Valentina Otmačić, predstojnica UNICEF-ova ureda za Hrvatsku: UNICEF JE DIO POVIJESTI OVE ZEMLJE, ALI I SNAGA ZA BOLJU BUDUĆNOST SVAKOG DJETETA

Posted: 7. Januara 2017. in Intervjui

otmacic-770x445

UNICEF je otvorio Ured za kriznu pomoć Hrvatskoj u studenome 1991. godine i prije njezina međunarodnog priznanja…..Hrvatska je po zakonskoj zaštiti djece među vodećim zemljama svijeta, no postoji i niz područja koja tek treba regulirati ili za koja treba pronaći drugačija sustavna rješenja koja će svoj djeci omogućiti jednake prilike…..Stopa rizika od siromaštva za djecu, posljednjih se godina, kreće oko 19-20 posto posljednjih godina. To znači da nam je svako peto dijete u riziku da neće dobiti sve ono što mu je potrebno za razvoj…..UNICEF u brojnim zajednicama podržava pokretanje usluga za djecu. Primjerice, u Gunji smo dvije i pol godine podržavali predškolski odgoj za gotovo 30 djece…..Da bi najranjivija djeca dobila podršku te da bi se ostvarila i društvena promjena i razbile predrasude, najčešće trebamo odgovor cijele zajednice. Stvaranjem poticajnog okruženja za obrazovanje djece, omogućujemo djeci da uspiju u obrazovanju, ali i životu……Prema pokazatelju ranog početka pušenja s 13 godina, nažalost smo među prve tri zemlje koje su sudjelovale u ovom istraživanju. I kada je riječ o alkoholu, nažalost, vidimo vrlo slabe pomake te smo po konzumaciji alkohola iznad prosjeka i za djecu i za odrasle, a posebice zabrinjavaju podaci o dječacima kod kojih je opijanje izraženije te počinje u ranijoj dobi. Gotovo svako peti petnaestogodišnjak je probao marihuanu, dok je kod djevojčica to 11 posto…..Trenutačno je u prihvatilištima u Zagrebu i Kutini nešto više od 140 djece tražitelja azila. Djeca koja su upisana u školu u rujnu prošle godine, dobro su se snašla, zahvaljujući potpori i radu brojnih organizacija. Te organizacije, među kojima je i UNICEF, pripremale su djecu i roditelje za početak školske godine…..UNICEF je u suradnji s vodećim domaćim stručnjacima i školama više od deset godina provodio program prevencije vršnjačkog nasilja koji je među najuspješnijima u svijetu jer se nakon evaluacije pokazalo da značajno smanjuje broj djece koja zlostavljaju drugu djecu, a stope nasilja u školama se prepolovljuju…..Velike su nejednakosti u pristupu i dostupnosti usluga za djecu s teškoćama u razvoju. Dok u većim gradskim središtima možemo pronaći odgovarajuće usluge, u manjim mjestima roditelji moraju puno više ulagati u skrb svoje djece……U Hrvatskoj smo kroz Muzej realnosti nastojali građanima približiti stvarnost milijuna djece koja su još uvijek uskraćena za svoja prava. U sedam dana u Zagrebu i pet dana u Zadru, građane smo proveli i kroz vremeplov posljednjih 70 godina rada UNICEF na našim prostorima……

unicef-logoOd kada djeluje Ured u Republici Hrvatskoj?

OTMAČIĆ: UNICEF je otvorio Ured za kriznu pomoć Hrvatskoj u studenome 1991. godine i prije njezina međunarodnog priznanja. Rad je paralelno počeo u Dubrovniku i Zagrebu gdje nam je prvi prostor za djelovanje ustupio Savez društava Naša djeca Hrvatske.

Kako stoje stvari sa legislativom kada su u pitanju prava djeteta u Hrvatskoj i da li ste zadovoljni sa njihovom primjenom u praksi, na terenu…?

