Elvedin Nezirović, bh. književnik, član PEN Centra BiH i direktor Muzičkog centra Pavarotti iz Mostara: SVJETLO U MRAKU MLADIM LJUDIMA….

Posted: 11. Januar 2017. in Intervjui

elvedin-nezirovic

Boja zemlje ne zalazi duboko u genezu bosanskohercegovačkih niti balkanskih političkih i društvenih problema s kraja XX vijeka, nego pokušava oslikati sudbinu jedne porodice u vremenu kad se raspadala jugoslovenska državna zajednica i kada je nestajao svijet kakvog smo do tada poznavali…..Ono s čim nikako ne mogu da se pomirim i što mi kao čovjeku jako teško pada jeste to da, recimo, dvadeset godina nakon rata u ovom gradu žive mladi ljudi koji nikada nisu prešli s jedne na drugu obalu Neretve. Oni su, zapravo, žrtve ovdašnjih politikâ, koje funkcioniraju po principu proizvodnje straha i mržnje prema drugom…..Dakle, jedna od elementarnih svrha kulturnog djelovanja ili bavljenja kulturom jeste graditi porušeno, razbijati predrasude, vraćati povjerenje, razvijati pozitivne vrijednosti u društvu, itd. Postoje kulturne institucije u Mostaru koje se rukovode ovim geslom, a jedna od njih je svakako i Muzički centar Pavarotti…..Muzički centar Pavarotti osnovan je 1997. godine na inicijativu čuvenog italijanskog tenora, Luciana Pavarottija. U toj namjeri podržali su ga, prije svih, engleska humanitarna organizacija War Child, te mnogi muzičari svjetskog renomea: Bono Vox i ostali članovi grupe U2, Giovanotti, Zucchero, Brian Eno, itd…..U Muzičkom centru Pavarotti danas djeluju sljedeće kreativno-edukativne radionice: hor, škola modernog plesa, škola animiranog filma, kurs violine, škola gitare, radionica yoge, i mnoge druge…..

 -Gospodine Neziroviću! Budući da sam Vas predstavio i kao književnika i kao direktora Pavarotti Centra iz Mostara, upućuje da ću s Vama razgovarati i o dijelu Vašeg književnog opusa ali i o Centru Pavarotti. Prije nepunu godinu dana je izišla iz štampe Vaša četvrta knjiga a prvi roman – Boja zemlje. Nisam imao priliku da je pročitam, ali jesam čitao nekoliko komentara na istu na osnovu kojih bih se dotakao nekih od poruka knjige. Može li se taj Vaš prozni autobiografski izražaj smatrati nostalgičnim pogledom na blisku prošlost Grada i istovremeno kritički odnos prema sadašnjosti?

boja-zemlje-02b-659x1024NEZIROVIĆ: Boja zemlje je u potpunosti lična priča, nastala iz potrebe da se progovori o vremenu, ljudima i događajima koji su odredili moj život. Nije taj pogled u prošlost uvijek nostalgičan ni lijep, baš kao što ni sve uspomene na nju nisu niti mogu biti prijatne, ali ono za čim, u biti, ne mogu prestati da žalim – a o čemu knjiga djelimično i govori – jeste činjenica da je društveni kontekst u kojem je odrastala moja generacija, bez obzira na sve svoje mane, bio utemeljen na univerzalnim ljudskim vrijednostima. Nažalost, početkom devedesetih godina, došlo je do potpunog urušavanja svih društvenih i civilizacijskih normi, od čega se kao društvo još uvijek nismo oporavili. Boja zemlje ne zalazi duboko u genezu bosanskohercegovačkih niti balkanskih političkih i društvenih problema s kraja XX vijeka, nego pokušava oslikati sudbinu jedne porodice u vremenu kad se raspadala jugoslovenska državna zajednica i kada je nestajao svijet kakvog smo do tada poznavali.

– Da li je i šta, zapravo, ostalo od prijeratnog Mostara? Jesu li mu ubili dušu?

