Preminuo Admir Lješčanin, osnivač i direktor Centra za nezbrinutu djecu Duga

Posted: 19. Aprila 2017. in Intervjui
 Admir Lješčanin rođen je 14. decembra 1968. godine u Brčkom. Završio je Srednju građevinsku školu u Sarajevu 1986. godine. Od maja 1992. godine aktivno je uključen u odbranu BiH na području grada Brčko. Nakon pogibije dva brata oslobođen je daljeg služenja u Armiji BiH. U periodu od 1993-1998 godine boravi u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, u periodu od 1995-1998 godine zajedno sa prijateljima iz BiH i Njemačke pokrenuo je i organizovao prikupljanje i transport humanitarne pomoći iz Njemačke za BiH.

Od 1998. godine sa porodicom nastanjuje se u Bihaću. 2010. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Bihaću, a 2016. magistrirao je Menadžment i organizaciju na Ekonomskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu. Admir Lješčanin aktivno je govorio njemački jezik. Iza njega su ostali supruga i dvoje djece.

Lješčanin je sa grupom entuzijasta okupljenih u humanitarnoj organizaciji Schutzengel Gesucht iz Njemačke osnovao i izgradio Centar za djecu bez roditeljskog staranja “Duga”, a prva djeca primljena su u novembru 1999. godine, kada je Centar Duga zvanično počeo sa svojim humanim radom.

U Centru Duga u proteklih 17 godina boravilo je 281 dijete, uglavnom sa područja Unsko-sanskog kantona. Najveći broj djece je po rješenju Centra za socijalni rad prešlo na druge oblike zbrinjavanja kao što su povratak u biološku porodicu, usvajanje i smještaj u druge ustanove porodičnog tipa nakon što napune šest godina starosti.

Danas u Centru Duga boravi 22 djece, a radi 20 zaposlenika uglavnom lokalnih stanovnika Kulen Vakufa. Samo zahvaljujući nesebičnom zalaganju i transparentnom radu upravo Admira Lješčanina, Centar Duga je opstao, jer se u kontinuitetu borio sa prije svega finansijskom održivošću.

Lješčanin je nesebično obavljao dužnost direktora Centra Duga, iako se posljednjih pet godina borio sa opakom bolešću, te je Centar izrastao u najsavremeniju ustanovu ovakvog tipa u ovom dijelu Evrope, koji pruža odgovarajuće životne uvjete i osigurava udobno i zdravo okruženje neophodno za normalan psiho-motorni razvoj djeteta.

Komemorativna sjednica povodom smrti ovog velikog čovjeka održat će se u petak 21. aprila u 11:00 sati u sali Kulturnog centra u Bihaću. Posljednji ispraćaj rahmetli Admira Lješčanina biti će ispred Kantonalne bolnice isti dan u 14:15 sati, dok će se dženaza i ukop obaviti u 14:30 sati na mezarju Humci.

DODATAK:
Poštovani čitatelji!
S tugom sam primio gornju vijest. Ovaj plemeniti čovjek ostat će mi u trajnom sjećanju jer sam ga upoznao u situaciji kada je činio dobro ljudima, konkretno, nezbrinutoj djeci. U njemu je do jučer kucalo veliko bosansko srce i bila nastanjena jedna fina, mehka i čovjekoljubiva duša koja se, eto, vratila svome Gospodaru, skrušeno vjerujem zadovoljna i sretna a i Gospodar će biti njome zadovoljan. Molim Gospodara da je nastani u društvu svoga miljenika i drugih džennetlija. Amin! U znak sjećanja na ovu gromadu od čovjeka, postiram kopiju svoga intervjua s njim urađenog prije više od pet godina.
——————————————————————————————————————————————

Admir Lješčanin, direktor Centra za djecu bez roditeljskog staranja “Duga” i predsjednik UO Fondacije Centra “Duga Art” iz Kulen Vakufa kod Bihaća:”AKO STE U PRILICI, POMOZITE LJUDIMA KOJIMA JE POMOĆ POTREBNA, JER SAMO TIM DAVANJEM I VI DOBIJATE”

