Štefica Galić, glavna urednica portala Tacno.net: HRVATI SU UGROŽENI SAMO OD SVOJIH SAMOPROGLAŠENIH ČUVARA NACIONALNOG INTERESA…..

Posted: 24. Novembar 2016. in Intervjui

stefica-galic-1

Kad je jedan dio mostarskih ulica osvanuo okićen tim paradržavnim zastavama,  pokušala sam doznati po čijem su nalogu postavljene na dan njene 25. obljetnice. Zvali smo redom od Gradskog vijeća, komunalnog poduzeća, policije i raznih inspekcija, svi su rekli da s time nemaju ništa i da ne znaju ništa o tome. Otišla sam potom do MUP-a HNK da podnesem krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je neovlašteno postavio te zastave. Bilo je interesantno gledati face tih ljudi u policiji: bili su zgranuti mojim zahtjevom, odbili su primiti prijavu obrazlažući da to za njih nije krivično djelo, da je to zastava hrvatskog naroda a ne hercegbosanska, pri čemu me je jedan policajac nazvao kučkom i gotovo fizički nasrnuo na mene….. Svečana akademija, vatromet, izaslanstvo iz Hrvatske, čestitke hrvatskih generala i Čovićeva izjava, “Da nije bilo Herceg-Bosne, doživjeli bismo sudbinu Vukovara i ne bi bilo ni Hrvata u BiH. Zato smo je i utemeljili prije 25 godina”, sramota je hrvatskog naroda. Svi znamo kako je i zašto nastala i šta se sve u njeno ime događalo. Iako je Herceg-Bosna od strane Tribunala u Hagu definirana kao zločinačka tvorevina, a njena obilježja, zastava, simboli su počinjenih zločina, konclogora od Heliodroma, Dretelja i dr., o čemu govori i presuda kojom su Jadranko Prlić i šestorka osuđeni na ukupno 111 godina…..HDZ BiH s Čovićem na čelu, svojim djelovanjem promoviraju ideju parasistema i paradržave. On se obraća iz kabineta koji nosi neustavan naziv, smještenog u Mostaru u kojem se ne provodi presuda Ustavnog suda….. Najbolji pokazatelj je izvještaj Porezne uprave FBiH, prema kojem u udjelu ukupno uplaćenih direktnih poreza i doprinosa u ovom entitetu, tri kantona sa dominantnom hrvatskom većinom i isto tako dominantnom vladavinom HDZ-a BiH, učestvuju sa tek 7,37 posto! Iako su od stoljeća sedmog čekali svoju državu, za nju su spremni umrijeti ali ne i plaćati porez. Toliko o svehrvatskom domoljublju koje je lažno kao i sve drugo.Svako hapšenje zločinaca ili kriminalaca završava nečasno, zastarom ili misterioznim nestankom dokaza iz spisa u sudu, a koje Čović koristi kao propagandu „plan za BiH bez Hrvata“ držeći tako građane u trajnom strahu. Ti ljudi koriste svaku priliku da proglase BiH prijetnjom hrvatskom narodu i zato nije čudo što je niko od njih ne voli i ne smatra svojom domovinom što im je politički cilj još od devedesetih…..Znam puno časnih ljudi koji žele normalno živjeti, koji nisu nacionalisti, koji se stide svega ovoga ali ništa ne poduzimaju. Ali puno je i sljedbenika hercegbosanskih, mladih i starih i to jako agresivnih. Mladi u Mostaru na tzv. desnoj strani grada ne znaju tko je i zašto srušio Stari most, neki ga nisu ni vidjeli osim na slikama…..Sva moja borba dovela me je bukvalno na rub egzistencije. Od odlaska iz Ljubuškog, 2012. trajna borba sa nacionalistima, predrasudama, neimaštinom i ljudskom glupošću, umorilo me pomalo ovo vrijeme i jad koji me prati. Danas imam 53 godine, bez doma sam i bukvalno razbaštinjena, od suđenja bez kraja uvijek na koncu izgubljenoga, od ovrha koje neprestano pristižu u nepravednim političkim presudama, da ne govorim o familiji koja me se gotovo odrekla, o težini koju su ponijela moja djeca zbog svega, o izgubljenoj vjeri u ljude i pravdu, o prijetnjama kojih je bezbroj a nemate ih kome prijaviti, o kretanju koje se potpuno sužava na jedan dio grada gdje sam samo sigurna. Ipak imam svoje prijatelje s kojima se družim, koji su sa mnom u svemu, i sretna sam na svoj način. To je cijena koju plaća svaka pobuna. Znajući kako sam prošla, ne čudim se ljudima koji su u startu odustali. Ali, žrtva je neophodna…..Sramotno je to što radi službena Hrvatska od hdzovske otvoreno nacionalističke politike i miješanja u unutarnje stvari naše zemlje do izaslanika i čestitki za 25. obljetnicu Hercegbosne, o miješanju u pravosuđe, dočekivanje ratnih zločinaca, o dijelu klera i njihovim huškanjima sa oltara da ne pominjem….Ovdašnji Hrvati su odavno mentalno i politički okrenuti prema Hrvatskoj. To su njihovi birači i Hrvatska država ima svoje interese u Hercegovini, to ne krije i to izdašno financira tako im vraćajući na neki način od vremena Tuđmana, Šuška do Kitarovićke…..Dejtonski sporazum je našim nacionalističkim režimima dao legitimitet uprkos zlu kojeg su proizveli. Pregovarajući s njima, međunarodna zajednica ih je oslobodila odgovornosti za rat. To je užas. Da garant nametnutom sporazumu budu njeni agresori. Još nagrađeni teritorijem……U Mostaru svaku proslavu Dana državnosti idemo autobusima na Partizansko groblje kako bi položili cvijeće palim borcima, uz policijsku pratnju. Svake godine isti scenario: doček huligana koji uzvikuju fašističke parole ili zasipaju kamenicama i bakljama po građanima koji dođu. Svake godine ih slikamo, prijavimo policiji, potom tražimo informacije u MUP-u šta su uradili u vezi s tim. I naravno uvijek je istraga u tijeku. Zvali smo tužilaštvo i pitali koliko su prijava zaprimili od policije za sve ove godine i napade ovakve vrste te šta su poduzeli. Odgovorili su nam da nikada nisu zaprimili nijednu prijavu iz policije o tim događanjima. Tako se u Mostaru zatvara krug…..Ovakvi kakvi jesmo, bez sigurnih financijskih sredstava, bez reklama, u potpuno fašiziranom okruženju sa stalnim prijetnjama za vratom, ipak ne odustajemo. Imamo izvanredne suradnike, sjajnu ekipu, borimo se na istoj strani sa istom dobrom energijom. Časno je to. Iako, cijena je ponekad previsoka. Ali, to je moj izbor jer zaista  vjerujem da ovo što radimo jedino ima smisla…..