OTMAČIĆ:Hrvatska je po zakonskoj zaštiti djece među vodećim zemljama svijeta, no postoji i niz područja koja tek treba regulirati ili za koja treba pronaći drugačija sustavna rješenja koja će svoj djeci omogućiti jednake prilike. Primjerice, djeca iz izoliranih i ruralnih krajeva često nemaju pristup vrtićima jer je upravo predškolski odgoj i obrazovanje u sustavu financiranja lokalne samouprave. Djeca ne bi trebala zbog mjesta stanovanja ili ekonomskih okolnosti u općini biti uskraćena za usluge koje su važne za njihov razvoj.

Ekonomska kriza, recesija a posebno tranzicija kroz koju su mnoge zemlje trebale proći, pa i Hrvatska, sigurno su se odrazile i na djecu. Imate li podatak koliko u toj zemlji trenutno živi siromašne i gladne djece i kako im vi pomažete?

valentina-otmacicOTMAČIĆ:Stopa rizika od siromaštva za djecu, posljednjih se godina, kreće oko 19-20 posto posljednjih godina. To znači da nam je svako peto dijete u riziku da neće dobiti sve ono što mu je potrebno za razvoj. To je posebno ugrožavajuće za djecu najmlađe dobi, koja uslijed neodgovarajuće prehrane, zdravstvene skrbi i uvjeta života mogu nositi trajne posljedice – kao što je zaostajanje u razvoju. Rezultati UNICEF-ova istraživanja govore nam da dvije trećine siromašne djece predškolske dobi živi na selu, 62% djece predškolske dobi iz siromašnih obitelji na selu i 39% u gradu ne ide u vrtić jer im ga roditelji ne mogu priuštiti, oko 50% romske djece predškolske dobi u obiteljima primatelja pomoći za uzdržavanje oskudijeva u većini stvari koje su nužne za dječji razvoj. Čak 42% te djece nema obuću koja im veličinom pristaje, a 3 od 4 romske obitelji primatelja pomoći za uzdržavanje s djecom predškolske dobi živi u dugotrajnom siromaštvu. Uz pomoć za uzdržavanje potrebno je pokrenuti usluge za djecu koje mogu ublažiti negativne učinke dugotrajnog siromaštva, poput vrtića gdje znamo da će djeca dobiti topao obrok i dobru skrb. UNICEF u brojnim zajednicama podržava pokretanje usluga za djecu. Primjerice, u Gunji smo dvije i pol godine podržavali predškolski odgoj za gotovo 30 djece.

Da li se suočavate sa pojavama da se djeca iz nekih etničkih grupa u Hrvatskoj teško ili nikako ne integriraju u hrvatsko društvo, posebno kada je riječ o obrazovanju? Da li su za to odgovorni samo roditelji takve djece ili neke institucije vlasti, pa i društvo u cjelini?

OTMAČIĆ: Nema integracije bez edukacije. Stoga je važno podržati djecu kojoj hrvatski nije materinji jezik prije početka škole. Kroz programe poput ‘Krenimo zajedno’ uspjeli smo s partnerima u Slavonskom Brodu i Sisku ponuditi rješenja koja uključuju roditelje, djecu, učitelje i predstavnike lokalne zajednice. Da bi najranjivija djeca dobila podršku te da bi se ostvarila i društvena promjena i razbile predrasude, najčešće trebamo odgovor cijele zajednice. Stvaranjem poticajnog okruženja za obrazovanje djece, omogućujemo djeci da uspiju u obrazovanju, ali i životu.

Kakva je situacija sa pušenjem, korišćenjem droge i alkohola kada su u pitanju djeca u Hrvatskoj?

