John Farebrother, autor knjige THE DAMNED BALKANS – HUMANITARNE MUĆKE, prevodilac i humanitarac iz Londona: NASLOV SAM POZAJMIO OD KNJIGE ANDRIĆA “PROKLETA AVLIJA”, JER ME ČITANJE TE KNJIGE NEPRESTANO PODSJEĆA NA TAJ IZBJEGLIČKI PAKAO

Posted: 7. Februara 2017. in Intervjui

john-farebrother-1Otkad sam prije više od 20 godina, radeći kao humanitarac na prostoru bivše SFRJ, bio svjedok a i lično doživio sudbinu izbjeglica iz sadašnjeg USK-a, imao sam u glavi ideju da te svoje doživljaje stavim na papir. No, samo dosta poslije, odnosno sredinom 2014. godine, kad sam slučajno imao par sedmica slobodnih nakon okončanja pravnih ispita, odlučio sam da sjednem za stol i da napišem koliko sam mogao….. Rekao bih da je najveća tragedija sada upravo to da većina tih izbjeglica danas živi bolje od svojih zemljaka kod kuće, kojima mir nije donio obećani berićet….. Međumuslimanski sukob se samo može opisati kao najtragičniji a i najapsurdniji stepen tog rata, no sa druge strane, jednom kad su se Jugoslaveni mogli podijeliti i ratovati međusobno isključivo na osnovu vjerskih i kulturnih običaja u Hrvatskoj, a onda kad su se i Bosanci isto tako dali podijeliti i ratovati, sasvim je bilo logično da se na kraju taj isti ubilački proces proširio i na same Muslimane. No, razumije se, ti sukobi i podjele nisu pali sa neba, nego ih je neko sredio i podstrekavao…..Svakako bi bilo nepravedno govoriti samo o islamskom fundamentalizmu kada je riječ o Bosni i Herzegovini. Prije svega jer opsesija sa vjerom i nacionalnosću jedna je od najvećih prepreka unaprijeđenju BiH kao države i društva. Ja uvijek kažem, ‘Bosna za Bosance’, tj. treba gledati dalje od tih vjerskih razlika. No, pojava stranih vjerskih organizacija, dobro financiranih iz nepoznatih izvora u inostranstvu, danas je realno veliki problem u nekim dijelovima zemlje i predstavlja nastavak miješanja stranih interesa na Balkanu….. Dao sam im do znanja da je godišnjica Bune u petom mjesecu i da bi bilo dobro kad bi knjiga mogla izaći do tada, no za sad treba čekati i vidjeti…..

Gospodine Farebrother! Da započnemo ovaj razgovor o Vašoj knjizi. Šta Vas je inspiriralo da je napišete i da li je njen naslov svojevrsna poruka?

FAREBROTHER: Otkad sam prije više od 20 godina, radeći kao humanitarac na prostoru bivše SFRJ, bio svjedok a i lično doživio sudbinu izbjeglica iz sadašnjeg USK-a, imao sam u glavi ideju da te svoje doživljaje stavim na papir. No, samo dosta poslije, odnosno sredinom 2014. godine, kad sam slučajno imao par sedmica slobodnih nakon okončanja pravnih ispita, odlučio sam da sjednem za stol i da napišem koliko sam mogao. Kad sam već počeo, nije bilo kraja, a sada knjiga ima preko 400 stranica. Naslov sam pozajmio od knjige Andrića ‘Prokleta avlija’, jer me čitanje te knjige neprestano podsjeća na taj izbjeglički pakao. No, knjiga ima i podnaslov na bosanskom, ‘Humanitarne mućke’.

the-damned-balkans-humanitarne-mucke

Kako biste u nekoliko rečenica definirali poziciju izbjeglica sa područja bivše SFRJ, posebno bosansko-hercegovačkih? Imate li nekih neposrednih iskustava iz nekog od brojnih egzodusa naroda iz ranih 90-tih prošloga stoljeća?

FAREBROTHER:Imam dosta iskustava, a same izbjeglice u SAD i raznim drugim zemljama znaju bolje nego ja kako im je. Uglavnom su se već odavno snašli, Bosanci su inače teški radnici. Rekao bih da je najveća tragedija sada upravo to da većina tih izbjeglica danas živi bolje od svojih zemljaka kod kuće, kojima mir nije donio obećani berićet.