NEZIROVIĆ:  U duhovnom, kulturološkom, sociološkom i svakom drugom smislu, prijeratni Mostar više ne postoji. Postoji grad koji nosi to ime, ali to je davno prestalo biti jedno te isto. Današnji Mostar više liči Belfastu ili možda čak Berlinu s početka osamdesetih godina prošloga vijeka nego li samome sebi iz tog perioda.

Ono s čim nikako ne mogu da se pomirim i što mi kao čovjeku jako teško pada jeste to da, recimo, dvadeset godina nakon rata u ovom gradu žive mladi ljudi koji nikada nisu prešli s jedne na drugu obalu Neretve. Oni su, zapravo, žrtve ovdašnjih politikâ, koje funkcioniraju po principu proizvodnje straha i mržnje prema drugom. Drugim riječima, umjesto da odgajamo ljude, mi odgajamo ideološke mašine. Evo vam primjer: u Mostaru, Stocu i još nekim drugim gradovima u BiH, već dvadest godina se u školama vrši segregacija djece po etničkom principu. Gore od ovoga je samo to što smo, kao društvo, takav pogled na zbilju prihvatili kao standard, kao sveto slovo, pa se više na takve stvari i ne obaziremo, iako – nije zgoreg podsjetiti – živimo u XXI vijeku, u srcu Evrope.

elvedin-nezirovic-1 Ima jedan izraz koji su koristili stanovnici Berlina godinama nakon pada zida, a koji zapravo savršeno oslikava fenomen Mostara – mauer im kopf ili zid u glavi. Ovdašnje politike već dvadeset godina ne rade ništa drugo nego grade mentalne zidove u glavama mladih ljudi. To je ono što boli i zbog čega sam pomalo pesimist kada je u pitanju budućnost ovoga grada i ove zemlje.

– Ne bih, pogotovo s Vama, ni “p” o politici, ali smo prinuđeni da liječimo posljedice iste, ove ili one, ili njih sviju skupa. Mogu li se kulturom liječiti rane koje nam je nanijela i nanosi politika ili prije nje ratni sukobi? Zapravo, može li kultura spajati ljude koje neko hoće da razdvoji, konkretno u Mostaru?

NEZIROVIĆ: Kultura i jeste po jednoj od svojih mnogobrojnih društvenih funkcija upravo to – vezivno tkivo, armaturna nit, koja, kroz razmjenu dobara, ujedinjuje i drži na okupu društvene različitosti i unutar jedinstvenog kulturnog prostora. Dakle, jedna od elementarnih svrha kulturnog djelovanja ili bavljenja kulturom jeste graditi porušeno, razbijati predrasude, vraćati povjerenje, razvijati pozitivne vrijednosti u društvu, itd. Postoje kulturne institucije u Mostaru koje se rukovode ovim geslom, a jedna od njih je svakako i Muzički centar Pavarotti.

– Kada je osnovan Muzički centar Pavarotti i ko je sve podržao njegovo osnivanje?

NEZIROVIĆ: Muzički centar Pavarotti osnovan je 1997. godine na inicijativu čuvenog italijanskog tenora, Luciana Pavarottija.

pavarotti-u-mostaru

U toj namjeri podržali su ga, prije svih, engleska humanitarna organizacija War Child, te mnogi muzičari svjetskog renomea: Bono Vox i ostali članovi grupe U2, Giovanotti, Zucchero, Brian Eno, itd. Temeljna ideja je bila da se u tada razrušenom i potpuno podijeljenom gradu sagradi centar koji će biti, prije svega, prostor akulturacije, mjesto premrežavanja različitih kultura i subkultura kroz muziku, muzičko obrazovanje, ali i svaki drugi oblik umjetničkog djelovanja.

U sklopu Centra u početku je funkcionirao i Odjel kliničke muzičke terapije namijenjen djeci i mladima koji su imali poteškoća u razvoju ili su tokom ratnih dešavanja pretrpili određenu vrstu stresa. Nažalost, taj odjel se ugasio početkom 2000-tih iz dva ključna razloga. Prvi je taj što se War Child povukao iz upravljačke strukture Centra, a oni su bili finansijeri ne samo Odjela klinčke muzičke terapije nego i kompletnog Centra. Drugi razlog je bio nedostatak odgovarajućeg stručnog kadra. Svi terapeuti u to vrijeme dolazili su iz Velike Britanije, obzirom da u BiH tada, u to vrijeme, nije bilo stručnog usmjerenja za kliničku muzičku terpaiju na visokoškolskim ustanovama.

