Ivan Turudić, predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije: KAPETAN DRAGAN NEDVOJBENO SPADA U KATEGORIJU GOSPODARA KOJI SU ODLUČIVALI O ŽIVOTU I SMRTI !

Posted: 5. Oktobar 2016. in Intervjui

turudic_06_jpg_688x388_q85_crop_upscale

Članovi naše podružnice bili su zatočeni u srpskim logorima na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i Hrvatske. Logori na teritoriju Srbije: Niš, VIZ Beograd, Begejci, Sremska Mitrovica i Stajićevo . Logori na području BiH: Manjača i Bileća. Logori u Crnoj Gori: Morinj i Kumbor. Logori u RH: Knin,Glina,Vojnić, Stara Gradiška i Vukovar ( Velepromet i Ovčara). Isto tako bitno je za istaknuti da su postojali privatni logori koji su služili kao logori za robove i logori za silovanja te u njih nisu imale pristup organizacije međunarodnog Crvenog križa kao ni ine institucije koje su se tijekom Domovinskog rata brinule o zarobljenicima…..Na žalost, zbog “gospodara života i smrti“ koji su vladali u logorima, jedan dio naših branitelja i civila nije dočekao dan slobode ili kako mi to u žargonu kažemo svoj “ drugi rođendan“. Naša je obveza što i činimo, prisjetiti se njihove žrtve, odati im počast te suosjećati s tugom njihovih obitelji…..Kako je već više puta ponavljano, a međunarodnim presudama i potvrđeno, Srbija i JNA su krivi za rat koji se vodio na prostorima bivše države. Sukladno tome osnivači i utemeljitelji logora su bivša Služba državne sigurnosti uz potporu tadašnje JNA i velikosrpske politike na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Upravljanje logorima su prepustili domaćim četnicima i njihovim eksponentima, a nabrojati ću samo neke od najokrutnijih, iako bi konačan popis bio predugačak : Dragan Vasiljković – kapetan Dragan, Nenad Petrović, Siniša Počuča ( pravomoćno osuđen u Hrvatskoj na 8 godina zatvora), Dane Radočaj, Željko Drača, Đuro Banjeglav, Zoran Dukić, Stevo Gandelj, Srđan Potkonjak, Momčilo Cupać, Mile Paspalj, Đuro Birač-upravnik logora Glina, Stanko Palančanin-alijas Marić, rambo, Mađar, Đorđe Ivanović, Janković Slavoljub….. Povod našem otvorenom pismu Vladi RH bila je politička situacija koja je signalizirala da bi Hrvatska Vlada pod pritiskom “centara moći“, a na poziv jednog“administrativnog referenta“ iz Brisela, mogla bezuvjetno dopustiti otvaranje pregovora za ulazak Srbije u Europsku Uniju. Nedopustivo je da Srbija nakon svih počinjenih zločina na području bivše nam države, a bez ispunjenja svih zahtjeva koje smo mi opetovano ponavljali, jednostavno ušeta na velika vrata u EU!…..Slušajući njegovo obraćanje sudu u Splitu na pripremnom ročištu, mislim da velikosrpska politika potpomognuta anglosaksonskim centrima kroz svjedočenje Vasiljkovića još jednom pokušava revidirati povijest iznoseći tezu da su oni branili Jugoslaviju i pokušavajući zamijeniti uloge agresora i žrtve, umjesto da priznaju počinjene zločine i zatraže oprost….. Politički vrh Srbije i predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj svjesni svoje“ježeve muke“, odnosno činjenice da su izgubili rat od Hrvatske vojske na teritoriju RH, poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi promijenili povijest i operativno pokušali provesti projekt njihove akademske zajednice “Memorandum Sanu“- stvaranje “velike Srbije“…..

Gospodine Turudiću! Koliko članova broji vaša podružnica i u kojim su srpskim koncentracijskim logorima oni bili zatočeni?

