Fra Janko Ljubos, kustos Muzeja Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici: DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA IMA SVOJE PREDUBOKE KORIJENE DA BI SE MOGLA IŠČUPATI I UPRAVO TI KORIJENI SE ČUVAJU I ZALIJEVAJU I U OVOM MUZEJU !

Posted: 25. Septembar 2016. in Intervjui

  fra-janko-ljubos-2

Prije nekoliko tjedana završili smo Inventar muzejskih eksponata i brojka završava 2.450 izloženih predmeta i 1.200 u depoima Muzeja…..Dolazili su s raznih strana, pisali raznim rukopisima i pismima. Prije 15 godina, kad smo srušili staru zgradu Muzeja i gradili novu-sadašnju, svaki dan je poneko zvao i pitao kad će to već proraditi i čim se nešto moglo izložiti odmah je bilo otvoreno za turiste, tako da je Muzej otvaran nekoliko puta i 2014. definitivno!….. Za 2015. godinu imamo podatke da je naš Muzej posjetilo oko 14.000 osoba iz 40 različitih zemalja. U Fojnici imamo Reumal, lječilište termalnim vodama i tu dnevno boravi oko 600 korisnika i zdravstvenih djelatnika. Većinom te bolesnike netko doveze u bolnicu, mnogi ih posjećuju, dosta njih su i pokretni… i kad vide gore na brdu neku zanimljivu građevinu onda požele to i vidjeti i doživjeti, još kad čuju za Muzej… Veliki dio pacijenata su pokretni pa između terapija prošetaju, a mnogi turisti koji organizirano posjete Sarajevo, vodiči ih dovedu i u Fojnicu. Turcima je naš Muzej veoma zanimljiv radi Ahdname, dođu, pogledaju Ahdnamu i Sultana i njima dosta…..Kod raznih kulturnih događanja posjećivali su nas i kulturni djelatnici tako i gospodična Alma Leka iz Sarajeva, a ona je koorinatorica Evropskog muzejskog foruma i ona je predložila naš Muzej za ovu važnu nagradu, mi smo ispunili njihov formular i 21. rujna, nedavno, službeni član žirija, Metka Fujs, došla je vidjeti to što imamo. Normalno da se nije izjašnjavala o našim šansama, ali bila je iznenađena viđenim. U studenom će se oni sastati i iznijeti što su vidjeli u 42 muzeja u mnogim evropskim državama i donijet će svoju odluku…..Bosna je postojala i prije sa svojim kraljevima, vladarima, bogatim rudnim nalazištima, kulama i bedemima i gradovima. I sada oni koji ne vole Bosnu i Hercegovinu, kad dođu u naš Muzej, i vide iskopine sa ovih područja koji potječu iz 9. stoljeća prije nove ere, kad  vide mačeve koje su fratrli nosali i tako branili sebe i svoje, kad vide prijenosne oltare koje su fratri nosili od pećine do pećine i s narodom slavili svete tajne, kad vide stare knjige, kad vide umjetničku sliku iz 1328. godine, kad vide brkate biskupe franjevce i njihovu odvažnost, kad vide… Onda i ja vidim kako oni škrgaju zubima i stišću šake i sve se okrenulo protiv njih i kako im ideja neće biti provedena i baš  mi ih bude žao!…..Naš čovjek u državi gdje vlada zakon je jako dobar… I našeg čovjeka je lako voditi i zavoditi i to današnji političari jako dobro znaju i onda to iskorišćavaju, plaše ga drugim i drugačijim i taj političar je jedini njegov spasitelj, drugi će ga uništiti, a jedini cilj je: glasaj za mene i meni će biti dobro! Treba proći vremena dok ljudi počnu misliti svojom bistrom glavom, teško je čekati, ali mora se…..Pa sjetimo se fra Anđela Zvizdovića: vlastela se podijelila po nekim sitnim interesima, kralj ubijen, tuđinski okupator zaposjeo zemlju, narod se razbježao, zemlja spaljena i opustošena,… a fra Anđeo bira najjače oružje: dijalog! I pobjeđuje. Ima nade!…..

Šta čini stalni postav Muzeja?