Kako biste ocijenili odnos međunarodne zajednice i njenih brojnih institucija, vladinih i nevladinih, prema izbjeglicama sa ex-yu prostora – generalno?

FAREBROTHER:Nažalost, većina tih institucija ima svoj interes, prije svega ekonomski i politički, a interes izbjeglica se tome mora prilagoditi.Isto tako, predstavnici tih organizacija nisu uvijek ni najsposobniji ni najpošteniji ljudi. Tako je uvijek bilo i biće i danas smo svjedoci muke drugih izbjeglica na Balkanu, kao da se ništa nije promjenilo ni poboljšalo u 20 godina. Izuzeci čine organizacije poput ICRC (Međunarodni crveni krst/križ) i MSF (Ljekari bez granica), čiji su ciljevi čisto humanitarni.

A kako biste ocijenili, posebno, odnos tadašnje Vlade UK naspram agresije na međunarodno priznatu R BiH?

FAREBROTHER:Teško je to ocijeniti jer sam ja bio dole na terenu, a ne gore na visokoj razini. No očigledno je da međunarodna zajednica nije znala spasiti nevine ljude od nasilja, naprotiv, da je svojim raznim intervencijama stanje možda čak i pogoršala. Isto vidimo danas u Siriji i drugim zemljama svijeta, gdje obični ljudi stradaju zbog tuđeg višeg interesa, a niko ih ne može ili neće spasiti.

Svjedoci smo aktuelne migrantske krize kojoj se ne nazire kraj. Da li biste povukli neku paralelu između ove krize i one iz ranih i srednjih 90-tih, u kojoj su protagonisti bili narodi iz zemalja bivše SFRJ?

FAREBROTHER: Svakako, to je ta ista ljudska muka i borba za opstanak. Tu se mogu vidjeti i najgore osobine nekih pojedinaca, a ponekad i plemenitost ljudi koji su spremni pomagati druge u nevolji. Isto tako su ti ljudi žrtve svjetske politike, ni krivi ni dužni.

A kako ste doživjeli međubošnjački sukob na prostoru Cazinske krajine i da li ste pohodili taj prostor u to vrijeme? Da li ste, eventualno, bili u nekoj misiji?

FAREBROTHER: Ja sam radio u Velikoj Kladuši od početka 1995. godine, a poslije sam radio u izbjegličkom logoru Kuplensko. Radio sam za englesku humanitarnu organizaciju Feed the Children/Nahrani djecu. Međumuslimanski sukob se samo može opisati kao najtragičniji a i najapsurdniji stepen tog rata, no sa druge strane, jednom kad su se Jugoslaveni mogli podijeliti i ratovati međusobno isključivo na osnovu vjerskih i kulturnih običaja u Hrvatskoj, a onda kad su se i Bosanci isto tako dali podijeliti i ratovati, sasvim je bilo logično da se na kraju taj isti ubilački proces proširio i na same Muslimane. No, razumije se, ti sukobi i podjele nisu pali sa neba, nego ih je neko sredio i podstrekavao.

kuplensko

Negdje sam pročitao da Vaša knjiga “izlaže i islamski fundamentalizam na Balkanu…” Ja sam, naprimjer, iz Banja Luke, gdje je nakon što su prognali nas oko 70-tak hiljada domicilnih Bošnjaka i Hrvata, Grad potpuno pravoslavizirali, pa čak i institucije vlasti u kojima participiraju i drugi, ne samo većinski Srbi. Dalje, iznad Mostara imamo veliki križ koji nikada tu nije bio, što jeste određena, ne samo teokratska poruka. Nije li onda prestrogo i neprincipjelno govoriti samo o islamskom fundamentalizmu na Balkanu, posebno u BiH, kada imamo i ovakve primjere koje sam naveo?