– Koje sve radionice djeluju u PMC-u i koliko je ukupno djece-mladih u njih uključeno?

muzicki-centar-pavarotti-mostarNEZIROVIĆ: U Muzičkom centru Pavarotti danas djeluju sljedeće kreativno-edukativne radionice: hor, škola modernog plesa, škola animiranog filma, kurs violine, škola gitare, radionica yoge, i mnoge druge. U našim prostorijama radi i Mostar rock škola, jedan odličan projekt za mlade koji vodi moj kolega Orhan Maslo. U sklopu svojih redovnih aktivnosti, Muzički centar Pavarotti organizira Festival Gitarijada, namijenjen prije svega mladim bendovima iz BiH koji preferiraju gitarski muzički izraz, a tu je i Mostar Blues & Rock festival, festival koji je nastao pod krovom ove kuće, a kojem smo danas partneri u organizaciji. Uz sve ovo, Pavarotti centar mjesečno ponudi građanima Mostara najmanje šest vrhunskih kulturnih događaja – koncerata, promocija, izložbi, i sl.

– Hoćete li reći nešto o ovogodišnjem mostarskom Kids Marketu koji je nosio naziv “Praznična igra nota”?

NEZIROVIĆ: Ovogodišnja proslava rođendana Muzičkog centra Pavarotti, 19. po redu, bila je zamišljena na malo drukčiji način u odnosnu na prethodne. Organizirali smo cjelodnevni program za naše najmlađe sugrađane, a tim povodom upriličili smo i sajam udruženja i kreativaca koji u obavljanju svojih djelatnosti stavljaju akcenat na rad s djecom. Taj smo sajam nazvali Kids Market i po reakcijama učesnika čini se da je to bio zaista pun pogodak.

– Jedna od vaših aktivnosti jeste i pružanje usluga profesionalnog i kvalitetnog snimanja zvuka, putem vlastitog Recording studija. Hoćete li navesti imena barem nekih od vaših klijenata, poznatih široj javnosti?

NEZIROVIĆ: Bilo bi zaista teško pobrojati sve one koji su snimali u studiju Pavarotti centra, pa ću izdvojiti samo one najpoznatije. To su The Kelly Familly, Brian Eno, Goran Bregović, Mladen Vojčić Tifa, Mostar Sevdah Reunion, Vlado Podany, i mnoštvo drugih. Studio su, naime, dizajnirali Peter Gabriel i Brian Eno, a opremeljen je vrhunskom tehnološkom opremom za sound recording. Također, ono što je veoma važno, jeste da gostima u studiju stavljamo na raspolaganje i dva vrhunska apartmana koja se nalaze u sklopu Centra.

– Na kraju, s obzirom da je Mostar podijeljen grad i još bi da ga dijele, može li se reći da je vaš Centar, s obzirom na svoju misiju i multietnički karakter, uz neke druge nepolitičke skupine i pojedince u Mostaru jedna od kakvih-takvih barijera nakanama političkih moćnika da realiziraju svoje crne scenarije i do kraja ubiju nadu o reujedinjenju toga grada?

NEZIROVIĆ: Ono s čim se kao čovjek zaista ponosim jeste to da sam dio ovog za Mostar velikog projekta. Usprkos svim pritiscima, uspjeli smo sačuvati svoju apolitičnost, a samim tim i ideju koju je maestro Pavarotti ugradio u temelje Centra, a to je da on, prije svega, bude mjesto spajanja, ljubavi i slobode. Već dvadeset godina pokušavamo biti svjetlo u mraku mladim ljudima ne samo iz ovog grada nego i iz čitave regije i, čini mi se, da dobrim dijelom u tome i uspijevamo.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

NEZIROVIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (859)

bg-26-12-2016-1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s