Slučajno ili ne, ali objavljivanje intervjua sa ovom sugovornicom baš na Dan državnosti RBiH ima izvjesnu simboliku i poveznice. Gospođa Štefica Galić pripada malobrojnoj, ali časnoj grupi onih iz BiH koji se neustrašivo bore protiv, prije svega fašizacije bh. društva, kriminala, korupcije, bezakonja i svih drugih anomalija zbog kojih naša zemlja i jeste tu gdje jeste. I koja je, kao i druge nevine žrtve onih koji djeluju po “pravu Sile”, bila i jeste žrtva tih i takvih. Ali žrtva koja je platila i plaća visoku cijenu svoga javnog angažmana. Međutim, za razliku od nekih, ne posustaje i ne odustaje. Zato je, po meni, jedna od onih odvažnih javnih osoba koja zaslužuje razgovor za javnost i to baš na ovaj dan. Uostalom, uvjerite se i sami.

Prije nekoliko dana u Mostaru je službeno obilježen 25. rođendan službeno upokojene HR HB, a neslužbeno su se pojavile zastave te tvorevine na nekim javnim mjestima u Mostaru. Vi ste to prijavili policiji kao građanka. Šta Vas je opredjelilo za prijavljivanje i kako je policija reagirala i kako se ponašala prema Vama?

