BOSANSKO SUDSTVO NAJKORUMPIRANIJE U SVIJETU

Posted: 18. Oktobar 2016. in Intervjui
Svaka država u svijetu ima zakonodavnu vlast koja donosi zakone, tako i izvršnu koja omogućava njihovo provođenje, upravnu koja ihimage01 provodi i sudsku koja vodi računa o pravednom provođenju zakona. Sve to ima i Bosna i Hercegovina, ali samo normativno a ne funkcionalno, samo formalno a ne suštinski. Svugdje u svijetu kada izvršna vlast predloži zakon, zakonodavna ga prihvati, a upravna vlast ga provodi. Država BiH ima Ustav, ima zakone. Možda su u nekima od njih pojedine zakonske odredbe manjkave i nedorečene, ali i kao takvi predstavljaju zakonsku osnovu za pravedno odlučivanje, presuđivanje ili oslobađanje, osudu i sankcije. Kad neki proces treba zaustaviti, spriječiti kažnjavanje odgovornih, čuju se zahtjevi za izmjenu zakona, kako bi se proces razvodnio, deaktuelizirao i gurnuo u zaborav. Nema sankcija, nema blokade imovine ni udaranja po džepu, kao na Zapadu, niti izvršnih presuda. Korupcija i mito sve pokriju velom zaborava.

Zar je Dodik jači od države i njenih zakona?

U kojoj to zemlji na svijetu, jedan čovjek, kriminalac, seljačina, prostačina, ratni profiter, otvoreni i dokazani neprijatelj države Bosne i image00Hercegovine, koja ga visoko plaća, može biti jači od zakona, jači od države? Od genocidne Rs napravio je bastion genocida, diktaturom i mitom je stvorio para-državu u kojoj je svojoj fašističkoj vlasti, srpskom separatizmu i šovinizmu potčinio sve, podmitio sve, potplatio sve, i sve podredio sebi.

Njegovi su gradovi, njegovi sudovi, tužilaštva, sudije, njegova javna, rezervna i tajna policija, kriminalci, ratni zločinci i profiteri. image02Glavna snaga Dodikove odbrane i zaštite do sad su bili uspavani i korumpirani državni sudovi i tužilaštva, a uz njih Dragan Čović i licemjerni bošnjački lideri, prije svih Bakir Izetbegović. Nasuprot tome, u BiH je sve veći broj pojedinaca i institucija što štite kriminalce i zločince, koče provođenje zakona i nastoje da unište BiH. Naspram njih mali je broj čestitih sudija koji se zalažu za pravilno provođenje zakona!

Najnovija demonstracija Dodikove moći je bio referendumom Rs povodom 9. Januara, datuma stvaranja genocidne Rs, što je po svim elementima bio svojevrstan državni udar sa otvorenom prijetnjom i nagovještajem odcjepljenja i pripajanja Srbiji, okupiranog teritorija agresijom na RBiH, na kojem je tada prozvana genocidna tvorevina “republika srpska”.

Nemoć i mlake sankcije plašljivih tužilaca državnog tužilaštva na Dodikov izazov, samo je ohrabrenje separatistima i podstiče na dalje korake ka osamostaljenju, uz otvoreni poziv Čovićevom separatizmu da im se priključi.

Ovim su sudovi, tužilaštva, policija i vojska države BiH izvrgnuti ruglu i podsmijehu. Njihova nemoć je poražavajuća. Na sve pozive državnog tužilaštva za saslušanje u predmetu provođenja protuustavnog antidržavnog referenduma o Danu Rs Dodik se prkosno izrugivao.

Državi koja ga hrani Dodik je zviznuo šamar i okrenuo zadnjicu. Šamar na obrazu BiH države je toliko težak i sramotan, toliko ponižavajući i devalvirajući, da ga godinama neće moći saprati. U narodu i dalje traje muk, nevjerica, iznenađenje, zaprepašćenje.

Zar jedan čovjek može imati toliku moć da ruši državu i ne poštuje njene zakone? Ko smije da mu priđe s lisicama, kad zna da je uz njega majka Srbija, majka Rusija, uz njega je nacionalistička mafija srpskih separatista, četničke horde Bosne i Srbije.