Posted: 8. Januar 2012. in Intervjui

Moram istaknuti da je Fondacija Centar Duga Art osnovana zajedno sa prijateljima iz Njemačke tako da je jedan od članova Upravnog odbora gospodin Günter Prantl, inače jedan od osnivača i trenutni predsjednik H.O Schutzengel Gesucht…..Naš cilj je da djecu koja su ostala trenutno ili trajno bez roditeljske zaštite kvalitetno zbrinemo i budemo podrška u njihovom psiho-fizičkom razvoju…..Mi, uposlenici, smo ponosni na činjenicu da ja način rada sa djecom kojeg mi prakticiramo u Centru Duga prezentiran prošle godine na Univerzitetu u Beču od strane psihologa dr. Dorothea Weinberga iz Njemačke. …mi smatramo da nije dovoljno samo tražiti donacije i kukati, zato smo pokrenuli par velikih akcija koje realiziramo svake godine….Centar za djecu Duga je izgrađen i prvih godina je financiran isključivo iz sredstava koje su aktivisti organizacije Schutzengel Gesucht skupili u Njemačkoj….

Ovaj sam intervju radio ciljano, odnosno namjenski. Kada sam čuo za ovaj Centar, odmah sam započeo sa razmišljanjem kako mogu pomoći. Osim što je moja kuća već uključena i na drugi, praktičan način u obavljanju građanske i ljudske dužnosti prema Centru Duga, evo i mog uobičajenog načina da približim onima koji me čitaju priču o malim Božijim stvorenjima koji su se igrom raznih sudbina i spleta okolnosti našli u situaciji da kada im je najpotrebnije, izgovaraju prve svoje riječi, prohodavaju i počinju odrastati bez svojih bioloških roditelja, ali koji pokraj sebe ipak imaju dobre ljude koji im pokušavaju njihovo rano djetinjstvo učiniti koliko-toliko sretnim, bezbrižnijim i dostojanstvenijim. Ovu priču vam podarujem kroz razgovor sa najisturenijim njenim protagonistom – utemeljiteljem i prvim čovjekom Centra, iza koga je armija drugih koji na razne načine pomažu. Budite i vi dio njih!

Gospodine Lješčanin! Hoćete li najprije da objasnite u kakvoj su korelaciji Centar “Duga” i Fondacija “Duga Art”?

Lješčanin: Centar Duga je humanitarni projekt pokrenut od strane H.O. Schutzengel Gesucht iz Njemačke, koja je nosilac projekta i svih aktivnosti vezanih za Centar Dugu.
Prvi razlog osnivanja Fondacije Centar Duga Art da su se aktivnosti koje provodimo na prostoru BiH iz godine u godinu povećavale i stvorila se potreba da osnujemo domaću organizaciju (tj. pravno lice) koja će na transparentan način organizirati i sprovoditi te aktivnosti. Ovdje se prvenstveno mislilo na likovnu koloniju i na prodaju čestitki i kalendara. Kao domaće pravno lice uključeni smo u platni promet ta za svaku čestitku ili sliku izdajemo i fiskalne račune. Drugi razlog je svakako bio da se pripremi domaća organizacija koja će u slučaju potrebe biti spremna preuzeti Centar Dugu i nastaviti sa radom. Moram istaknuti da je Fondacija Centar Duga Art osnovana zajedno sa prijateljima iz Njemačke tako da je jedan od članova Upravnog odbora gospodin Günter Prantl, inače jedan od osnivača i trenutni predsjednik H.O Schutzengel Gesucht.

Zašto baš u Kulen Vakufu?

Lješčanin: To je pitanje koje nam se često postavlja. Mi smo kao jedna mala organizacija dovozili humanitarnu pomoć za BiH još od 1995. godine. Prvi kontakt nam je bila OŠ Kulen Vakuf-Orašac koja je tada radila kao izbjeglička škola u Bihaću. U vremenu povratka raseljenih i izbjeglih u Kulen Vakuf i Orašac mi smo pomagali u opremanju školskih objekata. Kod svakog našeg dolaska u BiH uvijek nam je prva stanica bila ta Osnovna škola i uposlenici tako da se vremenom stvorilo i prijateljstvo između aktivista naše organizacije i uposlenika škole. Kada smo poslije, prilikom jedne posjete Kantonalnoj bolnici “dr. Irfan Ljubijankić”, bili upoznati sa problemom ostavljene djece u bolnici i kada se rodila ta ideja izgradnje doma za djecu, uposlenici OŠ Kulen Vakuf su nam ponudili staru devastiranu školsku kuhinju u Kulen Vakufu. Ta ponuda je prihvaćena iz više razloga: predivno okruženje, veliko dvorište, objekat je smješten u strogom centru naselja, pomoć povratnicima da dođu do zaposlenja,…itd. Također treba istaći da se u ovih trinaest godina nismo niti jednom pokajali što je Centar Duga smještena baš u Kulen Vakufu jer odnosi sa mještanima su super a i djeca i uposlenici imaju veći mir nego da smo smješteni u nekom većem gradu. Ja isto tako vjerujem da osim Centra Duga, nema drugih domova za djecu koji su smješteni usred nacionalnog parka.