hrhb-zastave-1

GALIĆ: Kad je jedan dio mostarskih ulica osvanuo okićen tim paradržavnim zastavama,  pokušala sam doznati po čijem su nalogu postavljene na dan njene 25. obljetnice. Zvali smo redom od Gradskog vijeća, komunalnog poduzeća, policije i raznih inspekcija, svi su rekli da s time nemaju ništa i da ne znaju ništa o tome. Otišla sam potom do MUP-a HNK da podnesem krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je neovlašteno postavio te zastave. Bilo je interesantno gledati face tih ljudi u policiji: bili su zgranuti mojim zahtjevom, odbili su primiti prijavu obrazlažući da to za njih nije krivično djelo, da je to zastava hrvatskog naroda a ne hercegbosanska, pri čemu me je jedan policajac nazvao kučkom i gotovo fizički nasrnuo na mene. Prijavila sam prijetnje i uvrede službenika unutrašnjoj kontroli MUP-a, a tužiteljstvu HNK podnijela krivičnu prijavu koju smo potpisali Sergio Šotrić i ja. Pokrenuta je i peticija protiv otvorene fašizacije u društvu pozivajući nadležne institucije da spriječe javnu promociju ratnih zločinaca koji su svojom ideologijom proizveli bratoubilački rat u kojem je život izgubilo preko 100 000 ljudi.

Očekujem od Ureda za profesionalne standarde MUP-a da će provesti istragu i izvijestiti me o svojoj odluci. Mada nisam baš optimistična, vođena ranijim iskustvom. Sramotno je i zastrašujuće što je sve postalo normalno u ovoj zemlji, ljudi u strahu šute ne dižući ni glavu ni glasa. Ja sam došla u instituciju, ne u privatni posjed mostarskog vožda. Prof. dr. Esad Bajtal je to sažeo u jednu sjajnu misao: “Nered kao jedina vrsta reda, i bezakonje kao Zakon gdje se pravo Sile izdiže iznad sile Prava. A tvrde da hoće u Evropu. Treba to današnje, i stvarno i mentalno nasilje hitno prezentirati i pokazati Evropi.” Strah ili konformizam suština su svega jada u ovom gradu. Uz huškačku propagandu, gotovo potpuni nestanak lijeve ideje, solidarnosti, humanosti ili pravednosti, postajemo roboti. S takvima je lako vladati. To je danas globalni fenomen. Da itko od nas samo malo razmisli svojom glavom spoznao bi sve. Ali ljudi koji promišljaju su opasni i začas budu kažnjeni od sistema i njihovih poslušnika pogotovo ako je usamljen u borbi. Zato se trebamo udruživati, istrajati, dugoročno planirati, boriti se uprkos strahu i granicama koje su nam nametnuli, stvarati viziju i stremiti boljem i uspjet ćemo, sigurna sam.

HR HB de iure ne postoji, ali da li djeluje de facto?

stefica_galic_002GALIĆ: Iako je rasformirana prije 20 godina, njena ideologija, porazna i sramotna, nastavila je živjeti kroz nacionalističku politiku hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj s medijima koji je opslužuju, zauzvrat dobijajući financijsku potporu ili diplomatska mjesta – iako ih sve zemlje odbijaju primiti, dilajući mržnju i šireći strah od drugih, lamentirajući neprestano o „hrvatskoj ugroženosti i urođenoj nevinosti“. Svečana akademija, vatromet, izaslanstvo iz Hrvatske, čestitke hrvatskih generala i Čovićeva izjava, “Da nije bilo Herceg-Bosne, doživjeli bismo sudbinu Vukovara i ne bi bilo ni Hrvata u BiH. Zato smo je i utemeljili prije 25 godina”, sramota je hrvatskog naroda. Svi znamo kako je i zašto nastala i šta se sve u njeno ime događalo. Iako je Herceg-Bosna od strane Tribunala u Hagu definirana kao zločinačka tvorevina, a njena obilježja, zastava, simboli su počinjenih zločina, konclogora od Heliodroma, Dretelja i dr., o čemu govori i presuda kojom su Jadranko Prlić i šestorka osuđeni na ukupno 111 godina. Zastava Herceg-Bosne je proglašena nezakonitom i presudama Vrhovnog suda FBiH iz 1997. ali ona se i dalje ističe u javnim institucijama. O dočeku ratnih zločinaca, Daria Kordića npr. od strane cijelog hrvatskog rukovodstva posebna je sramotna priča.