Boje ga se tužioci, sudije, bh lideri, boje ga se mediji, sudovi, policija…Ne voli ga, ali ga se boji i od njega godinama zazire Visoki predstavnik V. Inzko, jer zna da mu može dohakati. Sa njim šuruju i u rukavicama rade i lideri evropske unije. Sve prodane duše i licemjeri, koji nikad ništa dobro nisu učinili za BiH i autohtoni bošnjački narod. Ne žele ničim ugroziti svoj položaj u hijerarhiji EU, jer ne znaju ko sve ima interes da brani Dodika, stoji uz njega i čuva mu leđa. Dodik nije samo Dodik. To je osinje gnjezdo, koje čim prije treba rasturiti. To je avet fašizma, separatizma i nacionalizma, ksenofob koji mrzi sve što nije srpsko. To je saveznik i pandan Čovićevom hrvatskom nacionalizmu, sa kojim zajedno natiče omču na vrat državi BiH.

Dodik je oličenje fašistoidne moći, ali on je u osnovi slabić, plašljivac i kukavica. Ali je kao takav uspio oko sebe napraviti štit od kriminalaca, ubica, nacionalista i šovinista i osigurati ga pretenzijama Srbije na BiH i interesima Rusije za Balkan. Dodikova moć je jedinstvo nemoći i moći regionalnih razmjera, Dodik je spreman da pred sobom ruši i razara sve one snage što nastoje i teže da vrate povjerenje i uspostave zajedništvo, mir, ljubav i toleranciju među bh narodima, kakvi su do agresije na BiH postojali…

Nakon samovoljnog udara referendumom, sa Dodikom i njegovim timom odbrane iz državnog tužilaštva se tajno pregovara. Oglušio se na poziv za saslušanje u svojstvu osumnjičenoga u predmetu provođenja neustavnog i protudržavnog referenduma, neprihvatljivog i za najveći dio internacionalne zajednice. Nije se odazvao na poziv tužilaštva upućen 26. septembra za 3. oktobar, niti na kasnije pozive.

Pod motom lične sigurnosti ignorisao je i izložio ruglu sve državne institucije, a predsjednik predsjedništva Bakir Izetbegović, umjesto da preduzme mjere koje je dužan u takvim uslovima provoditi, zadovoljio se očekivanjem da će svi organizatori nezakonitog referenduma odgovarati. Nagađalo se da bi se Dodik ipak mogao pojaviti u tužilaštvu 10 oktobra, ali se ni to nije dogodilo. Bilo kako bilo 20 dana od provedenog referenduma Dodik ostaje prkosan, inatan, nedodirljiv i slavodobitan kao Kočićev bik Jablan nad Rudonjom. Da li se takvo nešto ikad dogodilo u bilo kojoj državi iz našeg okruženja, bilo kojoj uređenoj zemlji svijeta?!

Naravno, svi znamo. Nije! I neće nigdje, osim u BiH. Ako ne već 4.oktobra, a ona barem u ovih proteklih 20 dana, policija, SIPA i služba državne bezbjednosti, morala se pojaviti na Dodikovim vratima, jer ovdje je direktno pogođena država i doveden u pitanje njen suverenitet. Umjesto toga policije entiteta se iživljavaju hapšenjem sumnjivih osoba koje nose bradu ili prodaju ukradenu robu i narkotike.

Sudovi umjesto osude zataškali ratne zločine i zaštitili zločince

A najvažniji posao nakon agresije na BiH, nakon počinjenih stravičnih zločina i genocida, korumpirana tužilaštva, sudovi, tužioci i sudije, u sprezi sa korumpiranim vlastima svih nivoa, obavili su već poodavno. Sačuvali su glave ratnim zločincima. Ne mali broj optužnica, svjedočenja, zahtjeva za ispitivanje i privođenje počinilaca zločina, za koje i danas mnogi znaju, je gurnut duboko u ladicu i zaboravljen. Svjedocima je priprećeno, svjedoci podmićeni i ucijenjeni. Zbog toga su pale i mnoge tužbe ako su bile pokrenute, a jedna od najvažnijih bila je ona protiv Jugoslavije – Srbije i C. Gore za agresiju i genocid.