TURUDIĆ: Ovdje je bitno za istaknuti da po svjetskoj kategorizaciji postoji više kategorija logora, pa ih tako dijelimo na : koncentracijske logore, logore za silovanje, privatne logore… Podružnica Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije broji 206 članica i članova. Članovi naše podružnice bili su zatočeni u srpskim logorima na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i Hrvatske. Logori na teritoriju Srbije: Niš, VIZ Beograd, Begejci, Sremska Mitrovica i Stajićevo . Logori na području BiH:Manjača i Bileća. Logori u Crnoj Gori: Morinj i Kumbor. Logori u RH: Knin,Glina,Vojnić, Stara Gradiška i Vukovar ( Velepromet i Ovčara). Isto tako bitno je za istaknuti da su postojali privatni logori koji su služili kao logori za robove i logori za silovanja te u njih nisu imale pristup organizacije međunarodnog Crvenog križa kao ni ine institucije koje su se tijekom Domovinskog rata brinule o zarobljenicima.

maketa-manjace                                                                       Maketa Manjače

Da li su svi ljudi sa vašeg područja, koji su bili zatočeni u logorima, izišli živi iz istih?

TURUDIĆ: Na žalost, zbog “gospodara života i smrti“ koji su vladali u logorima, jedan dio naših branitelja i civila nije dočekao dan slobode ili kako mi to u žargonu kažemo svoj “ drugi rođendan“. Naša je obveza što i činimo, prisjetiti se njihove žrtve, odati im počast te suosjećati s tugom njihovih obitelji.

Koliko vremena su vaši članovi proveli u logorima (u kojem vremenskom rasponu ili prosječno)?

TURUDIĆ: U rasponu od 5 dana do 5 godina. Prosječno je svaki član proveo cca 100 dana u logoru, s tim da imamo i “kapitalca“ koji je u jednom takvom privatnom logora proveo 10 godina.

Ko su bili glavni organizatori osnivanja logora na vašem području i hoćete li reći barem nekoliko imena onih koji su bili naokrutniji prema zatočenicima? Da li je nekog od takvih do sada stigla ruka pravde?

TURUDIĆ: Kako je već više puta ponavljano, a međunarodnim presudama i potvrđeno, Srbija i JNA su krivi za rat koji se vodio na prostorima bivše države. Sukladno tome osnivači i utemeljitelji logora su bivša Služba državne sigurnosti uz potporu tadašnje JNA i velikosrpske politike na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Upravljanje logorima su prepustili domaćim četnicima i njihovim eksponentima, a nabrojati ću samo neke od najokrutnijih, iako bi konačan popis bio predugačak : Dragan Vasiljković – kapetan Dragan, Nenad Petrović, Siniša Počuča ( pravomoćno osuđen u Hrvatskoj na 8 godina zatvora), Dane Radočaj, Željko Drača, Đuro Banjeglav, Zoran Dukić, Stevo Gandelj, Srđan Potkonjak, Momčilo Cupać, Mile Paspalj, Đuro Birač-upravnik logora Glina, Stanko Palančanin-alijas Marić, rambo, Mađar, Đorđe Ivanović, Janković Slavoljub….. Na žalost ni danas, više od 25 godina kasnije, nitko od odgovornih iz političkog i vojnog establišmenta Srbije i tzv. SAO Krajine, osim nekoliko izvršitelja (npr. samo jedna pravomoćna presuda za sve logore na području grada Knina), nije priveden pred lice pravde i osuđen za sva zlodjela koja su se događala pri zarobljavanju i odvođenju prema logorima, kao i u samim logorima.

Prije više od pola godine uputili ste otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH, gospodinu Oreškoviću, vezano za otvaranje poglavlja 23 i ostalih u procesu kandidiranja Srbije za pristupanje EU. Šta je bio neposredni povod Pismu i koje su njegove osnovne poruke? Da li ste zadovoljni sa dosadašnjim odnosom Vlade RH (sada u tehničkom mandatu) po pitanju očitovanja o davanju suglasnosti za otvaranje poglavlja 23 za Srbiju?