OTMAČIĆ:Posljednje istraživanje o Zdravstvenom ponašanju učenika koje se provodilo u više od 40 zemalja svijeta govori nam da se trend pušenja smanjuje kod školske djece, no puno sporije nego u drugim državama EU. Prema pokazatelju ranog početka pušenja s 13 godina, nažalost smo među prve tri zemlje koje su sudjelovale u ovom istraživanju. I kada je riječ o alkoholu, nažalost, vidimo vrlo slabe pomake te smo po konzumaciji alkohola iznad prosjeka i za djecu i za odrasle, a posebice zabrinjavaju podaci o dječacima kod kojih je opijanje izraženije te počinje u ranijoj dobi. Gotovo svako peti petnaestogodišnjak je probao marihuanu, dok je kod djevojčica to 11 posto. U usporedbi s dugim zemljama, tu smo bliže prosjeku, pri čemu se ističu razlike između dječaka i djevojčica. Nema značajnih razlika u trendu, razine isprobavanja marihuane su gotovo iste posljednjih dvanaest godina.

Svjedoci smo i suvremenici migrantske krize koja je itekako “zakačila” i vašu zemlju. Koliko se djece migranata sa Bliskog istoka trenutno nalazi u Hrvatskoj, bilo da su tražitelji azila, azilanti ili su “u prolazu” kroz Hrvatsku? Kakva je situacija sa njihovom socijalizacijom i integracijom u hrvatsko društvo?

unicef

OTMAČIĆ:Trenutačno je u prihvatilištima u Zagrebu i Kutini nešto više od 140 djece tražitelja azila. Djeca koja su upisana u školu u rujnu prošle godine, dobro su se snašla, zahvaljujući potpori i radu brojnih organizacija. Te organizacije, među kojima je i UNICEF, pripremale su djecu i roditelje za početak školske godine. Dvije djevojčice iz Irana, Melina i Negar, s veseljem su krenule u školu, a obitelji je nedavno i odobren azil. Kako Hrvatska nema puno iskustava u integraciji djece kojoj hrvatski nije materinji jezik te kako i nema veliki broj prevoditelja za pojedine jezike poput farsija, paštu, kao i ljudi koji razumiju kulture iz kojih djeca dolaze, to je za većinu djelatnika koji rade u školama i s djecom novi izazov i proces učenja. Kroz programe koji provode naši partneri u prihvatilištima u Kutini i Zagrebu, s djecom i majkama se kontinuirano radi i pomaže pri pisanju zadaća i pripremi jer djeca kontinuirano dolaze, a mnoga i odlaze. Na temelju iskustava u radu s djecom predškolske dobi kojima hrvatski nije materinji jezik u Sisku i Slavonskom Brodu, s partnerima razvijamo program osnaživanja škola za uključivanje djece tražitelja azila koja u ovom trenutku polaze škole u Zagrebu, Kutini te u drugim mjestima. Na taj način će i Hrvatska ispuniti obaveze koje je preuzela u sklopu dogovora unutar Europske unije o zbrinjavanju izbjeglica.

Ima li pojava nasilja među i nad djecom? Reagiraju li institucije sistema na odgovarajući način na takve pojave i kako inače prevenirati to zlo kako bi se, ako ne potpuno iskorijenilo, a ono barem znatno umanjilo?

OTMAČIĆ:Nasilje među i nad djecom je trajna pojava. Smanjivanje nasilja je veliki posao koji nikada ne može stati i ne bi trebao ovisiti o političkoj volji ili stanju gospodarstva jer iskustva nam govore kada rad na prevenciji zastane, stope nasilja se vraćaju na staro pa čak i rastu. UNICEF je u suradnji s vodećim domaćim stručnjacima i školama više od deset godina provodio program prevencije vršnjačkog nasilja koji je među najuspješnijima u svijetu jer se nakon evaluacije pokazalo da značajno smanjuje broj djece koja zlostavljaju drugu djecu, a stope nasilja u školama se prepolovljuju. Program je ‘izvezen’ u druge zemlje. Na drugi oblik nasilja, onaj nad djecom, iako je zakonom zabranjen, još uvijek u društvu postoji relativno visoka tolerancija. Uz zabranu tjelesnog kažnjavanja, potrebno je roditeljima pomoći u pronalaženju adekvatnih načina na koje mogu odgajati svoje dijete. UNICEF-ova istraživanja pokazala su velik interes roditelja upravo u tome pa su tako nastale i radionice za roditelje najmlađe djece ‘Rastimo zajedno’.

rastimo-zajedno

Kroz radionice je prošlo više od tisuću roditelja koji su se na tim radionicama susretali i učili o roditeljstvu za 21. stoljeće. Nakon provedenih radionica, većina roditelja mijenja svoj odgojni stil i prestaje s tjelesnim kažnjavanjem. I taj se program počeo provoditi u drugim zemljama. Nasilje se neće smanjivati bez kontinuiranog rada na njegovoj prevenciji.

