TRAGEDIJA BOŠNJAKA REGIJE KOTOR VAROŠ

Posted: 12. Decembar 2016. in Intervjui

vecici                                                                Večići kod Kotor Varoši

Decembar 8, 2016

Činjenica  da se još uvijek otežano traga za pravdom povodom zločina u agresorskom ratu od 1992. do 1995. godine je potvrđena 2. decembra u Zenici kada je IMLTV press s jedne strane sasvim uspješno održao javnu manifestaciju  o genocidu u opštini Kotor Varoš, dok su sa druge strane ostali bosanski mediji neopravdano bojkotovali da proprate građanski skup a što naša javnost svakako pravovremeno zaslužuje.  Samo s kakvim pravom bojkotovanje?  Gdje su bili SDA i Rijaset IZBiH?  Muzej grada Zenice i ostali organizatori zaslužuju pohvale za ušešće u organizovanju ove javne tribine koja se može vidjeti na sljedećem linku:

IMLTV.press – Zašto su svi mediji u BiH prešutjeli skup posvećen genocidu u Kotor Varoši? VIDEO

Mnogo što-šta je rečeno i svakome ko je uzeo aktivnog  učešća na tribini naše  bh. patriote, kao i svi ljudi dobre volje, trebaju biti zahvalni jer je krajnji cilj da svi slobodno živimo svoje živote poštujući jedni druge. Razlika između “ljudi i neljudi” je uvijek velika, a ko je ko i kakav, o tome je meritoran naš pravni sistem da odlučuje.  Nastojimo se izboriti da pravda bude na strani nevinih i nedužnih ljudi.  Upravo radi toga naš narod treba da zna više o tragediji koju je doživio pri pruženom otporu etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata koji je prerastao čak u genocid na prostorima regije Kotor Varoš.  Učesnici tog otpora su bili  mnogi hrabri ljudi poput Fikreta Planinčića, Sulejmana Berbića, Ćamila Bilića te drugih pripadnika Teritorijalne odbrane s tog područja kojima se nažalost sudilo.  Smatrajući da se u Bosni i Hercegovini zvanično desio genocid, ove borce su legalnim putem principjelno trebali braniti zvanični državni organi u Sarajevu, odnosno od strane najviših državnih organa ovlašćeni advokati.  Šta se misli kad troškove suđenja mora snositi jedan borac od svoje minimalne penzije?

Umjesto brige Države koju su branili za njihovo oslobađanje, ovi ljudi su izloženi montiranim optužbama od strane Tužilastva  BiH jer su ostali živi u vojnim operacijama koje su im nametnuli agresori i njihovi sateliti u našoj zemlji.  Jasno je da se popuštalo pod pritiscima da se međunarodna zajednica obmane (a ujedno i branioci BiH možda ucijene)  kako bi se tako montiranim optužnicama izdejstvovale sudske odluke po kojima su i Bošnjaci činili ratne zločine, odnosno da se izjednače katili i njihove žrtve.  Ti slučajevi su bili rijetki i nisu bili institucionalno programirani od strane bilo kojih političkih ili vojnih struktura Republike BiH, nego su se dešavali individualno i u rangu ponekog ekscesa…

Odmah po završetku rata svjetska štampa je o tome dovoljno pisala.

Sulejman Berbić i Ćamil Bilić su već oko osam godina na izdržavanju zatvorske kazne u Foči a osuđeni su na osnovu montirane optužnice da su mučili srpske zarobljenike u Večićima kod Kotor Varoši.

