Đemila Talić-Gabriel, počasna konzulica BiH u Novom Južnom Velsu (New South Wales) -Sidney, Australia: STEĆAK DANAS STOJI U VRTU PARLIAMENT HOUSE U CANBERRI I TU ĆE OSTATI I NAKON MENE

Posted: 23. Aprila 2017. in Intervjui

Povodom moje inauguracije u prostorijama Počasnog konzulata BiH u Sydneju je organizovana i fotografska izložba stećaka, gdje su prisutni gosti bili upoznati sa istorijskim dijelom naše zemlje.U mome govoru sam prisutnim gostima objasnila šta su stećci, njihovo porijeklo i starost…..Ja i sama dolazim iz Republike Srpske i sama sam prošla sa dvoje djece kroz stradanja i strahote. Mi moramo reći šta se desilo, da se takve stvari više nikad i nikome ne ponove, bez obzira na vjeru i rasnu pripadnost…..Imam nekoliko projekata koji su mi prirasli za srce, ali jedan od najdražih je poklon države Bosne i Hercegovine Parlamentu Australije “Stećak”.Ja sam, skupa sa mojim kolegom,takođe uspješnim biznismenom iz Bosne Rudijem Šišićem, donirala novac za izgradnju monumentalnog spomenika….. Već dugo godina u svim mojim razgovorima sa bh. političarima apelujem da se odnos Matice promijeni prema iseljeništvu.Toliki novac se šalje u Maticu, odlazimo na godišnje odmore u Bosnu, gdje prosječno familiju iz Australije košta oko $20 000, a kad tamo odu nisu poželjni kao gosti. (nešto mi je to poznato, op. B.G.). Pri izborima smo katastrofalno zapostavljeni,mnogo toga se treba poraditi na izmjeni zakona i svijesti o nama kao dijaspori…..Kontakt sa rodnim gradom imam, tamo mi tetka živi, međutim od rata, kad sam otjerana, svega sam dva puta bila u veoma kratkoj posjeti.Taj strah ja jednostavno ne mogu da izbrišem iz srca i ne želim sebe da dovodim u situaciju gdje se ne osjećam sigurno i prijatno…..U našem domu se savršeno spajaju dvije kulture, mada mislim da preovladava bosanska kultura……

Evo me još “u Bosanskoj Dubici”, poštovani čitatelji. Jednostavno, u jednom nizu naišao sam na fine ljude, odnosno na dvije dame i jednog čovjeka od pera i sanjara, pa su mi njihove priče bile itekako zanimljive. Stoga, kao i prethodne dvije, i ovu želim podijeliti s vama.

GospođoTalić-Gabriel! Imenovani ste krajem januara ove godine kao drugi počasni konzul BiH u Sidney-u. Šta za Vas znači to imenovanje? Da li ste to prihvatili samo kao priznanje ili i nove obaveze i odgovornosti?

TALIĆ-GABRIEL: Imenovanje počasnog konzula je zaista ogromna čast, ali takođe i obaveza i odgovornost.Moje ime je poznato i cijenjeno ne samo u bosanskoj javnosti, nego i u australskoj zajednici. Zauzeti poziciju Počasnog konzula je odgovoran posao prema svima, a naročito pred samim sobom. Ja iza sebe uvijek ostavljam rezultate, ja sam radoholik, tako da sam toj poziciji pristupila jako odgovorno i sa elanom.

U povodu Vaše inauguracije otvorene su i prostorije Počasnog konzulata naše zemlje u najvećem australijskom gradu. Šta je sve od sadržaja prezentirano prisutnima, odnosno gostima, tim povodom?

TALIĆ-GABRIEL: Povodom moje inauguracije u prostorijama Počasnog konzulata BiH u Sydneju je organizovana i fotografska izložba stećaka, gdje su prisutni gosti bili upoznati sa istorijskim dijelom naše zemlje.U mome govoru sam prisutnim gostima objasnila šta su stećci, njihovo porijeklo i starost.

 Jedna ste od onih osoba u brojnoj i razuđenoj bh. dijaspori koja se, između ostalog, istakla humanitarnim akcijama za BiH ili neke projekte u njoj. Šta biste rekli o filmu rediteljice “Za one koji ne mogu da govore”, rediteljice Jasmile Žbanić, kojem ste bili producent i finansirali ste ga vlastitim novcem? Šta Vas je neposredno motiviralo da finansirate upravo takav jedan, ne samo kulturni project?

TALIĆ-GABRIEL:Poznavajuci Jasmilu Žbanic i njen rad, kada me je zamolila da pročitam scenario filma “Za one koji ne mogu da govore”, jednostavno me oduševio. Pošto je njoj u to vrijeme trebao investitor, zajedno smo došle na ideju da to ja budem, kao prvi strani investitor koji je vlastiti novac uložio u bosanskohercegovačku kinematografiju. Razlog je jednostavno moj poriv da progovorimo o stradanjima naših žena u ratu, da se tim nedužnim žrtvama oda počast.Ja i sama dolazim iz Republike Srpske i sama sam prošla sa dvoje djece kroz stradanja i strahote. Mi moramo reći šta se desilo, da se takve stvari više nikad i nikome ne ponove, bez obzira na vjeru i rasnu pripadnost.