Koliko djece starosne dobi 0-6 godina trenutno zbrinjavate i kakve im usluge pružaju vaši uposlenici?

Lješčanin: Kapacitet Centra Duga je 24 djece starosne dobi od rođenja do 6 godine. Trenutno je u Centru smješteno 19 djece; najmlađi štićenik je prije dva dana napunio dva mjeseca, a najstariji također je dječak koji ima 6 godina. Naš cilj je da djecu koja su ostala trenutno ili trajno bez roditeljske zaštite kvalitetno zbrinemo i budemo podrška u njihovom psiho-fizičkom razvoju. Koncept koji mi u Centru Duga prakticiramo je dobrim djelom preuzet iz Dječjeg instituta Loczy u Budimpešti koji nosi naziv „Majčinski odgoj bez majke“ razvijen od strane dr.Emmy Pikler(1902-1984) koji je prilagođen našim uslovima i potrebama. Osnova ovog koncepta ima pet osnovnih tačaka: hranjenje, presvlačenje, kupanje, šetnja i kontakt osoba za svako dijete. Što znači da se ovim aktivnostima daje posebna pažnja i da kroz kvalitetno prakticiranje istih uspostavljamo povjerenje između njegovateljice i djeteta kao i jedan kvalitetan emotivni odnos. O pojedinostima našeg koncepta mogli bi pisati dosta dugo. Mi, uposlenici, smo ponosni na činjenicu da ja način rada sa djecom kojeg mi prakticiramo u Centru Duga prezentiran prošle godine na Univerzitetu u Beču od strane psihologa dr. Dorothea Weinberga iz Njemačke.
 
Koliko je ukupno djece prošlo kroz vaš Centar u posljednjih 12 godina postojanja? Koliko ih je vraćeno njihovim porodicama, koliko ih je usvojeno a koliko upućeno u druge nadležne ustanove u BiH?

Lješčanin: Od početka našeg rada po zahtjevu Centara za socijalni rad u Centar Duga ukupno smo zbrinuli 2012 djece.
Ukupno 193 djece je u proteklom periodu, po rješenju nadležnih centara za socijalni rad, smješteno u:
-biološku porodicu 76 djece,
-usvajanje 77 djece
-smješteni u drugu ustanovu 40
Trenutno je u Centru Duga smješteno 19 djece.

Kako, zapravo, dolazite do djece koju onda zbrinjavate u vašem Centru? Jeste li limitirani kapacitetom u jednom ciklusu i postoje li utvrđeni kriteriji za prijem djece u Centar?

Lješčanin: Po porodičnom zakonu Federacije BiH nadležnost nad djecom koja su privremeno ili trajno ostala bez roditeljske zaštite pripada centrima za socijalni rad općina u kojoj roditelji imaju prijavljeno prebivalište ili boravak. Stoga, Centri za socijalni rad upućuju nama zahtjev za smještaj djeteta. O zahtjevu odlučuje stručni tim našeg Centra, i nakon pregleda od strane pedijatra, primamo dijete u našu ustanovu.
Posebnih kriterija nemamo izuzev starosne dobi djeteta. Kapacitet našeg Centra je 24 djece i rijetko je bio slučaj da smo kraći period radili sa više od 24 djece.

Imate li stalne sponzore i ko su oni?