kordic-covic

HDZ BiH s Čovićem na čelu, svojim djelovanjem promoviraju ideju parasistema i paradržave. On se obraća iz kabineta koji nosi neustavan naziv, smještenog u Mostaru u kojem se ne provodi presuda Ustavnog suda. Najbolji pokazatelj je izvještaj Porezne uprave FBiH, prema kojem u udjelu ukupno uplaćenih direktnih poreza i doprinosa u ovom entitetu, tri kantona sa dominantnom hrvatskom većinom i isto tako dominantnom vladavinom HDZ-a BiH, učestvuju sa tek 7,37 posto! Iako su od stoljeća sedmog čekali svoju državu, za nju su spremni umrijeti ali ne i plaćati porez. Toliko o svehrvatskom domoljublju koje je lažno kao i sve drugo. Svako hapšenje zločinaca ili kriminalaca završava nečasno, zastarom ili misterioznim nestankom dokaza iz spisa u sudu, a koje Čović koristi kao propagandu „plan za BiH bez Hrvata“ držeći tako građane u trajnom strahu. Ti ljudi koriste svaku priliku da proglase BiH prijetnjom hrvatskom narodu i zato nije čudo što je niko od njih ne voli i ne smatra svojom domovinom što im je politički cilj još od devedesetih.

Znamo o odnosu političkih predstavnika bh. Hrvata prema HR HB, pa donekle i službenog Zagreba. Budući da živite u Mostaru, imate li utisak da većina građana tog grada (mislim na njegov zapadni dio) priželjkuju uskrsnuće HR HB, odnosno neke posebne teritorijalne jedinice za bh. Hrvate?

GALIĆ: Možda priželjkuju oni koji su nešto ušićarili pa to moraju sačuvati po svaku cijenu. Možda i oni koji su pobjegli u Hrvatsku a ovdje ih se tereti za ratni zločin ili neki kriminal. Možda netko zaista i voli tu krvavu priču. Znam puno časnih ljudi koji žele normalno živjeti, koji nisu nacionalisti, koji se stide svega ovoga ali ništa ne poduzimaju. Ali puno je i sljedbenika hercegbosanskih, mladih i starih i to jako agresivnih. Mladi u Mostaru na tzv. desnoj strani grada ne znaju tko je i zašto srušio Stari most, neki ga nisu ni vidjeli osim na slikama. Strah i neznanje uz gebelsovsku medijsku mašineriju desnila, suština je problema ovdje.

Opljačkali su sve sijući strah i mržnju, ogradili sebi prostor i postavili pse čuvare. Sva ključna mjesta filtrirana su Čovićevim poslušnicima –  od ministarstva policije, tužilaštva, carina, gradonačelnika i dr. U toj režiji lako je zadržati ili sakriti ukradeno ili bilo što drugo bez ikakve odgovornosti. Odgovornost će snositi samo onaj tko se usudi progovoriti javno o tome. Sve se vrti oko obitelji čuvenih Hercegovaca, ovdje i u Hrvatskoj. A odnos i politika Hrvatske samo je vjetar u leđa kreatorima svega ovoga.

obiljezavanje-herceg-bosne-2014-12_79685154

Gotovo svakodnevno politički predstavnici bh. Hrvata, pa čak i čelni ljudi Republike Hrvatske te dio Katoličke crkve u BiH papagajski lamentiraju u neravnopravnosti tog naroda u BiH. Nerado u javnom diskursu posežem za etničkom pripadnosti svojih sugovornika, ali sada ću nužno učiniti izuzetak: šta Vi kao pripadnica tog naroda mislite o tim tezama, odnosno da li su bh. Hrvati u BiH neravnopravni i ko (šta) ih, eventualno, čini takvima?

GALIĆ: Iako ne osjećam pripadnost nijednom kolektivu, smatram se čovjekom ili zrncem prašine u svemiru, ali svi moji preci su bh Hrvati. Odgovorno tvrdim: Hrvati su ugroženi samo od svojih samoproglašenih čuvara nacionalnog interesa, od svoje gluposti i straha koji nije realan, od svojih predrasuda. Neka promisle na tren svojom glavom, okrenu se oko sebe i pogledaju, sve će im biti jasno. Nema ugroze osim one koju su sami izabrali. Sve ostalo je svim građanima BiH isto zbog sveopšteg siromaštva, korupcije i kriminala, nacionalističke politike i globalnih kretanja.

stefica-galic-3Zbog svojih javno izrečenih stavova imali ste problema u Ljubuškom, pa ste ga, konačno i napustili. Imate li problema u Mostaru?