Postoje li nejednakosti u domenu ostvarivanja zdravstvene zaštite djece, posebno one sa teškim dijagnozama i specijalnim potrebama? Koliko vi možete pomoći onima najugroženijima?

OTMAČIĆ: Velike su nejednakosti u pristupu i dostupnosti usluga za djecu s teškoćama u razvoju. Dok u većim gradskim središtima možemo pronaći odgovarajuće usluge, u manjim mjestima roditelji moraju puno više ulagati u skrb svoje djece. Sve rjeđe, ali još uvijek prisutno, zbog nedostatka podrške u zajednici, roditelji se odlučuju skrb djeci s višestrukim teškoćama povjeriti institucijama. Kroz veliku javnu kampanju ‘Prve 3 su još važnije!’ nastojali smo mijenjati svijest i stavljati naglasak na mogućnosti i snage djece s teškoćama u razvoju. Nastavili smo jačati kapacitete posebno u području rane intervencije u djetinjstvu jer u tome vidimo veliku priliku i mogućnosti za razvoj potencijala svakog djeteta s neurorazvojnim rizikom ili teškoćom. Rana dijagnostika i rana intervencija su područja u koja ulažemo i gradimo jedan novi sustav u kojemu su udruženi stručnjaci, udruge i institucije koje mogu osigurati kvalitetnu skrb o djeci s teškoćama.

Šta biste rekli o 8. Festivalu o pravima djece održanom prije nepuna tri mjeseca?

OTMAČIĆ:Festival je mjesto razgovora s brojnom djecom, kroz filmove i debate. Ove godine više od 9500 djece širom Hrvatske gledalo je filmove svojih vršnjaka koji su progovarali o onome do čemu je djeci stalo. Kroz Festival svake godine imamo prilike čuti i vidjeti djecu i njihovo stvaralaštvo. Iz godine u godinu on raste, a ove je godine program bio dostupan u čak 19 hrvatskih gradova. Inkluzivna priroda svih aktivnosti Festivala o pravima djece čini ga dostupnim ne samo na različitim mjestima već i za djecu s teškoćama vida ili sluha.

I, na kraju, prije nepunih mjesec dana navršilo se jubilarnih 70 godina od osnivanja UNICEF-a, što je bio i jedan od povoda za ovaj razgovor. Kako ste ga vi obilježili u Hrvatskoj?

OTMAČIĆ:U Hrvatskoj smo kroz Muzej realnosti nastojali građanima približiti stvarnost milijuna djece koja su još uvijek uskraćena za svoja prava. U sedam dana u Zagrebu i pet dana u Zadru, građane smo proveli i kroz vremeplov posljednjih 70 godina rada UNICEF na našim prostorima. UNICEF je, naime, nakon Drugog svjetskog rata pomogao u izgradnji infrastrukture za djecu kakvu danas poznajemo. Od pomoći u izgradnji i opremanju prvih mljekara u pedesetim godinama prošlog stoljeća do iskorjenjivanja malarije u dolini Neretve, uz programe razvojne pomoći UNICEF-a smrtnost djece u Hrvatskoj u prošlom stoljeću dvadeset je puta smanjena. UNICEF je dio povijesti ove zemlje, ali i snaga za bolju budućnost svakog djeteta.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

OTMAČIĆ: Hvala i Vama na interesu za djecu i dječja prava!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (857)

bg-26-12-2016-1

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s