DEJTONSKA SRPSKA – OD ŠEŠELJA DO DODIKA…

Posted: 20. Novembar 2016. in Intervjui

Image result for podjela bih na tri dijela

Na 21. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, koji je jedan od najgorih, najštetnijih i najnepravednijih međunarodnih akata, ne govori se o tome da je tim sporazumom nagrađen i ohrabren agresor, priznata njegova genocidna tvorevina Rs, ozvaničeno pravo na etničko čišćenje, već se agresori na BiH Srbija i Hrvatska i dalje ohrabruju i potstiču da narušavaju teritorijalno jedinstvo BiH države, odvajaju njen teritorij i u datim uslovima pripoje ga Srbiji odnosno Hrvatskoj. Predstavnici međunarodne zajednice znaju da BiH ne može opstati na uspostavljenom Dejtonskom uređenju, ali nemaju ni volje ni snage da krajnje štetan i neprihvatljiv Dejtonski ugovor, koji odgovara samo agresorima, promjene ili ukinu.

Ni 24 godina nakon agresije na BiH Hrvatska se ne odriče Herceg-Bosne, niti se Srbija distancira od Rs koju je na polovini bh teritorija instalirala kao karikaturu, svojata je i uz toleranciju međunarodne zajednice tretira kao ratno nasljeđe. Okružena neprijateljima i sa sve više petokolonaša unutar zemlje, sa Dejtonskom luđačkom košuljom na tijelu i teškim okovima na nogama, još uvijek multietnička BiH se očajnički bori da sačuva i odbrani suverenitet i svoje historijsko pravo na teritorijalnu cjelovitost. O najjednostavnijem rješenju, ukidanju entiteta, kojim bi se eliminisalo više od pola aktuelnih problema, niko od bh tamničara ne želi ni razgovarati.

Pravosuđe na usluzi agresorima

Image result for sudstvo u bih

Udruženi zločinački poduhvat za stvaranje Velike Srbije, uz eliminaciju Bošnjaka, bio je osnova strategije koja se od Miloševića i Šešelja, sada preko Dodika, Vučića i Nikolića nesmetano i danas provodi na bh teritoriju, uz neprimjernu pomoć pravosuđa koje je time svoj ugled srušilo i srozalo na najnižu razinu. Kako vrijeme odmiče, sve više sudskih procesa koji se vode pred domaćim i međunarodnim sudovima za počinjene zločine u BiH tokom agresije dobiva epilog kojim se uloga i položaj agresora i žrtve izjednačuju. Rušitelji države nesmetano ruju i razaraju i ono malo vjere što je u narodu ostalo. To uvjerljivo pokazuju dva markantna slučaja: slučaj Šešelj i slučaj Dodik. U ovim ali i drugim procesima na području bivše Jugoslavije Haški sud je besramno svoj ugled i kredibilitet srozao do samog dna, a  pravosuđe  BiH sa državnim tužilaštvom BiH kao perjanicom pokazalo je totalnu nesposobnost i nemoć. Danas je u BiH teško naći i jednog građanina koji vjeruje u takvu pravdu i te institucije pravde. One  služe za podsmijeh, prikrivanje istine  i mjenjanje slike o agresiji na BiH.

Sudski slučajevi bez presedana

Siguran sam da je bh javnost kao i javno mnijenje šire regije još uvijek duboko zaprepašćeno (ne) izvjesnim ishodom u dva slučaja, kakva do sada nisu viđena ni zabilježena na prostorima Evrope. Jedan je slučaj Šešelj! Drugi je slučaj Dodik! Oba ova slučaja upiru prstom u sudove i pravosuđe … degradiraju ih i od njih prave karikaturu za prezir i potsmijeh. Zahvaljujući njima, u BiH zločin i dalje likuje, nacionalizam i fašizam učvršćuju svoju bazu, a žrtve zločina uzaludno kucaju na vrata pravde. Uloga pravosuđa, tužilaštava i sudova je da štite društveni pravni poredak i pružaju zaštitu u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava. Uloga  tužilaštava, kao dijela pravosudnog sistema, trebala bi biti u tome da pred sudove dovede one za koje se sumnja da su počinili krivično djelo, kako bi im sudovi mogli suditi. Nažalost, tužilaštva često zaborave da gone, a sudovi zaborave da  sude.