GALIĆ: Imam i imat ću vjerovatno trajno zbog svog angažmana. Sva moja borba dovela me je bukvalno na rub egzistencije. Od odlaska iz Ljubuškog, 2012. trajna borba sa nacionalistima, predrasudama, neimaštinom i ljudskom glupošću, umorilo me pomalo ovo vrijeme i jad koji me prati. Danas imam 53 godine, bez doma sam i bukvalno razbaštinjena, od suđenja bez kraja uvijek na koncu izgubljenoga, od ovrha koje neprestano pristižu u nepravednim političkim presudama, da ne govorim o familiji koja me se gotovo odrekla, o težini koju su ponijela moja djeca zbog svega, o izgubljenoj vjeri u ljude i pravdu, o prijetnjama kojih je bezbroj a nemate ih kome prijaviti, o kretanju koje se potpuno sužava na jedan dio grada gdje sam samo sigurna. Ipak imam svoje prijatelje s kojima se družim, koji su sa mnom u svemu, i sretna sam na svoj način. To je cijena koju plaća svaka pobuna. Znajući kako sam prošla, ne čudim se ljudima koji su u startu odustali. Ali, žrtva je neophodna.

Kako Vi vidite ponašanje službenog Zagreba prema BiH, u posljednje vrijeme?

GALIĆ: Sramotno je to što radi službena Hrvatska od hdzovske otvoreno nacionalističke politike i miješanja u unutarnje stvari naše zemlje do izaslanika i čestitki za 25. obljetnicu Hercegbosne, o miješanju u pravosuđe, dočekivanje ratnih zločinaca, o dijelu klera i njihovim huškanjima sa oltara da ne pominjem….Ovdašnji Hrvati su odavno mentalno i politički okrenuti prema Hrvatskoj. To su njihovi birači i Hrvatska država ima svoje interese u Hercegovini, to ne krije i to izdašno financira tako im vraćajući na neki način od vremena Tuđmana, Šuška do Kitarovićke.

Oni BiH ne vole, ne plaćaju poreze, samo uzimaju od nje kad im zatreba. Ovisni su o Zagrebu, manijakalno govore o pravilima hrvatskog jezika, ispravljaju sugovornike, pristajući bez razmišljanja na sve što im se servira, mašu zastavama i pjene od imaginarne mržnje prema svima koji ne misle kao oni.

Sjećam se da je Stipe Mesić u jednom intervjuu Nacionalu svojevremeno izjavio kako je iz Zagreba za Mostar svakoga ratnog dana išlo oko tri miliona maraka, u miru, navodno, trošak je smanjen na oko milion dnevno, Dani su o tome pisali u BiH. Kome su te pare išle, građanima ili financiranju institucija paradržave HB ili na privatne račune Hrvata koji su se predstavljali kao lokalni biznismeni i političari, ko će znati, dok su ljudi na lijevoj obali Neretve umirali od gladi i agresije sa dvije strane, ostavljeni i od Sarajeva i ostatka svijeta. Koliko Hrvatska danas izdvaja teško je tačno znati jer se novac raspoređuje s više proračunskih stavki i nije transparentno. Ali ono što je poznato radi se o iznosu od oko 750 milijuna do milijardu kuna godišnje, dakle 100 i 150 milijuna eura, plus naknade za branitelje, pripadnike HVO i dr. to bi moglo biti dodatnih 80 milijuna kuna ali nitko tačno ne zna gdje taj novac ide i kako se troši.

Danas je 21. obljetnica potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Znamo učinke njegovog Aneksa IV, odnosno Ustava po kojem zemlja treba da funkcionira i da preživi. Ko će koga, po Vašem viđenju, nadživjeti – Bosna i Hercegovina Dejton ili obrnuto?

GALIĆ: Mora biti ovo prvo. Dejtonski sporazum je našim nacionalističkim režimima dao legitimitet uprkos zlu kojeg su proizveli. Pregovarajući s njima, međunarodna zajednica ih je oslobodila odgovornosti za rat. To je užas. Da garant nametnutom sporazumu budu njeni agresori. Još nagrađeni teritorijem. Ako bi se sutra odcijepila Republika Srpska, što je stalna Dodikova tlapnja, hrvatski nacionalisti će dobiti Herceg-Bosnu ili kako god da se zvala ta teritorija, dok bošnjački šute gotovo pristajući na podjelu BiH. Tvorci koncepta koji ide u smjeru tri državotvorna nacionalna entiteta sa odvojenim školskim programima koji uče o svojim krivotvorenim historijama, morali bi znati da je to u BiH neizvodivo. To se potvrdilo u nedavnoj krvavoj prošlosti uprkos etničkom čišćenju, humanom preseljenju, biološkim zidovima, genocidu, zločincima, osvetnicima, lopovima….BiH će opstati.