U Rs o tome se mislilo već pri formiranju sudova, pa su sudovi osnovani samo u većim gradovima, gdje su bili manje dostupni žrtvama, a već u startu zatrpani predmetima, pa su najsvirepija ubistva mogla biti zataškana ili predstavljena kao “rezultat ratne opasnosti“, a počinioci zločina, ako su i bili procesirani, amnestirani po osnovu zastare. Otkriveni su samo oni zločini i osuđivani samo oni zločinci, čiji se zločini nisu mogli ni na koji način prikriti pred domaćom i međunarodnom javnosti. Zahvaljući tome još i danas se ne zna za 8.000 osoba, naravno pretežno Bošnjaka, niti se zna za mjesta masovnih grobnica, koje sve sigurnije prekrivaju deponije smeća, rudnička jalovina i trava zaborava.

Zar još nije vrijeme da se stane u kraj političarima na vlasti, da ih se zaustavi da prestanu teroristi narod, pljačkati i krasti? Zar nije vrijeme da se preispita stečeno enormno bogatstvo brojnih političara, vrhuške u nacionalističkim partijama, ratnih profitera i funkcionera sa različitih nivoa vlasti?

Korupcija je srž sudskog sistema BiH

Sudski sistem u BiH čine redovni i specijalni sudovi. Po Ustavu BiH sudska vlast je u nadležnosti entiteta, a na državnoj razini su Ustavni sud BiH i Sud BiH. U FBiH postoje općinski sudovi (27), kantonalni sudovi (10) i Vrhovni sud FBiH. U nekim općinskim sudovima postoje odjeljenja za privredne sporove. U Rs postoji Vrhovni sud Rs, 19 osnovnih i 5 okruženih sudova.

Ustavni sud BiH je vrhovno tijelo sudske vlasti. Odlučuje u apelacijama na presude vrhovnih sudova entiteta, pa time na neki način figurira kao Vrhovni sudi BiH. Sastavljen je od devet sudija, od kojih 6 biraju parlamenti entiteta (Zastupnički dom FBiH bira 4, a NS Rs 2) , a tri sudije bira Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u konsultaciji sa Predsjedništvom BiH. Tajnim glasanjem Ustavni sud bira predsjednika i 3 zamjenika. U sadašnjem sazivu Predsjednik suda je Mirsad Ćeman, potpredsjednici su: Seada Palavrić, Miodrag Simović, Tudor Pantiru, a sudije su: Mato Tadić, Margarita Cica Nikolovska, Zlatko M. Knežević i Constance Grewe, Valerija Galić, itd… Mandat predsjedniku suda traje 3 godine a mandat sudija je 5 godina. Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje u bilo kom sporu između dva entiteta, između BiH i entiteta i u sporovima između institucija BiH. Njegove odluke su konačne i obavezujuće.

Već duže vrijeme sudski organi BiH, posebno Ustavni sud BiH, rade pod velikim pritiskom, koji je posebno jak i konstantan iz Rs. Zastrašivanje, prijetnje i korupcija su okovi na nogama sudskog sistema BiH, koji mu onemogućavaju efikasan iskorak.

Državno tužilaštvo rak rana sudskog sistema BiH?

Najtanja karika sudskog sistema, najviše podložna uticaju kriminala, korupcije, je tužilaštvo. U takvom tužilaštvu ni jedan tužilac ne može imati dovoljno snage da sačuva svoju samostalnost i ostane dovoljno principijelan i dosljedan u nastojanju da udari na horde zločina, brda kriminala i korupcije i snagom zakona koji mu je u rukama sprečava i sankcioniše njihovo razorno dejstvo.

Prema navodima predsjednika Ustavnog suda BiH g. Ćemana od 1997.godine u Ustavnom sudu doneseno je preko 25.000 odluka, kojima je riješeno preko 50.000 predmeta, a od 2004.godine do sada 91 odluka Ustavnog suda nije izvršena u roku, dok 23 odluke nisu uopće izvršene. Ove odluke se odnose na različite nivoe vlasti i na različita pitanja od političkih do personalnih. Posljednja je ova o 9. Januaru- neustavnom Danu Rs, sa kojom je aktivirano pitanje krivične odgovornosti za one institucije i pojedince koji su po zakonu bili obvezni provesti odluku suda, a nisu to učinili. Neizvršenje odluka Ustavnog suda je po čl. 239. Krivičnog zakona BiH krivično djelo. Za osobu koja odbije izvršiti odluku suda ili spriječi njeno provođenje propisana je zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina.

