Bosna je po nekoj ukletoj tradiciji osuđena da se za nju bore pojedinci-don kihoti: PRIJEVOD ŽALBE UN-u PROTIV MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDE

Posted: 5. Aprila 2017. in Intervjui
Prašina oko pokušaja podnošenja aplikacije za reviziju Presude od 26. februara 2007. se slegla i u bh. javnosti, medijskim i političkim krugovima se uglavnom ne priča o tome te se doimlje da su stvari legle, naravno ne u korist pravde, odnosno žrtava genocida, nego u korist nepravde i počinitelja genocida te onoga kojemu je presuđeno da ga nije spriječio, a mogao je. Međutim, mi, koji predvodimo ovu Grupu ne mislimo tako i ne mirimo se s tim. Našli smo pravne osnove da podnesemo žalbu UN-u protiv Međunarodnog suda pravde, kojeg su iste te UN i osnovale. Svjesni da Država neće ići ovim pravnim putem (a možda i nikakvim više) i u cilju “podebljanja” legitimiteta žalbe, razmišljali smo da iza nas stanu barem neke nevladine organizacije, poput onih koje predstavljaju žrtve genocida, ali smo u startu odustali od toga imajući u vidu da su one pod kontrolom SDA, odnosno stranke koje se previše iskompromitirala na ovom, te mnogim drugim krucijalnim i po Bosnu sudbonosnim pitanjima. Onda smo se obratili Bosansko-američkom savjetodavnom vijeću da nam se pridruže. Odgovoreno nam je da ih čekamo naprije deset a potom još četiri dana kada bi na nekom svom sastanku donijeli odluku. I donijeli su je odgovorivši nam da su njihova navodna istraživanja pokazala da naš pravni tim radi na tome i da oni njemu vjeruju, pa se zato neće priključiti nama. Međutim, podsjećamo da naš pravni tim ako nešto i radi na ovom predmetu on to čini prema Međunarodnom sudu pravde, a ne prema UN kao njegovom osnivaču, kojom se predmetna žalba i upućuje. I nismo imali izbora pa smo sami uputili žalbu na adrese 62 Misije zemalja članica UN. Donkihotski je, ali je ipak pokušaj.

 

Slijedi prijevod žalbe:

Ured Ujedinjenih Nacija

New York City, USA

 PREDMET: Formalna žalba protiv Međunarodnog suda pravde  (Predmet: “RBiH v Srbija i Crna Gora”)       

Poštovani!

Obraćamo se svim članicama UN zahtjevajući da UN odmah sprovede istragu o nedavnim postupcima Međunarodnog suda pravde u vezi sa aplikacijom Bosne i Hercegovine za reviziju presude od 26. februara 2007., pošto vjerujemo da su se desile neregularnosti, prekršaji i kršenja sudskih i pravnih regulativa pri obradi predmetne aplikacije po tužbi protiv Srbije i Crne Gore. Našu žalbu obrazlažemo u tačkama 1-12 iste:

1. U svom pismu od 26. maja 2016., Registrar Međunarodnog suda pravde pisao je gospodinu Softiću da će gospodinu Softiću trebati nova ovlast u slučaju da Republika Bosnia i Hercegovina bude podnosila aplikaciju za reviziju presude Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. (tužba ‘RBiH protiv Srbije i C. Gore’).

Vjerujemo da je takvim postupkom Registrar:

  1. Postupao protivno svojoj ulozi, prevazilazeći svoje ovlasti jer prema Statutu suda Registrar nema pravo odlučivanja niti savjetodavno pravo. On je samo odgovoran za komuniciranje odluka i notifikacija koje donesu sudije ili predsjednik Suda (član 43 Statuta suda kaže: ‘Ova komunikacija će se obavljati putem Registrara’, a ne da će je obavljati sam Registrar neovisno).