Haška otpusnica za Šešelja

Vojislav Šešelj je u haškom zatvoru proveo vrijeme od 23.2.2003.godine do 7.11.2014.godine, a proces protiv njega pokrenut je tek 2007. godine. Optužen je po 9 tačaka – za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u Hrvatskoj i BiH u periodu od 1991. do 1993. godine. Prije okončanja sudskog procesa Haški tribunal ga je pustio da se liječi, sa obrazloženjem da ima rak i da mu je procijenjeno još svega 6 mjeseci života. Haški zatvor napustio je 7. novembra 2014-te godine uz garanciju Srbije, sa napomenom da će mu presuda biti donesena tek 2015. godine. Izlazeći iz haškog zatvora Šešelj je poručio „dolazim da se svetim, ne da se liječim“. Razlog za njegovo ”privremeno“ otpuštanje pokazao se kao notorna laž. Rekoše da je čovjek na samrti, slagaše, obmanuše čitav svijet, ni očima ne trepnuše.

Od tada do nedavno čekalo se da Šešelj skonča, a on svaki dan sve zdraviji i čiliji. A i zašto bi kad je zdrav k'o dren, barem to pokazuje svojim izazovnim istupima. Time Hag pokazuje ne samo da nije simbol pravde, već njena karikatura.

I umjesto da odgovorno prizna očiglednu laž ili nađe druge razloge, Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda “čiste savjesti“, bez Šešeljevog prisustva u Hagu,  31.3. 2016. godine donosi oslobađajuću presudu, kojom ga oslobađa po svim tačkama optužnice, čime mu daje nova krila da nastavi na projektu stvaranja Velike Srbije. A ovo je bio samo još jedan u nizu razočaravajućih velikih neuspjeha haškog tribunala. Fijasko pravde! Šešelj je pokazao da je jači od svjetske pravde, a Hag da nema ni srama ni stida. Niko se i ne počeša makar po glavi da dadne bilo kakvo novo objašnjenje, da se ispriča i kaže da je ocjena Šešeljeva zdravstvenog stanja bila pogrešna. Ako su ljekari svjesno lagali, da se pozovu na odgovornost, da se osude i kazne, da im se ograniče prava ili oduzme zvanje. Ako su pak lagale sudije i zvaničnici Haga, da se pozovu na odgovornost i razriješe dužnosti, koju očito ne vrše savjesno i odgovorno.

Dodik kao Baš-čelik

Na isti način, samo na drugoj matrici, odvija se drama u bh državnom Tužilaštvu, koje je ako se dobro sjećamo, još 26.9. 2016-te za 2. oktobar u bh Tužilaštvo pozvalo predsjednika Rs Milorada Dodika osumnjičenog kao odgovornog za nezakonito održani referendum o 9.januaru –  Danu Rs. Dodik se nije pojavio u Tužilaštvu ni 2. oktobra, kad je trebao doći, niti se odazvao na drugi poziv upućen za 15. oktobra. Iz  šuba im je odmah odbrusio da neće doći u Sarajevo, a oni u Tužilaštvu su zanijemili. Umjesto Dodika, suspendovan je s dužnosti i pritvoren Glavni tužitelj BiH Goran Salihović, jer se usudio – kako je naveo- otvoriti istragu protiv Milorada Dodika.  Zemlja se tresla, a sa njom je uzdrmana kompletna bh javnost. Zavladao je muk. I visoki predstavnik EU ostao je zatečen. Svi građani BiH ali i veliki dio evropske javnosti čekao je da vidi šta će se dogoditi. Veći broj uznemirenih ali zaplašenih građana Rs i FBiH očekivao je da će po zakonskoj proceduri predviđenoj za ovakve prilike na vrata banjalučkih Banskih dvora, kao svima drugima koji se ogluše o poziv, zakucati policija, SIPA ili tajni agenti u kožnjacima i Miloradu Dodiku nataknuti na ruke lisice. Ali, na opšte iznenađenje, ma kakvo iznenađenje, na zaprepašćenje  javnosti, ništa se očekivano nije dogodilo, ni dan kasnije, ni nedelju, ni mjesec kasnije. I kako se pokazalo, više se Tužilaštvo prepalo Dodika, nego Dodik Tužilaštva. I od tada do danas Tužilaštvo se uvuklo u sebe i dalje nijemo, ne smije ni glas pustiti da se ne oda. A za to vrijeme Dodik u Bosni  k'o Šešelj u Srbiji, šenluči, prijeti i pljuje po svima. Već se sada, na velika zvona, uz inat svima u zemlji i svijetu, za 9. januar priprema do sada najveličanstvenija proslava Dana Rs – na kojoj će Dodik, kao Rusi na Crvenom trgu u Moskvi, predstaviti svoju moć i nadmoć.

