Msgr. Ivo Tomašević, glavni tajnik Biskupske konferencije BiH i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije: BOG VODI POVIJEST ČOVJEČANSTVA I SVAKOG ČOVJEKA, A NE MOĆNICI OVOG SVIJETA

Posted: 9. Januar 2017. in Intervjui

ivo-tomasevic

Također je sadašnja entitetska podjela najvećim dijelom legaliziranje entičkoga čišćenja koje u većini BiH dijelom nije ispravljeno. Sasvim je jasno da to ne bi ispravilo ni stvaranje trećeg entiteta…..Biskupi Bosne i Hercegovine nebrojeno puta su se zalagali za jednakopravnost sva tri naroda i svakog građanina u svakom dijelu BiH. Mislim da bi kod unutarnjeg uređenja to bi moralo biti najvažnije mjerilo…..Kad je kardinala Puljića nazvao gospodin Zubak i pitao ga savjet u vezi s Bosanskom Posavinom koja je dio Vrhbosanske biskupije, kardinal Puljić je dao nedvojbenu potporu da se treba zalagati za ispravljanje nepravdi i to ne samo u Bosanskoj Posavini nego i u cijeloj BiH bez obzira o kojem je narodu riječ. Vrlo brzo nakon potpisavanja sporazuma u Daytonu, u vezi s tim očitovala se jasno i cijela Biskupska konferencija…..U Bosni i Hercegovini stav Crkve ne razlikuje se samo od određene linije hrvatske politike u BiH nego i od drugih linija politike u Bosni i Hercegovini kod druga dva naroda koje imaju još veću odgovornost jer imaju više vlasti i mogu puno više učiniti da sva tri naroda budu jednakopravna u cijeloj BiH…..Iznio sam načelo jednakopravnosti, a u skladu s tim biskupi se zalažu za jedinstvenu, cjelovitu i decentraliziranu državu bez dosadašnje entitetske podjele. U tom duhu dali su i jednu konkrentu viziju s četiri regije sa središtima u četiri ponajveća grada u BiH……Dakle, Crkva nema nikakvu namjeru miješati su u politiku u smislu vlasti i nadležnosti, a otvorena je za suradnju na dobro ljudi. Međutim, kada je riječ o nepravdi, onda Crkva ne smije šutjeti….

Priča o tzv. III entitetu u BiH upravo ovih dana doživljava svoju kulminaciju kada je Dragan Čović otkrio svoje političke karte i otvoreno govori o potrebi njegovog uspostavljanja. Naravno da u tome ima podršku svog antipoda Milorada Dodika, ali i poslovičnu šutnju Bakira Izetbegovića koju treba tumačiti kao prećutno pristajanje na novu podjelu Države. Međutim, glas Katoličke crkve, odnosno Biskupske konferencije BiH, je suprostavljen tom konceptu, što potvrđuje i ovaj razgovor. Ovo je moj drugi intervju sa gospodinom Ivom Tomaševićem i povod za isti je upravo naprijed izrečeno.

Gospodine Tomaševiću! Podsjećam dam smo razgovarali za javnost prije nekoliko godina, ali sada se ukazala potreba da to učinimo ponovo. Prije svega, slijedeći Vaš nedavni autorski  tekst u “Slobodnoj Dalmaciji” u kojem ste se odredili protiv tzv. trećeg entiteta, ne u BiH, nego u FBiH. Hoćete li i za moje čitatelje elaborirati tezu da taj novi entitet ne bi riješio probleme svih Hrvata katolika u našoj zemlji niti bi ispravio nepravde učinjene u bliskoj nam prošlosti, kako Hrvatima katolicima, tako ni ostalim?

TOMAŠEVIĆ: Rat, ali i poraće pokazali su na primjeru Republike Srpske, ali dijelom i Federaciji BiH, da u praksi podjela samo na entičkom načelu nije dobra i da oni koji su manje brojni nemaju jednaka prava te da se najčešće njihov broj vremenom ne povećava nego smanjuje iako su mnogi prije toga bili prognani sa svojih ognjišta. Također je sadašnja entitetska podjela najvećim dijelom legaliziranje entičkoga čišćenja koje u većini BiH dijelom nije ispravljeno. Sasvim je jasno da to ne bi ispravilo ni stvaranje trećeg entiteta.

Kome bi odgovarao treći entitet a kome ne bi?

TOMAŠEVIĆ:Uvjeren sam da ni sadašnja entitetska podjela kao ni eventualna podjela na tri entiteta ne odgovara nijednom narodu, a ni građanima u BiH uopće jer unutar vlastite domovine nemali broj ljudi čini nejednakopravnima. Biskupi Bosne i Hercegovine nebrojeno puta su se zalagali za jednakopravnost sva tri naroda i svakog građanina u svakom dijelu BiH. Mislim da bi kod unutarnjeg uređenja to bi moralo biti najvažnije mjerilo.