  2. Diskriminirao podnosioca aplikacije pošto se prema bosanskoj aplikaciji za reviziju Presude odnosio mnogo strožije pokušavajući da primijeni nepostojeće pravilo vezano za ovlast gospodina Softića kao agenta. To bi imalo direktan uticaj na žrtve genocida u čije je ime podnešena aplikacija kako bi im se omogućilo da traže pravdu. Gospodin Softić je izabran za agenta 29.10.2002., a imao je validno ovlašćenje da predstavlja podnosioca zahtjeva za reviziju i u skladu sa bosanskim zakonom o postavljenju agenta i prema pravilima Međunarodnog suda pravde. Međunarodni sud pravde je ukinuo pravilo kojim se zahtjeva da agent posjeduje novu ovlast za potrebe aplikacije za reviziju presude iz 1978. godine. Registrar nije imao ni pravnog niti bilo kojeg drugog osnova da traži da gospodin Softić pribavi novu ovlast niti pokušati primijeniti nepostojeća, strožija pravila ili pravila koja ograničavaju i predstavljaju diskriminaciju i time kršenje zakona o ljudskim pravima.

  3. U ovom slučaju Sud se trebao voditi važećim bosanskim zakonom o izboru agenta koji kaže da ovlast agenta ostaje na snazi sve dok se ista ne opozove jednoglasnim izjašnjavanjem svih članova Predsjedništva ili dok se predmet ne zatvori.

Nametanje nepostojećih ili strožijih zahtjeva na bosansku aplikaciju za reviziju Presude može se smatrati i pokušajem da se ometa pravda ili  da se preokrene tok pravde pošto bi to onemogućilo podnosioca aplikacije da se ista sprovede u djelo, te tako i da traže pravdu za tako stravičan zlocčn genocida. To je zbog toga što ne bi bilo moguće dobiti novu ovlast za postojećeg bosanskog agenta koji je zastupao aplikaciju zbog Dejtonskog sporazuma koji je ustrojio državu na način koji omogućava predstavniku strane koja je počinila genocid (prema presudi od 26. februara 2007.) ili imala u njemu implicitnu ulogu, da se tome suprotstavi, da ometa pravdu ili obrće tok pravde. Bez nove ovlasti žrtvama genocida bi bilo osporeno pravo da traže pravdu. Pored toga što ometanje pravde predstavlja krivično djelo, ono predstavlja i kršenje ljudskih prava kako stoji u Povelji o univerzalnoj Deklaraciji o ljudskim pravima koju su sačinile UN 1948. godine.

2. Također, vjerujemo i da je Međunarodni sud pravde izašao iz okvira svojih ovlaštenja što je rezultiralo u odbacivanju naše aplikacije za reviziju i odricanju prava žrtvama genocida da traže pravdu. Verujemo da je tako zbog toga što je Sud svoju odluku da odbaci našu aplikaciju za reviziju zasnovao na političkom stanovištu, a za što nije imao niti ovlaštenje niti pravne osnove da to učini. Takav potez Suda  predstavlja kršenje vlastitog Statuta u kojem se nigdje ne spominje da Sud može ulaziti u političke stvari strana obuhvaćenih aplikacijom.

Uloga Međunarodnog suda pravde jeste da dijeli pravdu, a ne da se bavi politikom. Član 16 Statuta Suda zahtjeva da ‘ni jedan član ne može obavljati nikakvu političku ili administrativnu funkciju, niti može raditi u bilo kojoj drugoj profesionalnoj oblasti’. To jasno ukazuje na to da se Sud ne može povezivati sa politikom, te da u tom pogledu mora biti viđen kao neutralan.

3. Međunarodni sud pravde svojevoljno je odlučio uzeti u obzir pisma koja su mu uputili srpski član Predsjedništva Mladen Ivanić, te ministar vanjskih poslova Igor Crnadak, također Srbin, a koja su odražavala njihova privatna stanovišta, a nikako službeno stanovište vezano za bosansku aplikaciju za reviziju Presude (pošto ni jedan formalin sastanak Predsjedništva niti Vijeća ministara nije prethodio ovim pismima niti je tim pojedincima data ovlast da po tom pitanju nastupaju u ime Predsjedništva ili Vijeća ministara BiH).