Pošto su nedužni, nisu se bojali da im se sudi u Banja Luci, a ispostavilo se da je to bila velika greška.  Tamo su bili upućeni u zatvor i pored  protesta advokata Mensura Radončića.  Ustavni sud BiH i međunarodni posmatrači to nikada nisu smjeli dozvoliti.  Da li je imalo smisla da Njemačka sudi svojim nacistima?  Krupna proceduralna  greška!  Entitetsko pravosuđe koje predstavlja našeg dojučerasnjeg ratnog protivnika je sudilo bosanskim patriotama koji praktično nisu imali šanse da im se profesionalno sudi i presudi.  Nakon toga Apelaciono vijeće Vrhovnog suda RS-a im je odbilo apelaciju (žalbu) i ljudi ostadoše u zatvoru sve do dan danas.  Tu je njihova legitimna odbrana stala.   Još uvijek nije jasno zašto u sljedećem koraku odbrane nije predata apelacija Sudu BiH, a u slučaju negativnog ishoda, nakon toga i Apelacionom vijeću Ustavnog suda BiH?  Vrhovni sud RS-a im je to morao objasniti.  Ispalo je ono naše poznato –  kadija te tuži, kadija ti sudi, a niko od organa državne vlasti za ove ljude nije učinio ništa.  Sud BiH treba izvršiti uvid u njihov predmet.  S druge strane, entitet RS-a se ne ustručava odlikovati neke od svojih funkcionera, bivše neprijatelje države, među kojima su i osuđeni ratni zločinci.

Što se tiče Fikreta Planinčića, njegov slučaj je poseban.  Optužen je za djelo navodno počinjeno na mjestu na kojem on uopšte nije bio ni prisutan.  Prvi put kad mu je došao istražni inspektor odmah mu je rečeno da se nagode i upitan je koliko godina bi on pristao da provede u zatvoru?  Fikret nije imao šta da se pogađa i nikad nije ništa priznao.  Glasno je protestovao i u toku suđenja.  On je rodoljub i braneći svoj rodni kraj,  braneći svoju Bosnu,   u borbama je izrešetan mecima pa su ga doktori smatrali skoro mrtvim 28 dana.  Pravo je Božije čudo da čovjek s takvim ranjavanjima preživi, a to je imalo i trajne posljedice po njegovo zdravlje.  Pa i pored toga što je bolestan i ima uredne papire od strane nadležnog ljekara, predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso je izdala naredbu da se on mora javiti na izdržavanje kazne u zatvor gdje se i sada nalazi.

Apsurd je u tome što je i Fikretov advokat uložio žalbu Apelacionom vijeću Ustavnog suda BiH na presudu Suda BiH kojom ga šalju u zatvor na (11) jedanaest godina i umjesto da čekaju na njihovu odluku, predsjednica Kreso je požurila s naredbom da on mora ići u zatvor.  Osim toga, na posljednjem suđenju ili saslušanju u sudskoj sali nije bilo nikakvih reportera, a naš je Dnevni Avaz neodgovorno i neargumentirano objavio kako je Fikret priznao svoje učešće u napadu na selo Serdari iz kojeg je artiljerija nemilosrdno tukla po bosnjačkim selima.  Sramno i žalosno jer Fikret nije imao šta da prizna i to sigurno nije učinio.  Moramo se upitati za koga je to Avaz radio i gdje završava njihova odgovornost?  Fikretu i drugim borcima je učinjena velika nepravda i šteta.

Fikretu Planinčiću naše vlasti trebaju odati priznanje, odbaciti optužbe i odmah ga pustiti na slobodu.

Donošenje sudske presude na osnovu navodnog prepoznavanja po glasu od strane svjedoka po kojem je Fikret osuđen je potpuno neosnovano.  Mi možemo prepoznati nečiji glas i poslije nekoliko godina jedino nakon “učestalih” razgovora, ali nikako poslije desetak, naročito dvadeset godina.  Kako starimo fizičke karakteristike lica osobe se mijenjaju a tako i ljudski glas.  Osim toga, sudski svjedoci mogu biti pripremljeni na prepoznavanje glasova na osnovu slušanja magnetofonske trake koja je potajno snimljena.  Da li je moguće da je Fikret bio

 žrtva nečeg sličnog?  Vjerovatno jeste.  Naši građani koji imaju želju da pomognu mogu pisati Apelacionom vijeću suda Bosne i Hercegovine i tražiti da se Fikret Planinčić, s obzirom na nedostatak kredibilnih dokaza o njegovoj krivici, pusti kući iz zatvora u Zenici.  Kao potpuno nevin čovjek zaslužio je slobodu, a ne zatvor.

Hamdija Todorovac

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s