Ova ignorantska praksa i razne hipoteke nastavljene su do današnjih dana, isključivo u nadležnosti crkvenih vjerodostojnika, pod patronatom njihovog guslara iz Laktaša. Dakle, njima trebaju samo njihovi Srbi iz SNSD-a, a može i poneki HDZ-ovac, iz udruženog zločinačkog tabora i guslarsko- orguljaškog orkestra.

Evidentne su  farse, česte demagoško lažne slavopojke i tirade lijepih riječi povjerenja i pomirenja, posebno sa svojim komšijama i Bošnjacima širom Bosne i Hercegovine, kako od velikosrpskih crkvenih vjerodostojnika, isto tako i od pojedinih vlastodržaca u susjednoj nam državi Srbiji, a da i ne žele sa novim predsjednikom Aleksandrom Vučićem sagledati svu tu pogubnost odnosa sa guslarom iz Laktaša i njegovim sljedbenicima.

Zato, svaki njegov dolazak u Mostar i širu okolinu, kao i njegovih saradnika, sa isključivim susretima i razgovorima sa „dodikovcima„ i crkvenim vjerodostojnicima, za nas normalne i prave bosanskohercegovačke Srbe, šuplja su priča i neprimjereno ponašanje i miješanje u naše unutrašnje odnose u našoj domovini.

Kao, mostarski Sarajlija, Bosanac i Srbin iz Bosne, student Univerziteta u Beogradu, privrednik i graditelj velikih objekata u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao poliglota i bivši istaknuti društveno- politički parlamentarac u Saveznoj Skupštini Jugoslavije, kao svjetski čovjek u svome kodeksu ponašanja i razumijevanja svih naših različitosti i ljudskih vrijednosti, svakako mi nikada ne mogu promaći nezapažena ovakva i slična događanja, za razliku od šire javnosti i posebno mojih sunarodnjaka sa ovih prostora.

Zato normalno i mi postavljamo često pitanje: koji su to ljudi koji nas predstavljaju u organima izvršne i zakonodavne vlasti, upravo, na svim nivoima naše državne i institucionalne vlasti. Zašto bi to, kao Srbi u Federaciji, prihvatili i priznali, tamo nekog Srbina iz RS-a, da nas predstavlja, isključivo u Predsjedništvu ili drugim organima vlasti, ukoliko nas zaista tretiraju kao neke „rezervne„ Srbe ili kako nas sve ne nazivaju. 

slikaslika

Ko su ljudi iz HDZ-a, koji nas predstavljaju godinama u upravi Mostara, gradonačelnik Ljubo Bešlić i savjetnica Radmila Komadina? Da li su to i naši predstavnici, ili samo njihovi?

Sigurni smo samo u činjenice da su oni po volji i guslara i orguljaša, kao i crkvenih vjerodostojnika, ma kako se orkestar štimovao!

Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s