4. Obzirom da su institucije bosanskih Srba već proglašene krivim za genocid (presuda od 26. februara 2007.), jasno je da je postojao konflikt interesa u vezi sa aplikacijom za reviziju, a što je razlog zašto su se njihovi stavovi kao i stavovi predstavnika Hrvata (koji se također suočavaju sa mogućnošću slične tužbe) trebalo potpuno isključiti i zanemariti. Bilo je više nego očito, čak i cjelokupnoj  javnosti, iz ponašanja bosanskih Srba koji su pokušavali spriješiti aplikaciju za reviziju, da su sasvim jasno radili u interesu strane presuđene za genocid presudom Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007.

Sasvim smo sigurni da ni Međunarodni sud pravde ni bilo koji drugi sud nikad ne bi pitali naciste da li će oni (nacisti) dozvoliti da budu tuženi, te tako onemogućili jevrejskim žrtvama holokausta pravo na traženje pravde. Nemoguće je razumjeti zašto je Međunarodni sud pravde odlučio uzeti u obzir privatne (ili bilo kakve) stavove bosanskih Srba koje su iznijeli u svojim (privatnim i drugim) pismima Sudu.

5. Na bosansku aplikaciju za reviziju Presude podnešenu  23. februara 2017. Međunarodni sud pravde je bio neočekivano brz pa je bosanskom Predjedništvu pisao već 24 .februara 2017. Prema Statutu Međunarodnog suda pravde se može komunicirati samo putem agenta i/ili advokatima koji zastupaju podnosioca aplikacije, ili sa Vladom (član 44 Statuta Suda). Stoga je teško razumjeti zašto je Sud izabrao da kontaktira izravno Predsjedništvo, te tako postupi suprotno svom Statutu.

6. Nadalje, u trećem paragrafu svog pisma od 24. februara 2017.  Sud se poziva na ‘kratki sastanak’ koji je održao 23. februara 2017., ali ne spominje ko je prisustvovao sastanku jer postoje članovi Suda koji nemaju pravo odlučivanja (npr. Registrar) u kojem bi se slučaju bilo kakva takva odluka smatrala nevažećom.

7. U zadnjem paragrafu istog pisma traži se od Predsjedništva da dostavi pojašnjenje o ovlasti gospodina Softića. Pošto je uloga i cilj postojanja Suda da se bavi pravdom, a ne politikom ili političkim pogledima pojedinaca vezanim za pravne stvari, zar Sud ne bi trebao tražiti relevantne dokumente (npr. Pismo o postavljenju, te sve relevantne bosanske zakone i pravila vezana za ovo pitanje) koji bi dali potrebno pojašnjenje ovlasti gospodina Softića koje je Sud tražio?

8. Po primitku pisama od članova Predsjedništva BiH Međunarodni sud pravde je odluku da odbaci aplikaciju za reviziju zasnovao na političkim pitanjima, a što se vidi iz pisma Suda od 9. marta 2017. Čudno je da ovo pismo ne spominje uopšte pitanje ovlasti gospodina Softića kao agenta o čemu se Sud raspitivao u svom pismu od 24. februara 2017. Umjesto toga, pismo se bavi političkim pogledima članova Predsjedništva, koje prema Statutu suda (kako se poziva u članu 44) Sud uopšte nije ni trebao kontaktirati po pitanju revizije.

Čini se da je Međunarodni sud pravde podržao stav strane koja je presuđena krivom za genocid presudom od 26. februara 2007., što je rezultiralo da se žrtvama genocida uskrati pravo da traže pravdu u skladu sa ‘Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju genocida’ koju Sud mora slijediti. U slučajevima gdje je tako stravičan zločin genocida u pitanju Međunarodni sud pravde treba učiniti sve što je u njegovoj moći da žrtvama genocida omogući da traže pravdu. I Sud ne smije bilo kada uzimati u obzir političke ili druge stavove u pogledu aplikacija za reviziju presude ili tužbi od bilo koje od strana (ili članica Suda).