Lješčanin: Imamo stalne sponzore i hvala Bogu da je tako. U proteklih 12 godina Centar Duga je stekao mnogo prijatelja – posebno su nam značajni prijatelji koji su stalna podrška našem radu. a između mnogih izdvojili bi smo: Una Farmacija-Apoteku Kovačević iz Bihaća, koji nam doniraju kompletnu potrebu hrane za djecu do 10 mjeseci, Meggle Mljekara Bihać, koji nam doniraju mjesečne potrebe mlijeka, mesnica MS Alem Bosanska Krupa donira nam meso, firma Avaks Sarajevo konzumna jaja itd… Pored nabrojanih ima i firmi i fizičkih lica koje nam redovno uplaćuju novčane donacije a više pojedinosti o njima možete pogledati na našoj web stranici www.centar-duga.info .

Da li se finansirate i nekim svojim aktivnostima?

Lješčanin: Svakako, mi smatramo da nije dovoljno samo tražiti donacije i kukati, zato smo pokrenuli par velikih akcija koje realiziramo svake godine.

Postavili smo kasice za skupljane donacija u mnoge poslovne objekte: banke, apoteke, supermarkete i elektrodistribucije u svim općinama Unsko sanskog kantona gdje smo omogućili građanima da nas sa sitnim donacijama podrže tako smo u 2010. godini imali ukupan prihod od 36.000 KM samo iz kasica, što je ogroman doprinos našem radu.

Druga naša aktivnost koja ima za cilj prikupljanje novčanih donacija i skretanje medijske pažnje na problematiku ostavljanja djece, kao i problematiku financiranja ustanova koje zbrinjavaju ovu populaciju je Likovna kolonija „ Za djecu Centra Duga“ koju već deset godina organiziramo sa JU Gradska Galerija Bihać. U sklopu ove akcije pozivamo likovne umjetnike na likovnu koloniju koju organiziramo uvijek krajem mjeseca maja, umjetnici nas posjećuju i stvaraju svoja umjetnička djela koja poklanjaju Centru Duga. Ta donirana djela se uokviruju i izlažu na raznim prodajnim izložbama i aukcijama a sav prihod je namijenjen Centru Duga. Na X jubilarnoj likovnoj koloniji koja je održana prošle godine donirano je ukupno 140 likovnih djela od strane 94 umjetnika iz BiH, Srbije, Slovenije, Makedonije,Bugarske, Hrvatske i Njemačke. I na kraju mogu spomenuti i akciju štampanja i distribucije bajramskih novogodišnjih čestitki kao i kalendara. Motive za čestitke rade Njegovateljice zajedno sa djecom a motive za kalendare uzimamo iz slika koje dobijemo na likovnoj koloniji. Čestitke i kalendare nudimo firmama i institucijama na prostoru BiH.
 

Kako pojedinačno donirati novac, recimo iz Amerike, a kako iz evropskih zemalja?

Lješčanin: Na našoj Web stranici postoje uputstvo za slanje novca u valutama USA dollar i euro. Ta uputstva su u PDF formatu pa se mogu isprintati i ponijeti u banku. Tako uplaćen novac stiže direktno na naše devizne račune u BiH.

Budući da sam se i lično uvjerio u transparentnost vašeg rada, a zbog onih potencijalnih donatora kojima nisu nevažna ni vaša javna priznanja, pitam Vas: kako se postaje zlatni donator, kako srebrni i kako bronzani?

Lješčanin: Prije svega ja moram istaknuti da je za nas svaka donacija bitna i da nema male donacije. Zbog toga i ova podjela gdje svi donatori zaslužuju medalje. Sa podjelom zlatni , srebreni i bronzani donatori htjeli smo da se na neki način posebno zahvalimo onima koji nas kontinuirano podržavaju ili su uplatili jako veliku donaciju. Tako da se već prvom uplatom postaje bronzani donator, a ako se uplate nastave sa povećanjem broja uplata prelazi se u srebrenog ili zlatnog donatora.

Pruža li vam ikakvu pomoć Vlada USK ili druge institucije i udruženja u Kantonu?

Lješčanin: Centar za djecu Duga je izgrađen i prvih godina je financiran isključivo iz sredstava koje su aktivisti organizacije Schutzengel Gesucht skupili u Njemačkoj. Vremenom smo i mi počeli u BiH da vodimo naše aktivnosti i počeli smo da skupljamo novac na prostoru BiH. Iz godine u godinu je rastao broj fizičkih i pravnih lica koji su nam donirali. Tako da smo jako zadovoljni sa podrškom društvene zajednice koju imamo ovdje.
Međutim, već duži niz godina pišemo dopise ministarstvima i vladi Unsko sanskog kantona da učestvuju u financiranju našeg projekta sa svega 10% od naših ukupnih troškova, ali do sada dobili nema potvrdnog odgovora. Ove godine smo dobili čak i javna obećanja od strane premijera USK dr. Hamdije Lipovače, pa su i naše nade porasle. U proteklih više od dvanaest godina kako postojimo iz svih mogućih budžeta institucija vlasti u BiH ( a ima ih stvarno puno) dobili smo svega 100.000 KM.
 