Za krivično gonjenje zbog neizvršenih odluka zaduženo je pravosuđe, a provedbu kontroliše Parlament u saradnji sa Vijećem ministara. Naravno, o neizvršenju odluke Ustavnog suda se godinama polemisalo, ali nisu preduzete nikakve zakonske mjere da se takav opasan trend zaustavi. Jednom se tome moralo pristupiti, ako se želi sačuvati država. U krajnjoj konsekvenci, daleko bi bilo važnije da je svakog krivca za neizvršenje sudske odluka stigla kazna, nego visina izrečene kazne.

Prema navodima suda,Ustavni sud BiH nema drugi mehanizam da osigura izvršenje svojih odluka, osim da konstatira da odluka nije izvršena i o tome svojim rješenjem obavijesti nadležno javno tužilaštvo. Prema nedavnim izjavama predsjednika Ustavnog suda g. Ćemana, Ustavni sud je Tužilaštvu BiH (koje je vršilo istražne radnje) za 91 odluku suda koja nije provedena dostavio rješenje o neizvršenje odluke, sa zahtjevom za procesiranje institucija i osoba koje su bile dužne provesti odluku, a nisu to učinile. Kako je tužilaštvo na to reagiralo svima je manje ili više poznato. Nije pokazalo ni dovoljno volje ni moć da procesira odluke Ustavnog suda.

Nisu sve odluke ustavnog suda, iz tog broja 91, jednako važne i iste specifične težine. Primat i prioritet nakon zaključenja Dejtonskog mira bilo je otkrivanje ratnih zločina i procesiranje njihovih počinilaca. Dugo godina se bježalo od te primarne obaveze, a kada je došlo vrijeme da se nešto mora uraditi za uzorke su uzete sitne ribe, a izvršioci najkrvoločnijih zločina ostali su sigurni i zaštićeni. Nema ni jednog grada u Rs, koji je bio zahvaćen agresijom, da je iz njega pometeno sve ono krvoločno i zločinačko.

I danas smo svjedoci da se ulicama okupiranim gradovima Rs prkosno i slobodno šeću poznati počinioci teških zločina, koji nisu suđeni ili su suđeni na minimalne a potom skraćene kazne, i iznova prijete svojim žrtvama. A do danas je osuđeno samo ono što se našlo pod pritiskom međunarodnog i dijelom domaćeg javnog mnjenja ili na bilo koji način isplivalo kao talog rata na površinu.

Ipak, iznad svega, odbacivanje i neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH, koje je godinama postalo uhodana praksa, slučaj je bez presedana. Sa takvom praksom se ne ide dalje. Ili će nestati države BiH ili će takve sudske instance početi raditi i do kraja izvršavati svoj posao, ili će ih se morati zamjeniti sa drugim institutima i drugim izvršiocima. Zakoni postoje, postoje institucije, ali oni koji ih vode i oni kojima u njima rade, ne izvršavaju svoj dio posla.

Još od 2001. godine nije provedena odluka suda o nazivima županija, koje i danas koriste neustavne nazive.. O slučaju Sejdić- Finci pjevale su pa i prestale pjevati i ptice na grani. Zbog nepoštivanja i neprovođenja odluka suda u Mostaru već 8 godina nema izbora i vlada strahovlada, koja podržava podijeljenost grada i etničke suprotnosti. Vlada kantona Sarajevo godinama odbija provesti odluke Ustavnog suda o vraćanju nadležnosti općinama. A to je samo dio bezakonja koje se pretvorilo u anarhiju i kao Damoklov mač izdiglo nad glavom BiH.

Zar nije apsurd da tužilaštvo BiH tek sada formira predmete, koji su trebali biti formirani i procesirani prije desetak godina? Zar deset godina treba tužilaštvu da se dokažu evidentne kriminalne radnje Milorada Dodika? Ni sada se ne govori o kriminalu, o nezakonitim kreditima, kupovini vile u Beogradu, Boski i pljačke preko Bobar grupe*, već se ubacuje novi predmet “Stanari“.

U Ustavnom sudu BiH tvrde da su donijeli rješenja o neizvršenju za 91 odluku Ustavnog suda i dostavili je tužilaštvu BiH, koje je u tim predmetima vršilo istražne radnje, i bilo dužno preduzeti potrebne mjere da se procesiraju institucije i osobe koje su odbile provesti odluke Ustavnog suda. Ako je to tačno što tvrde u Ustavnom sudu, onda odgovorne treba tražiti u Tužilaštvu, odnosno krenuti od Tužilaštva. Nije li apsurd da policija i SIPA svake sedmice prave neku akciju i hapse sitne prekršioce, a kriminalci najvišeg ranga i neprijatelji države vladaju državom.