Prema nekim šturim informacijama, Dodik se tek sada, mjesec i kusur kasnije, odobrovoljio pa je u Banja Luci, još uvijek sigurno zavaljen u svoju fotelju, više sebi u bradu nego službeno i odgovorno dao izjavu koju su mu tražili iz BiH tužilaštva. Samo Tužilaštvo više ne samo što nije oštro i prijeteće, već pomirljivo i snishodljivo, s molbom i  uz izvinjenje što ga moraju malo smetati i uznemiriti ga. Čak su se i mediji slegli i nastojali ovu malu neugodnost, sa  kojom se ugrožava autoritet predsjednika Rs, pokušali ošutjeti. Razlog više za takav odnos je u činjenici da je pitanje referenduma, a vezano za to i Dana Rs, postalo manje aktuelno i skoro bespredmetno.

BH tužilaštvo i Hag isti vrag

Po ugledu na Šešelja i Dodik je na evropskoj sceni pokazao koliko je jači od pravde. Jači od Baščelika. Državno tužilaštvo u više slučajeva nije izvršilo svoj zadatak, koji ga obavezuje da pred sud dovede  one za koje se sumnja da su počinili krivično djelo. Svaki od posljednja tri glavna tužioca Tužilaštva BiH, kada se usudio uprijeti prst u Dodika,  pao je u nemilost, izgubio položaj i morao se boriti da sačuva glavu. Nije li radi toga smijenjen Milorad Barašanin, prije njega ispraćen Marinko Jurčević, pa preko SIPA i protiv posljednjeg od njih Gorana Salihovića pokrenuta istraga zbog sumnje da je zatvorio više istražnih predmeta protiv Dodika, mada suprotno tome Salihović tvrdi da ga smjenjuju zato što je pokrenuo postupak protiv Dodika zbog provođenja referenduma o Danu Rs.

Mnogi od nas u BiH i u okruženju već smo se sto puta upitali može li ovo pravosuđe, ovi korumpirani domaći i međunarodni sudovi išta pošteno i do kraja odgovorno uraditi? Kad se nije moglo, bolje reći nije htjelo, kod toliko svjedočanstava i svjedoka, ni za 20 godina nakon najsurovije agresije nakon Drugog svjetskog rata, (koju su pratili svi mediji svijeta), dokazati da to nije bio građanski rat već agresija, prvo Srbije, a potom Hrvatske na BiH, u kojoj su se vidjele vojske, tenkovi, topništvo i avioni sa jasnim oznakama, kad postoje i danas planovi, naredbe, odluke vojnih štabova agresora, kad postoje i danas platne liste sa imenima vojnika i oficira koji su za ubijanje Bošnji primali plate …Zar toliko stotina logora, toliko hiljada nišana širom BiH nisu dovoljan dokaz? Danas tužilaštva i sudovi sude samo sitnim prevarantima i đilkošima koji pokušavaju da prežive. Samo njih hvataju jer oni su uvijek na otvorenom, a krupne ribe su uvijek dobro ograđene zidom i čuvane čuvarima.