U predvečerje smo i Dana državnosti BiH koji će se, kao i do sada posljednjih više od četvrt stoljeća, obilježavati samo u jednom dijelu zemlje. Kako Vi komentirate situaciju da aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH neće biti domaćin stranim ambasadorima, diplomatama i drugim pozvanim gostima u povodu obilježavanja tog državnog praznika?

GALIĆ: Zar ikoga više može začuditi išta od onih koji vode ovu zemlju! Ne bi me čudilo da ne dođe ni drugi od trojice. Oni su složni u svemu samo da poraze sve ono što nam je bilo zajedničko i dobro u BiH. Samo im nekretnine koje su opljačkali i još uvijek pljačkaju, ne smetaju iako su iz prošlog sistema.

U Ljubuškom znam da u školama nema nastave taj dan ali uz oglase pročitane dan prije da je to zbog sv. Kate a ne Dana državnosti o kojemu đaci ne znaju ništa.

U Mostaru svaku proslavu Dana državnosti idemo autobusima na Partizansko groblje kako bi položili cvijeće palim borcima, uz policijsku pratnju. Svake godine isti scenario: doček huligana koji uzvikuju fašističke parole ili zasipaju kamenicama i bakljama po građanima koji dođu. Svake godine ih slikamo, prijavimo policiji, potom tražimo informacije u MUP-u šta su uradili u vezi s tim. I naravno uvijek je istraga u tijeku. Zvali smo tužilaštvo i pitali koliko su prijava zaprimili od policije za sve ove godine i napade ovakve vrste te šta su poduzeli. Odgovorili su nam da nikada nisu zaprimili nijednu prijavu iz policije o tim događanjima. Tako se u Mostaru zatvara krug.

Mnogo toga što se dešava izvan BiH ne ide u prilog stabilizaciji političke i ustavno-pravne situacije u našoj zemlji. Naime, nakon što su neke evropske zemlje otišle udesno, sada se to dešava i jednoj Americi. Kako komentirate pobjedu Trumpa i hoće li se njegov dolazak u Bijelu kuću odraziti na bh. danas i njeno sutra?

GALIĆ: Nisam stručnjak za to ali čitajući i prateći kampanju, od dva loša izbora pobijedio je taj koji je pobijedio. Njegova vanjska politika bi trebala biti važna za nas ali nisam čula da je u bilo kojem kontekstu spomenuo BiH u svojim najavama. Ali vidjet ćemo u kom pravcu će to ići. Poruka ovih izbora je da birači ne žele više klasični politički mainstream, da žele promjene i suštinsku transformaciju današnje ljevice.

Na samom kraju, da li i koliko djelovanje slobodnih medija, poput Vašeg i drugih, bitno utječe na javno mnijenje u BiH i okruženju, kako bi se kad-tad stvorile pretpostavke za neki pozitivan pomak naše zemlje i društva u njoj?

GALIĆ: Viktor Ivančić je za nas rekao da smo džep otpora ili mala slobodna teritorija – što nam je veliki kompliment. Mi to i jesmo, budući da se niko više aktivno ne opire ovom suludom sistemu. Toliko se trudimo, od rada na portalu, organiziranja tribina sa važnim temama i ljudima, promocijama knjiga i neprestanom angažmanom i kritičkom pisanju o stvarnim problemima u društvu, mislim da već možemo na neki način uticati na formiranje javnog mnijenja i da smo pokrenuli nešto bar mrvicu na bolje. Ovakvi kakvi jesmo, bez sigurnih financijskih sredstava, bez reklama, u potpuno fašiziranom okruženju sa stalnim prijetnjama za vratom, ipak ne odustajemo. Imamo izvanredne suradnike, sjajnu ekipu, borimo se na istoj strani sa istom dobrom energijom. Časno je to. Iako, cijena je ponekad previsoka. Ali, to je moj izbor jer zaista  vjerujem da ovo što radimo jedino ima smisla. I kako fra Drago Bojić reče: „Moramo vjerovati u to da zlo nema posljednju riječ kako god se nekad čini da je moćno i neuništivo. I povijest nam svjedoči da se svako zlo prije ili kasnije raspalo.”

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

GALIĆ:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (841)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s