9. Činjenica da je Sud u svom pismu od 24. februara 2017. tražio pojašnjenje pitanja ovasti gospodina Softića kao agenta, a zatim je donio odluku da odbaci aplikaciju za reviziju, ne na osnovu te ovlasti za koju je bio prvobitno zainteresiran, već na političkom osnovu dovodi u pitanje motive iza takve odluke Suda.

10. Kako smo razumjeli, ukoliko ne postoji jasan stav po pitanju ovlasti agenta Međunarodni sud pravde će donijeti svoju odluku zasnovanu na dokumentima koje im je dostavila stranka u predmetu. Aplikacija za reviziju je trebala biti prihvaćena ili odbijena na osnovu pravnih aspekata (npr. da li podnosilac ima validne dokaze, da li je aplikacija podnešena na vrijeme, itd), a ne na političkim osnovama.

11. Pismo Suda od 9. marta 2017. ne navodi ko je u ime Suda donio odluku da odbaci našu aplikaciju. Statut Suda (član 25) kaže da na zasjedanju Suda mora biti minimum devet sudija kada se odlučuje  o bilo kojoj pravnoj aplikaciji ili tužbi podnešenoj Sudu od strane bilo koje države. Statut Međunarodnog suda pravde ne spominje da Sud ima pravo da odluke donosi na bilo koji drugi način (npr., da Registrar i Predsjednik mogu odlučiti, a posebno kada je u pitanju revizija aplikacije za tako ozbiljan zločin genocida).

Pismo također ne navodi kada je bilo zasjedanje Suda na kojem se odlučilo o našoj aplikaciji, niti daje imena sudija koji su prisustvovali tom zasjedanju, niti način na koji su sudije donijele odluku (npr., da li je bilo ikakvog glasanja?).

 Zahtjevamo sljedeće:

12. Obzirom na sve probleme vezane za postupke Suda i njegovog Registrara  koje smo ovdje iznijeli, trazimo od UN-a da ispita ponašanje Registrara i postupke Suda.

13. Od UN-a također tražimo da nama kao i podnosiocu aplikacje za reviziju, te cjelokupnoj javnosti prezentira nalaze svoje istrage i obavjesti nas sve o tome kakve će radnje poduzeti protiv kršenja prava i Statuta Suda pošto je takva informacija od javnog interesa, a doprinijet će i sprječavanju genocida u budućnosti.

14. Konačno, obzirom na prekršaje i presedan koji je počinio Međunarodni sud pravde po pitanju naše aplikacije za reviziju, zahtjevamo da se bosanska aplikacija za reviziju vrati u pravni postupak na Međunarodnom sudu pravde, a svi oni članovi Suda koji su je ometali da se odstrane od bilo kojeg aspekta obrade aplikacije.

U ime rukovodstva FB grupe ‘Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH’

https://www.facebook.com/groups/ustavrbih/

1. mr Dženana DELIĆ, profesorica Poslovnih studija i prava (u penziji), izbjeglica iz Travnika, živi u UK

2. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar i publicist iz Varcar Vakufa/ Mrkonjić Grada, trenutno živi u Windsoru, Kanada

3. Bedrudin GUŠIĆ, diplomirani ekonomista, slobodni novinar i publicist, izbjeglica iz Banja Luke, živi u Bostonu, USA

4. Mr sci. Marjan Hajnal, predsjednik Centra humanističkog projektovanja slobodnog društva, izbjeglica iz Sarajeva, živi u Tel Avivu, Izrael

5. Anto TOMIĆ, direktor NVG Gradđnski monitoring, bivši zatočenik logora Keraterm, Omarska i Trnopolje, rođen u Banja Luci, zivio u Ljubiji, radio u rudniku Omarska, sada živi u Hamburgu, Njemačka

6. Nihad Filipovic, diplomirani pravnik, slobodni novinar i publicist, Bosanac iz Krajine, išćeran….

 

komentara
  1. Sacir Hodzic kaže:

    Logika i logistički način razmišljkanja su ntemelj svih rezultanti svake ljudske znanost,a prljave zloćudne igre koje su vođene i koje se još vode o0d strane nekih krugova SDA su prozirne za svaskog BOSANCA koji se još nije posvađao sa logikom!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s