john-farebrother-2FAREBROTHER: Svakako bi bilo nepravedno govoriti samo o islamskom fundamentalizmu kada je riječ o Bosni i Herzegovini. Prije svega jer opsesija sa vjerom i nacionalnosću jedna je od najvećih prepreka unaprijeđenju BiH kao države i društva. Ja uvijek kažem, ‘Bosna za Bosance’, tj. treba gledati dalje od tih vjerskih razlika. No, pojava stranih vjerskih organizacija, dobro financiranih iz nepoznatih izvora u inostranstvu, danas je realno veliki problem u nekim dijelovima zemlje i predstavlja nastavak miješanja stranih interesa na Balkanu. Knjiga je zasnovana prije svega na mojim ličnim iskustvima, a kako sam samo par puta bio u Mostaru, a u Banja Luci samo jednom, nisam kvalificiran da govorim o stanju u tim gradovima (osim u Velikoj Kladuši, gdje sam radio 1994. godine te u Konjicu i u Kaknju). Ipak, nastojim ukazati kroz knjigu da taj isti problem nije samo muslimanski fenomen, nego da ima svoj odjek i u drugim zajednicama, svugdje gdje određeni domaći i strani ljudi vide da mogu i dalje za sebe nešto zaraditi na podijeli i mržnji. No, knjiga ne govori samo o problemima koji postoje u Bosni i Hercegovini, nego i o onome šta je dobro tamo i od čega bi stranci mogli mnogo toga naučiti. Mislim prije svega na jake porodične i zajedničke veze, na  ‘biološku’ poljoprivredu koja je tamo sasvim normalna, a kojoj većina ljudi imaju pristup, na običaje pečenja rakije i mesa na ražnju, i na tradicionalni pošteni odnos prema radu. U tzv. razvijenom svijetu, porodice nisu tako povezane, stari se najčešće strpaju u domove (a ponekad i djeca), zdrava hrana je luksuz i sve je manje mogućnosti da ljudi žive pošteno od svoga rada. Mnogi ljudi koji žive u gradovima ne znaju šta je čist život na selu. Iako ja sada živim u Londonu, odrastao sam na selu, u sjevernoj Engleskoj, blizu granice sa Škotskom.

Preveli ste na engleski knjigu autorice prof. dr. Vere Kržišnik – Bukić CAZINSKA BUNA 1950. Šta Vas je motiviralo za takav jedan, vrijedan svakog poštovanja i divljenja poduhvat?

FAREBROTHER: Ja sam slučajno dobio primjerak te knjige od jednog prijatelja, Kladuščanina, a pošto sam ionako tako dobro poznavao taj kraj, ta knjiga mi je bukvalno bilo veliko otkriće i brzo sam je pročitao do kraja. Isto tako, ideja da je bila seljačka buna u Europi u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata mi je bilo još jedno otkriće, jer kod nas takve bune su nešto što pripada dalekoj prošlosti. Knjiga mi je bila tako interesantna da sam stupio sam u kontakt s autoricom da vidi ima li još koja knjiga o BiH i Balkanu općenito. Odgovorila mi je da ima, ali  da je CAZINSKA BUNA 1950. njeno životno djelo. Onda je ona predložila da bi ja mogao prevesti knjigu na engleski. Bio je to veliki poduhvat, no obzirom koliko je to važna knjiga, ne samo za Balkan no i općenito za europsku povijest, prihvatio sam i sa jednom pauzom prevod je završen prošle godine.

Kada bi engleska verzija te knjige moga izići iz štampe?

FAREBROTHER:Knjiga se sada nalazi kod recenzora i čekam dalje postupke izdavača. Dao sam im do znanja da je godišnjica Bune u petom mjesecu i da bi bilo dobro kad bi knjiga mogla izaći do tada, no za sad treba čekati i vidjeti.

Da li je ta verzija knjige, nakon što iziđe iz štampe, namijenjena samo čitateljima u UK ili i izvan te zemlje?

FAREBROTHER: Inače je namijenjena čitavom englesko-jezičkom svijetu, a pretpostavljam da će interesirati ne samo stručnjake Balkana, nego i veliku balkansku dijasporu širom svijeta.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

FAREBROTHER: Hvala i Vama za ovu priliku da se malo izjasnim o sebi i svom radu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (864)

bg-26-12-2016-1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s