Jeste li zadovoljni sa medijskom podrškom u Kantonu, u BiH i izvan BiH?

Lješčanin: Da, medijsku podršku imamo od svih kako elektronskih tako i štampanih medija u BiH. Moram napomenuti da su mediji svojom podrškom i nama doprinijeli i rastu donacija koje primamo. Posebno je za istaknuti već dugogodišnja saradnja sa RTV USK s kojima već duži niz godina u mjesecu decembru organiziramo više TV aukcija na kojima nudimo donirana likovna djela, a ujedno se puno priča i o samom Centru Duga.

Ima li slučajeva da se, nakon što je neko dijete sa navršenih 6 godina napustilo Centar i vratilo se svojoj porodici, ili pak usvojeno ili je upućeno u drugu nadležnu ustanovu u zemlji, da se ponovo sretnete s njim ili njegovim roditeljima i kakvi su ti eventualni susreti bili?

Lješčanin: Da, u puno slučajeva imamo kontakte sa djecom koja su bila smještena u našem Centru i uvijek se radujemo tim susretima. Kada djeca idu na usvajanje njihovi budući roditelji po našem konceptu prije nego što odvedu dijete iz Centra treba da uspostave kontakt sa djetetom, da se upoznaju sa njegovim navikama i osobinama. Potencijalni usvojitelji dužni su par dana da posjećuju dijete, da razgovaraju sa kontakt osobom itd. Za njih imamo osiguran i apartman gdje mogu biti smješteni u toku svog boravka. Kroz sve te posjete stvori se i neko prijateljstvo sa usvojiteljima i njih gotovo 90% nas poslije posjećuje i javlja se telefonom. Roditeljima koji ponovo uzimaju svoju djecu iz Centra Duga mi nudimo da ih jedno vrijeme pomažemo u zavisnosti od njihovih potreba –  da li u paketima sa hranom, da li u rekonstrukciji kuće, da li kupovini pelena, plaćanje vrtića i slično, tako i da na ovaj način ostajemo u kontaktu sa djecom i ujedno pratimo njihov dalji razvoj.
Za sam kraj jedno (polu)lično pitanje: šta je Vas neposredno inspiriralo da otvorite Centar, odnosno da se bavite tim poslom i koliko je u Vaš humanitarni angažman utkana činjenica da ste za vrijeme agresije na BiH izgubili, u 40-ak dana, dva brata?

Lješčanin: Ja moram priznati da mi je humanitarni rad bio malo ili nikako poznat prije početka agresije na BiH. Kada sam nakon pogibije svoje braće, sa svojom familijom otišao u Njemačku i kada su nas primili ljudi (Njemci) i ustupili nam svoju spavaću sobu da spavamo i sve ostalo što su imali na raspolaganju, vidio sam kako i mali doprinos nekome može puno pomoći. Zajedno sa Njemcima i nekim Bosancima sam osnovao i organizaciju za pomoć izbjeglicama iz BiH koja je kasnije i prikupljala i transportovala humanitarnu pomoć za BiH. Valjda je to tako – kada se čovjek nađe u situaciji da mu je potrebna pomoć drugih i primi tu pomoć, tek tada shvati značaj humanitarnog doprinosa. Barem je to kod mene tako bilo.

Ako imate neku poruku za naš čitaoce diljem svijeta, pa i one u BiH – samo bujrum. Inače, Vama i Vašim saradnicima želim još puno uspjeha u Vašem plemenitom radu i hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Ja nemam nekih velikih i bitnih poruka. Možda samo ovu, koju sam negdje sam pročitao: Ako ste u prilici, pomozite ljudima kojima je pomoć potrebna, jer samo tim davanjem i vi dobijate, ja sam se uvjerio u to zato i prenosim dalje.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (312)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s