 

Da li je i koliko na Vaš odnos prema ljudima kojima treba pomoć utjecao i vlastiti odgoj? Naime, poznavao sam vašeg rahmetli oca kao plemenitog i skromnog čovjeka i mogu li onda da tvrdim da “iver nije pao daleko od drveta..”?

TALIĆ-GABRIEL:Hvala Vam na divnim rijecima o mome rahmetli ocu.I stina je da je moj vlastiti odgoj igrao ogromnu ulogu u mome životu. Iako sam iz imućne obitelji, nikad nisam smjela da pogledam nekog sa visine, da ne pozdravim starije, da prođem pored ljudi koji pruže ruku za marku, a da mu ne dam bar pola marke.Taj isti odgoj sam prenijela i na svoju djecu i ponosim se tim. Jednostavno rečeno, ja suosjećam sa ljudima i njihovom patnjom, jer nije lako nekog moliti za pomoć. Ponosan i stidan smo mi narod i upravo iz tih razloga saslušam svakog pažljivo i svakoj molbi priđem sa svoje tačke viđenja.

Koji je Vaš najdraži dosadašnji projekt?

TALIĆ-GABRIEL:Imam nekoliko projekata koji su mi prirasli za srce, ali jedan od najdražih je poklon države Bosne i Hercegovine Parlamentu Australije “Stećak”.Ja sam, skupa sa mojim kolegom,takođe uspješnim biznismenom iz Bosne Rudijem Šišićem, donirala novac za izgradnju monumentalnog spomenika .

Stećak danas stoji u vrtu ispred Parliament House u Canberri i tu će ostati i nakon mene.

 Koliko traje mandat počasnog konzula i na čemu ćete naročito raditi u toku istoga?

TALIĆ-GABRIEL:Mandat Počasnog konzula je četiri godine sa mogućnošđu produžetka još jednog mandata.

Kako često posjećujete Domovinu i kakve utiske ponesete nakon tih posjeta, generalno?

TALIĆ-GABRIEL:Ja sam svakih par mjeseci u Bosni, a naročito sad kad smo otvorili kompaniju za nekretnine i u pregovorima smo za otkupljivanjem još jednog dijela druge kompanije. Mi zaista volimo te prostore i vidimo ogromne neiskorištene potencijale.

 Da li se, po Vašim i naših građana u Australiji spoznajama, naša matica odnosi na odgovarajući način prema nama u tzv. dijaspori?

TALIĆ-GABRIEL: Već dugo godina u svim mojim razgovorima sa bh. političarima apelujem da se odnos Matice promijeni prema iseljeništvu.Toliki novac se šalje u Maticu, odlazimo na godišnje odmore u Bosnu, gdje prosječno familiju iz Australije košta oko $20 000, a kad tamo odu nisu poželjni kao gosti (nešto mi je to poznato, op. B.G.). Pri izborima smo katastrofalno zapostavljeni,mnogo toga se treba poraditi na izmjeni zakona i svijesti o nama kao dijaspori.

Koliko Bosanaca i Hercegovaca danas živi u Australiji? Kako su primljeni na nivou države te u lokalnim sredinama i kako su se snašli tamo?

TALIĆ-GABRIEL: Oko 40 000 naših građana je u Australiji i svi su se jako dobro snašli.To su ljudi srednjeg staleža, marljivi i Australija ih jako mnogo cijeni i poštuje.Ovdje se osjećaju kao vrijedni i priznati građani u društvu.

 Imate li kontakte sa rodnom Bosanskom Dubicom i da li je taj prelijepi gradić, na desnoj obali Une pri njenom ušću, bio, jeste ili će biti predmet nekog od Vaših projekata?

TALIĆ-GABRIEL:Kontakt sa rodnim gradom imam, tamo mi tetka živi, međutim od rata, kad sam otjerana, svega sam dva puta bila u veoma kratkoj posjeti.Taj strah ja jednostavno ne mogu da izbrišem iz srca i ne želim sebe da dovodim u situaciju gdje se ne osjećam sigurno i prijatno. Znate,ipak su me otjerali ljudi koji i dalje žive tu, to se ne može zaboraviti. Ja sam i dalje aktivna i tu, ali sa daljine.

Nogometnim klubu “Borac” sam neki dan donirala kompletnu fudbalsku opremu i kopacke.

 

Na samom kraju: Vaš suprug je Australac, uspješan poslovni čovjek. Da li ste i koliko u privatnom životu zadržali tradicionalne bosanske običaje i koje od njih naročito prakticirate u novoj, dalekoj sredini? Spajaju li se u Vašem domu dvije kulture i nastaje li iz toga svojevrsni “amalgam”?

TALIĆ-GABRIEL:U našem domu se savršeno spajaju dvije kulture, mada mislim da preovladava bosanska kultura. Moj muž kaže da je upravo to što čini naš dom sretnim, ta bosanska tradicija familijarnog života, prijateljstva, poštovanja starijih, sve ono što nema u zapadnom svijetu. Moj muž kaže da je značenje familije tek shvatio u braku sa mnom, jer familija ovdje znači okupljanje od Božića do Božića i tu se završava.

Želim Vam još puno uspjeha u poslu, životu, humanitarnom i patriotskom angažmanu te hvala velika za ovaj razgovor.

TALIĆ-GABRIEL: Bila mi je izuzetna čast razgovarati s Vama. Želim Vam puno uspjeha kako u poslovnom ,tako i u privatnom životu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (886)

 
 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s