Ovim se postavlja pitanje – ko prati izvršenje kazni? Parlament, ministri i ministarstva, organi sigurnosti, ili niko od njih? Koliko kazni treba da bude izrečeno za neko kazneno djelo, pa da osoba kojoj je kazna izrečena bude sankcionisana?
Nije li apsurdno da Sanjin Sejfić, koji je ispred sarajevskog muzeja usmrtio dvije djevojke, u svom kriminalnom dosijeu imao 47 prekršaja od kojih 18 za krivična djela, a pušteno mu da slobodno plijeni i harači Sarajevom?
Zar nisu sudski organi bili dužni provesti ni jednu od 18 krivičnih prijava protiv njega?

Ako su bili nemoćni sankcionisati moćnog Dodika, zar nisu mogli manje moćnog Sanjina? Prije par mjeseci preko noći je zatvoren svemoćni Radončić, a prije njega Jovan Divjak i Orić. Da li za njih i za druge bh građane vrijede jedni a za Dodika drugi aršini?

Ko je dao a ko izvršio nalog tužilaštva u slučaju Radončića, Orića…? Može li se u bilo kojoj evropskoj zemlji dogoditi da izrečena kazna ne bude izvršena, da prekršitelj ne bude dobro udaren po džepu, da mu se ne blokiraju računi, ne zaplijeni imovina, ne udvostruči kazna?…

Kada je i da li je uopšte neki organ na lokalnom, kantonalnom ili višem nivou razmatrao stanje izrečenih a ne izvršenih kazni za razne prekršaje i krivična djela i na osnovu toga preduzeo mjere? Sudski organi su uvijek efikasni kada svoju moć, bijes i silu treba iskaliti nad sitnom rajom, nad sirotinjom, a kada su u pitanju bogatuni, politički moćnici, lideri sumnjivog karaktera, čini se sve da se sankcije ublaže i izbjegnu.

Od kada je to gospodin seljak iz Rs, potvrđeni najveći neprijatelj države BiH, zaštićena zvjerka? Ko je to i s kojim pravom stao u zaštitu Dodika, najvećeg neprijatelja BiH, koji već deceniju i duže prijeti otcjepljenjem, remeti mir na Balkanu i priziva rat?

Zar je moguće da Tužilaštvo uputi Dodiku više poziva za saslušanje, a on sve ignoriše? Je li se ikad dogodilo da neki osumnjičeni i optuženi građanin sam određuje gdje će, od koga i kada biti saslušan? Znači li to da vlast nema policiju, da policija i SIPA ne služe interesima države već služe Dodiku i Rs? Ako je tako oni su otuđeni centri moći i najveća prijetnja sigurnosti države. Dodik je morao već 15 dana biti pritvoren. Ali, jok!

Kakvo je to sudstvo koje nije u stanju provesti zakonske odredbe koje su mu u nadležnosti?. Zakoni postoje i treba ih provoditi. Ako to nije u stanju postojeća vlast, postojeće tužilaštvo i sudovi, treba ih sviju odmah i bez odlaganja rasformirati ili zamjeniti sa odgovornim i sposobnijim. Ako to tužilaštvo i sudstvo, od općinskog do najvišeg, love samo sitne ribe, treba ih neodložno raspustiti. Ili nam svima treba dati oružje, naoružati nas, pa ćemo napraviti Eldorado po zakonu jačeg.

Vrijeme je da se vlastodršci pogledaju u vlastitom ogledalu

Zaista je krajnje vrijeme da se sudije i tužioci, nosioci najviše vlasti u entitetima i zemlji pogledaju u vlastitom ogledalu ili bi morali njihove slike sa imenom i prezimenom postaviti na stranice svih portala i medija i navesti da su te osobe, te sudije i tužioci, ti vlastodršci, ti neljudi krivi za smrt naše djece, za smrt Elme i Selme, za suze naših majki… Zar nismo dostigli kritičnu tačku u svakom pogledu. Kod nas više ljudi gine danas u miru, nego ih je izgubilo život u ratu. Gube se životi, jer u nas vlada zakon jačeg. Ako ti organi nisu u stanju da rade svoj posao, neka ga prepuste narodu. Daćemo pravo narodu da narod sudi, kao nekad na divljem zapadu, po bosanskim zakonima, jer bh društvo je danas u težem stanju nego svojevremeno Divlji zapad. To potvrđuje i mafijaški napad u Ist. Sarajevu, u kojem je juče izrešetan Miroslav Lazarević.