Vratimo se u vrijeme prije više od 21 godinu, kada se dešavao Dejton i kada je gospodin Zubak telefonski izvijestio kardinala Puljića da on neće potpisati Dejton naročito zbog Posavine. I nije ga potpisao. Ali, neko ga je u ime bh. Hrvata ipak potpisao. Kakav je stav Katoličke crkve BiH bio od tada pa do sada prema  takvom dijelu političara i politike koji kažu za sebe same da su predstavljali i još predstavljaju Hrvate katolike u BiH?

TOMAŠEVIĆ: Biskupi se ne žele miješati, a pogotovo ne preuzimati posao koji pripada političarima. Međutim, politika i političari nemaju pravo legalizirati nepravdu. Oni su izabrani da svim ljudima omoguće sva ljudska i narodna prava u skladu s demokratskim postignućima. Biskupi nisu bili upućeni u ono što se događalo u Daytonu osim onoga što su znali kao i svi drugi građani putem medija. Kad je kardinala Puljića nazvao gospodin Zubak i pitao ga savjet u vezi s Bosanskom Posavinom koja je dio Vrhbosanske biskupije, kardinal Puljić je dao nedvojbenu potporu da se treba zalagati za ispravljanje nepravdi i to ne samo u Bosanskoj Posavini nego i u cijeloj BiH bez obzira o kojem je narodu riječ. Vrlo brzo nakon potpisavanja sporazuma u Daytonu, u vezi s tim očitovala se jasno i cijela Biskupska konferencija.

Zašto onda toliki sraz između onoga za što se zalaže Katolička crkva u BiH i dijela vodeće hrvatske politike u našoj zemlji?

TOMAŠEVIĆ: Logika poltike i logika Crkve uopće, a ne samo ovdje u Bosni i Hercegovini, razlikuje se po tome što politika želi osvojiti vlast, a Crkvi mora biti stalo do vrijednosti utemeljenih na Bibliji i na socijalnom nauku Crkve u čijem je središtu čovjek, a posebno onaj koji je malen, slab i nezaštićen. Vlast se osvaja na temelju glasova i to politiku najviše zanima. U uređenim zemljama raskorak dolazi u nekim drugim pitanjima, a to je u posljednje vrijeme bilo vrlo vidljivo u nekim zapadnim zemljama kada je riječ npr. o obitelji. Crkva se ne želi miješati u politiku kada je riječ o sudjelovanju u vlasti, ali se smije i treba miješati kada politika počne odlučivati na način kako to ne bi smjela. U Bosni i Hercegovini stav Crkve ne razlikuje se samo od određene linije hrvatske politike u BiH nego i od drugih linija politike u Bosni i Hercegovini kod druga dva naroda koje imaju još veću odgovornost jer imaju više vlasti i mogu puno više učiniti da sva tri naroda budu jednakopravna u cijeloj BiH.

Zapravo, za kakav ustroj Bosne i Hercegovine se zalaže Katolička crkva u BiH?

TOMAŠEVIĆ:Iznio sam načelo jednakopravnosti, a u skladu s tim biskupi se zalažu za jedinstvenu, cjelovitu i decentraliziranu državu bez dosadašnje entitetske podjele. U tom duhu dali su i jednu konkrentu viziju s četiri regije sa središtima u četiri ponajveća grada u BiH. Na razini države bio bi paritet tri naroda, na srednjoj razini nijedan konstitutivni narod ne bi imao manje od 30 % vlasti jer bi se na taj način spriječila majorizacija dok bi na općinskoj razini vrijedilo pravilo jedan čovjek jedan glas. Naravno, to može biti i neki drugi prijedlog, ali koji ne bi bio temeljen samo na etničkom načelu nego prama „kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i (više) nacionalne naravi“.

Mogu li po Vašem viđenju, ovu ustavno-pravnu, političku, socijalnu i kakvu sve ne krizu u BiH riješiti aktuelni bh. političari i ako ne, ko bi to eventualno mogao?

TOMAŠEVIĆ:Naravno da mogu, ali već godinama to ne žele i to prije svih ne žele one politike koje su ovakvim uređenjem dobili više nego što im pripada. Budući da je međunarodna zajednica, odnosno zemlje supotpisnice Daytonskog sporazuma, izravno umiješane u njegovo kreiranje, njihova je obveza da se zauzmu za ispravljanje nepravde i pomognu da se ovu zemlju uredi kao normalnu zemlju jednakopravnih naroda i građana. Mislim da smo i svi građani ove zemlje obvezi, u skladu sa svojim mogućnostima, poraditi da u njoj bude više prvade i dobrote.