turudic-1

TURUDIĆ: Povod našem otvorenom pismu Vladi RH bila je politička situacija koja je signalizirala da bi Hrvatska Vlada pod pritiskom “centara moći“, a na poziv jednog“administrativnog referenta“ iz Brisela, mogla bezuvjetno dopustiti otvaranje pregovora za ulazak Srbije u Europsku Uniju. Nedopustivo je da Srbija nakon svih počinjenih zločina na području bivše nam države, a bez ispunjenja svih zahtjeva koje smo mi opetovano ponavljali, jednostavno ušeta na velika vrata u EU! Naravno da uz to Srbija mora dati informacije o nestalim braniteljima i civilima, ukinuti zakon o univerzalnoj jurisdikciji za zločine (mini Hag), isplatiti ratne odštete koje uključuju obeštetećenje žrtava, vratiti oteto nacionalno blago, procesuirati ratne zločince koji žive na njezinom teritoriju…. Kao što smo se javno očitovali među braniteljskom populacijom vlada nezadovoljstvo radnjama i koracima koje poduzima Vlada RH, te ćemo budno pratiti svaki idući potez i pravovremeno reagirati na sve što bi odstupilo od zadanih uvjeta Srbiji na putu u EU. Smatramo da smo mi kao nezavisna i demokratska država u prednosti i da kao ravnopravna članica EU imamo pravo i obvezu postavljati uvjete kako su to nama činile Italija, Slovenija… (7 dugih godina) bez obzira što misle“administrativni referenti“ u Briselu.

A prije nešto više od godinu i pol je na Vašu inicijativu Hrvatsko društvo logoraša srpskih konc-logora, čiji ste dio, najavilo pokretanje tužbe 30.000 hrvatskih logoraša protiv Srbije. Da li je tužba podnešena i šta je eventualni odštetni zahtjev tužitelja?

grb-hdlsklTURUDIĆ: Kao što je javnost upoznata, HDLSKL je podnijelo tužbu na sudu u Srbiji za obeštećenje svih bivših logoraša još 2006. godine. Srbijanski sud je tužbu odbacio uz obrazloženje da je nastupila zastara, a radi se o ratnim zločinima za koje znamo da nema zastare! Nakon poduzetih i obavljenih operativnih radnji, s prikupljenim saznanjima iz postupaka koje su vodile srodne udruge s teritorija BiH pred raznim sudovima, u suradnji s odvjetničkim timom predali smo stotinjak pojedinačnih zahtjeva Državnom odvjetništvu RH. Nakon isteka zakonskih rokova dobili smo negativne odgovore, ali smo javnosti i državnim institucijama poslali poruku o neriješenim problemima, te postavili zahtjeve za rješavanjem istih, očekujući da RH na samom početku predpristupnih pregovora o ulasku Srbije u EU pred nju stavi i ovaj zahtjev, što je i učinjeno. Odštetni zahtjevi su koncipirani u skladu s kriterijima Ustavnog suda RH, što je minimalno u odnosu na svjetske standarde ( npr. za 50% invalidnosti i 6 mjeseci boravka u logoru cca 157.000,00 kn ). Još je bitno za istaknuti da smo populacija koja jedina u poslijeratnoj Europi nije obeštećena zbog prisilnih odvođenja u koncentracijske logore, pa i na teritorije drugih država te proživljenih psihofizičkih tortura.

Nedavno je počelo suđenje Draganu Vasiljkoviću, poznatijem kao “Kapetan Dragan”, kada ste i svjedočili na strani optužnice. Naravno, optuženi je negirao sve navode iz optužnice objašnjavajući da je “branio Jugoslaviju” te da su svi navodi koji mu se stavljaju na teret “lažni i besmisleni”. Imate li Vi neposredna iskustva s njim iz logoraških dana i kakva su ona?