Odugovlačenje procesa i oklijevanje sudova u procesu da  pravovremeno donesu odluku i presude ozbiljno ugrožava nihov kredibilitet i ruši ne samo njihov autoritet, već vjeru u pravdu.

Možda će se neki upitati šta je tu zajedničko?  Obojica, Šešelj i Dodik prave lakrdiju, tresu i ruše jedan od glavnih stubova na kojima počiva društveni sistem, ruše pravosuđe. Dodik je devalvirao Tužilaštvo i ogolio ga do gaća, a Šešelj napravio karikaturu od Haga i međunarodne pravde. Zajednička je mržnja prema Bošnjacima…i zajednički im je zatvor. Razlika je samo u tome što je jedan iz njega izašao a drugi tek treba da uđe, kada se Pravda otrijezni, kada joj se vrati samopouzdanje, kada joj se odriješi jezik i kad progovori.

BiH ostaje u Dejtonskoj luđaćkoj košulji

I dok tužilaštva drijemaju a sudovi šute, dogovaraju i smanjuju kazne umjesto da ispituju i presuđuju, nacionalisti se organizuju i šire. Dosija puna krvavih stranica i dosija kriminalaca nestaju u prašini zaborava.  Fašizam učvršćuje svoje temelje. Skoro svi izvršioci teških zločina i učesnici u genocidima nad Bošnjacima su slobodni i zauzimaju svoja mjesta u režimskoj administraciji, rezervnom sastavu policije i četničkim formacijama. Krupni kriminal i korupcija nesmetano haraju. Lideri nacionalizma sjede u Predsjedništvu BiH i manipulišu sa narodom. Pred očima sviju Dodik i Čović u svoje ratoborne tabore šalju poruke ohrabrenja…Iz Hrvatske i Srbije ne fali nikad vjetra u leđa. Uz svaki dobitak koji ostvari Dodik, profitira i Čović. Nihova moć je sve veća, a oni sve više u strahu. Zastave Herceg- Bosne vihore se “hrvatskim” a zastave Rs “srpskim” prostorima. Državna zastava BiH se sve rijeđe vidi i kao suvenir. Izetbegović se kao prvi među trojicom jahača apokalipse bojao i svoje sjene, a Ivanić se  već u prvom satu i prvom danu osokolio kao da je na čelu SAD a ne na stolici koja propada. On je taj koji odrešito i odlučno izjavljuje da se Dejton neće mjenjati. To mu garantuju oni veliki iz vana. BiH se trese i raspada, a Valentin Incko i dalje u Dejtonskom sporazumu vidi cjelovit okvir za uspostavu stabilne države. Kao uspjeh Dejtona Incko predstavlja novo-formirane institucije države koje su do Dejtona  postojale u znatno naprednijem formatu.

Prije 21. godinu međunarodna zajednica je presudila Bosni i Hercegovini. Nametnula joj je luđačku košulju i ne misli je skinuti. BiH je kriva jer je preživjela agresiju. A ono što nisu uspjeli ostvariti agresori zločinima i oružjem, uz pomoć međunarodne zajednice i asistenciju UN, nastavljaju Dodik, Čović, Šešelj, Vučić, Nikolić… i međunarodna zajednica uz pomoć i asistenciju sudova, koji čine sve da zločine počinjene u agresiji predstave što manjim, da ratni zločinci što prije iziđu iz zatvora i uključe se u agresorske redove, kako bi se od BiH moglo uzeti ono što se želi, ako ne mirnodopskim, onda i onim drugim oprobanim sredstvima.

A narod k'o narod. Narod je u BiH uvijek bio ovca.  Pase po ogoljelim bosanskim vrletima. Čeka da bude kiše, makar kiše rosulje, da sapere krvavu zemlju bosansku.

U Burlingtonu, 20. 11. 2016

Zijad Bećirević

zijad_becirevic2

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    zaboraviosi i IZMETBEGOVIC,,,ISTO I RADONCIC.LOVATORI KUKAVICE LICEMJERI.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s