Još malo pa ćemo biti država u koju neće dolaziti normalni ljudi, jer već svi znaju da u nas vlada bezakonje, da korupcija i kriminal cvjetaju. Umjesto normalnih i poslovnih ljudi, umjesto turista i investitora, dolaziće kriminalci i teroristi da haraju i pljačkaju. Da crpe naše resurse i iznose iz zemlje ono najvrednije što je u njoj još ostalo. Ako ste kriminalac i tajkun možete doći i investirati u Bosni. Ona vam je sada obećana zemlja. Zato mnogi biznismeni i potencijalni investitori zaobilaze Bosnu i naša diplomatska predstavništva, jer znaju da kod nas i u njima nije ništa čisto.

Naoružani četnici čekaju dan da po pozivu svojih voždova iziđu iz svojih jazbina. Oni su u redovnom i rezervnom sastavu policije. A takvom policijom u entitetu Rs upravlja Milorad Dodik. I takva policija je najveća opasnost za Bosnu i Hercegovinu.

Postali smo zemlja lažljivaca i kradljivaca. Svi u vrhu vlasti obmanjuju, lažu i kradu. To je piramida s kojom se u svijetu možemo pohvaliti. Umjesto da se borimo za obrazovanje, da dajemo novac za nova radna mjesta i školstvo, dajemo ga za vojsku i policiju, za kopanje vlastitih grobova.

A kako to izgleda kad narod preuzme vlast od onih koji je ne izvršavaju po zakonu, pokazali su nam nedavno Krajišnici. Nezadovoljni načinom upravljanja premlatili su svog bivšeg našelnika Emsuda Galijaševića, i pri tom mu rekli da drugi čuju, da je to samo prvi put, da sljedeći predsjednik i predsjednici znaju šta ih čeka ako budu kao on. Da li bi to trebao biti recept i za sve one koji ne obavljaju svoju dužnost koje im je društvo povjerilo i dopuštaju da našu djecu ubijaju na ulicama, naše mlade tjeraju u svijet… Zaista je i svaka takva misao zastrašujuća, ali sa puno okrutne realnosti.

Prioritet BiH je razvlašćivanje otuđenih centara moći

Država BiH je u rukama pravosuđa, sa kojima upravljaju otuđeni centri moći. Ugrožena je iz vana i iznutra. U njoj nema političkog i ekonomskog jedinstva i svako vuče na svoju stranu. Srbija i Hrvatska se uvlače u sve pore društvenog i političkog života, a zemljom haraju strane obavještajne službe. Kriminal i korupcija čvrsto drže i korijen i stablo. Ako se u najskorije vrijeme stanje ne promjeni, ako se ne preduzme nešto što će našem pravosuđu vratiti izgubljenu moć i narodu vratiti izgubljeno povjerenje, BiH će postati ratni poligon. Ondje gdje ne funkcionišu i ne koordiniraju zakonodavna, izvršna, upravna i sudska vlast, širi se prostor u kome vlada bezakonje i zakon jačeg. Tu nema mira, slobode, života, a za dugo ni države.

Budućnost BiH je u jedinstvu, a preduslov za obnovu jedinstva je razbijanje i razvlašćivanje centara moći kroz jačanje institucija države, prevashodno pravosuđa, koje u rukama drži ključ rješenja. Krivično gonjenje, smjena s položaja i sankcionisanje prije svega novčano, blokadom novčanih sredstava i oduzimanjem nezakonito stečene imovine od svih onih koji su odgovorni za neizvršavanje 91 odluke Ustavnog suda BiH. Prvi koji mora biti sankcionisan, kome treba staviti lisice na ruke, je Predsjednik Rs Milorad Dodik. Svako odlaganje je propast. Sve drugo što bi se uradilo na popravljanju stanja u BiH je luk i voda.

Prioritet BiH nisu novi zakoni, već novi ljudi koji će te zakone provoditi.

Mechelen (Belgija) – Burlington (USA), oktobar 16, 2016.,

Salih Čavkić            &         Zijad Bećirević
cavkic-szijad_becirevic2

 

:

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s