kapetan-dragan-640x360

TURUDIĆ: Nažalost nisam pozvan kao svjedok mada sam imao direktni susret s kapetanom Draganom. Moje iskusto je na sreću kratko potrajalo ali je ipak jako traumatično. Nakon ranjavanja i zarobljavanja moga isto tako ranjenog prijatelja, suborca i mene odvode u Zapovjedno obučni centar Šamarica gdje dodatno proživljavamo psihofizička mučenja. Odjednom je nastala tišina jer se prostorijom pronio glas o dolasku kapetana Dragana za kojega ja do tada nisam čuo.U slijedećem trenutku pred nas je stupio čovjek malog rasta ali za nas već izmrcvarene i više nego velik. Nakon uvodnih riječi “šta je ustaše, p… vam materina…“, kreće udaranje šakama i nogama, a onda je zatražio da nas se odvede i likvidira, ubije, zakolje… Sreća u nesreći je što se jedan od nazočnih četnika dosjetio da će nas možda moći iskoristiti za razmjenu, što nam je u tom trenutku sačuvalo živu glavu.To dovoljno govori o okrutnosti kapetana Dragana te o njemu kao čovjeku koji psihofizički maltretira ranjenog zarobljenika. Mali čovjek, teške ruke i još težeg karaktera ali velike vojne i političke moći koju mu je davala Služba državne sigurnosti, što se dobro vidjelo kroz ponašanje svih nazočnih četnika, pripadnika JNA… Slušajući njegovo obraćanje sudu u Splitu na pripremnom ročištu, mislim da velikosrpska politika potpomognuta anglosaksonskim centrima kroz svjedočenje Vasiljkovića još jednom pokušava revidirati povijest iznoseći tezu da su oni branili Jugoslaviju i pokušavajući zamijeniti uloge agresora i žrtve, umjesto da priznaju počinjene zločine i zatraže oprost.

Da li su još neki iz vaše Podružnice pozvani da svjedoče u procesu suđenja “Kapetanu Draganu” i kakva su njihova eventualna iskustva s optuženikom?

TURUDIĆ: Za sada je Državno odvjetništvo RH pozvalo 50-tak svjedoka od kojih su neki članovi naše podružnice. Iskustva su uvijek izrazito traumatična, vraćaju im teške slike zarobljavanja i prolaženja svih, ljudskom rodu nezamislivih načina mučenja, obzirom da Vasiljković nedvojbeno spada u kategoriju gospodara koji su odlučivali o životu i smrti. Nitko od njih o kapetanu Draganu nema lijepe riječi, te će isti svjedoci demantirati njegove riječi izrečene na sudu kojima pokušava prikazati svjedoke u sasvim drugom svjetlu, odnosno kako isti o njemu imaju samo riječi hvale.

Da li surađujete sa udruženjima logoraša iz susjednih zemalja, posebno Bosne i Hercegovine?

TURUDIĆ: Kroz krovnu organizaciju surađujemio sa srodnim udrugama u BiH, te naši predstavnici na poziv sudjeluju na obilježavanju godišnjica stradanja žrtava u logoru Manjača. Isto tako preko bošnjačkih predstavnika u Splitu ( Udruga Bošnjaka-branitelja Domovinskog rata RH, SDŽ-Split ) osiguravamo sve poterbne materijale u zajedničkom interesu u svezi iznošenja istine o velikosrpskoj agresiji na BiH i RH.

Na kraju, da li bi moguća osuđujuća presuda Draganu Vasiljkoviću mogla biti i dokaz za agresiju SRJ, odnosno Srbije kao njene pravne slijednice, na Republiku Hrvatsku?

seselj-i-kapetan-dragan-kod-benkovca-1991_-238x178TURUDIĆ: Dokazi za to već postoje, a to su: oslobađajuća pravomoćna presuda hrvatskim generalima na sudu u Hagu i pravomoćna presuda međunarodnog suda u Strasburu u kojima je nedvojbeno utvrđeno da je Srbija izvršila agresiju na RH. Eventualna osuđujuća presuda Vasiljkoviću bi bila samo još jedan dokaz, a siguran sam da Državno odvjetništvo RH posjeduje brojne dokaze o povezanosti Vasiljkovića sa SRJ, odnosno njenom pravnom sljednicom Srbijom.  S druge strane, velikosrpska politika i njezini aktualni predstavnici u Srbiji ne mire se s izgubljenim ratom te će pokušati u “ratu iza rata“ osvojiti ono što nisu uspjeli tijekom samoga rata, a svjedoci smo i negiranja genocida u Srebrenici, Vukovaru… Politički vrh Srbije i predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj svjesni svoje“ježeve muke“, odnosno činjenice da su izgubili rat od Hrvatske vojske na teritoriju RH, poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi promijenili povijest i operativno pokušali provesti projekt njihove akademske zajednice “Memorandum Sanu“- stvaranje “velike Srbije“.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

TURUDIĆ: Hvala najljepša Vama gosp. Gušić što ste nam omogućili da se naša riječ u iznošenju istine i borbi za prava naše populacije prenese i izvan naših granica.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (826)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s