Postoje opća mišljenja u našoj zemlji da se ova ili ona politika miješa u poslove vjerskih zajednica, da se tu i tamo neke zajednice čak zloupotrebljavaju od strane politike i političara. S druge strane, opet, neki vjerski lideri su prozivani da se pokušavaju baviti politikom. Da li se konkretno bilo koja politička opcija u BiH pokušava nametnuti Katoličkoj crkvi u BiH  i miješati se u njene poslove i dokle vjerski službenici, uključujući i one na liderskim pozicijama, mogu ići u svom javnom političkom eksponiranju? Ima li tu neka crta i koja je, eventualno?

TOMAŠEVIĆ:Kada je riječ o Katoličkoj Crkvi, onda je tu crta vrlo jasna, a to je vlast. Crkvenim predstavnicima zabranjeno je sudjelovati u vlasti bez izričite dozvole koja se vrlo rijetko daje. Dakle, crkveni predstavnici ne mogu sudjelovati kao stranački ili bilo kakvi predstavnici u vlasti i biskupi u vezi s tim imaju jasan stav. Dakle, Crkva nema nikakvu namjeru miješati su u politiku u smislu vlasti i nadležnosti, a otvorena je za suradnju na dobro ljudi. Međutim, kada je riječ o nepravdi, onda Crkva ne smije šutjeti.  A najteži udarac za Crkvu kao i za druge vjerske zajednice jest kad im prognaju vjernike ili kada ne dopuštaju da se prognani vjernici vrate svojim domovima. Zar može biti veće nepravde da vam prognaju vjernike i da im ne omogućuju povratak kao i da im ne daju temeljna ljudksa prava i zar bi Crkva na to smjela šutjeti i zar je miješanje u politiku ako se Crkva zalaže za svoje vjernike tražeći jednako i za sve druge ljude?

Ovo jednostavno moram da Vas pitam: nedavno je izjava predsjednice RH o “radikalizaciji islama u BiH” izazvala burne reakcije i u BiH i izvan nje. Može li se bilo koja vjera radikalizirati i želite li uopće komentirati tu izjavu gospođe Kolinde Grabar Kitarović?

TOMAŠEVIĆ:Jasno je da tumačenje vjere može biti iznošeno na način koji nije primjeren odnosno na način koji je usmjeren protiv drugih i drugačijih. Također je jasno da je u pojedinim dijelovima BiH od pojedinih ljudi ili skupina i tijekom rata i nakon rata također islam tumačen na način da je bio usmjeren protiv drugih i to nije sasvim nestalo. Jako je važno zazeti općeniti stav da to nije prihvatljivo te da svaka institucija treba uraditi svoj dio posla kao i da društvo u cjelini treba zauzeti ispravan stav. Osim toga, smatram da je potrebno, s dužnim poštovanjem i uvažavanjem te u duhu argumenata uvjeriti ljude koji ne žive na ovim prostorima kakvo je stvarno stanje.

Živimo u vremenu kada se zlo događa gotovo svakodnevno na mnogim mjestima u Evropi i svijetu, kada nevina ljudska bića stradaju. Da li su gospodari rata i mira na ovoj planeti i demoni zla uistinu u prednosti i s bijelim figurama da i dalje treba da strahujemo kako za sadašnjost, tako i za budućnost čovječanstva? Kako im odgovoriti, odnosno suprostaviti im se? Ima li nade….?

TOMAŠEVIĆ: Bog vodi povijest čovječanstva i svakog čovjeka, a ne moćnici ovog svijeta. Također, mi vjerujemo da smrću život ne završava nego da nas Bog zove k sebi kao svoju djecu u vječnu sreću. Na nama je da s Bogom surađujemo čineći dobro svojim bližnjima i svim ljudima. Vidljivi znak naše ljubavi prema Bogu jesu djela ljubavi prema našim bližnjima, a osobito onima slabima i nemoćnima. Što snažnije budu snage dobra, bit će manje prostora za ono što je zlo.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (858)

bg-26-12-2016-1

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    pa tosu vise price za djecu svi vi pricate,te price za mir za vjeru pa da se molite bogu.a sve raite kontra,i prkosite i narodu i bogu.

  2. Jakov kaže:

    Pitajte kardinala Puljića odkud mu smjeh na ustima, dok vascio svijet u Bosni pati, i pristaje li to? Drugo, vjere moraju u ime Boga boriti se za dobro i narod, jer političarima je Bog nepoželjan jer uči dobru. Vjere ne smiju sa političarima. Između sebe da izaberu najbolje vjernike koji će voditi.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s