FRA JANKO: Pa krenimo redom: na ulazu u Muzej nalazi se suvenirnica u kojoj su izloženi proizvodi iz dvaju zavoda za hendikepirane i vrlo su zanimljivi turistima koji ih rado kupuju, izložene su i rukotvorine drugih udruženja, tu su pisana uputstva, na više jezika, što se gdje nalazi, također obavijest na pismu za slijepe gdje  sami mogu dobiti informaciju što se nalazi u Muzeju i na kojem mjestu, tu je i soba za previjanje i dojenje beba koja je na radost majkama s malom djecom, WC prilagođen invalidima i više njih za posjetitelje. Na prvom katu su dvije biblioteke: biblioteka starih knjiga, njih oko 11.000, od inkunabula, dakle najstarijih tiskanih izdanja, do godine 1885. i biblioteka knjiga poslije te godine do današnjih dana. Ova prva je dostupna istraživačima ovdje u našim čitaonicama, a druga je namijenjena đacima, studentima… i knjige se mogu nositi kući na čitanje. U starom hodniku su minerali, oružje, etnografija i puno toga kako se nekada živjelo.

fra-janko-ljubos-1

Na drugom katu je numizmatika, franjevačko-bosanska izložba, tu je i Ahdnama, Fojnički grbovnik, biskupske ostavštine, primjerci najstarijih knjiga, ljekaruše… U ovalnoj, multimedijalnoj dvorani su prigodne izložbe, momentalno je izložba o Prvom svjetskom ratu, tu priređujemo promocije knjiga, pjesničke večeri, predavanja… također tu je i naš Arhiv, vjerojatno nešto najvrijednije u našem Muzeju.

Na trećem katu je Galerija umjetničkih slika: soba slikara iz bivšeg DDr-a, soba Gabriela Jurkića sa 86 slika, soba sakralne umjetnosti baroknih majstora i tri centralne prostorije moderne umjetnosti… svega 286 djela.

Koji broj eksponata čini ukupnu muzejsku građu?

FRA JANKO: Prije nekoliko tjedana završili smo Inventar muzejskih eksponata i brojka završava 2.450 izloženih predmeta i 1.200 u depoima Muzeja.

 Šta biste rekli o bosansko-franjevačkoj ostavštini, koja čini, po općem mišljenju, najvredniji dio ukupnog sadržaja muzejske zbirke?

FRA JANKO: Iz ove ostavštine jasno se mogu iščitavati mnoge stvari: kakva je bila gospodarska situacija u prošlim vremenima, kako i od čega se živjelo. Kulturna razina u Evropi i u našim krajevima, u Bosni i Hercegovini i u Fojnici, izdavačka djelatnost bosanskih franjevaca, rudna bogatstva ovog kraja, kovačke radionice, posebno tragovi dubrovačkih majstora, kako su bili uređeni tadašnji samostani i crkve, kojom se šarom vezlo crkveno i djevojačko i momačko ruho, kojim se zvonima zvonilo u otomanskom vremenu… i još puno toga što će zapaziti oko istražitelja.

fojnica-samostan-1

Da li ste zadovoljni obimom i intenzitetom posjeta Muzeju i kakav je trend istih u posljednje vrijeme?

FRA JANKO: Mi imamo desetak različitih Knjiga posjetitelja gdje pišu svoje utiske i od prvog dana, tamo od 1924. godine, vidimo da su ljudi dolazili i sa zanimanjem pratili sve ono što je bilo i tada izloženo. Dolazili su s raznih strana, pisali raznim rukopisima i pismima. Prije 15 godina, kad smo srušili staru zgradu Muzeja i gradili novu-sadašnju, svaki dan je poneko zvao i pitao kad će to već proraditi i čim se nešto moglo izložiti odmah je bilo otvoreno za turiste, tako da je Muzej otvaran nekoliko puta i 2014. definitivno!

Da li bilježite organizirane posjete osoba izvan Federacije BiH, odnosno iz Rs-a, te prostora bivše SFRJ?

FRA JANKO: Da. To radimo veoma diskretno i veoma pouzdano znademo da nas posjećuju s cijelog prostora bivše države.

A da li Muzej, te Samostan inače, posjećuju i oni iz evropskih zemalja, te svijeta?

FRA JANKO: Za 2015. godinu imamo podatke da je naš Muzej posjetilo oko 14.000 osoba iz 40 različitih zemalja. U Fojnici imamo Reumal, lječilište termalnim vodama i tu dnevno boravi oko 600 korisnika i zdravstvenih djelatnika. Većinom te bolesnike netko doveze u bolnicu, mnogi ih posjećuju, dosta njih su i pokretni… i kad vide gore na brdu neku zanimljivu građevinu onda požele to i vidjeti i doživjeti, još kad čuju za Muzej… Veliki dio pacijenata su pokretni pa između terapija prošetaju, a mnogi turisti koji organizirano posjete Sarajevo, vodiči ih dovedu i u Fojnicu. Turcima je naš Muzej veoma zanimljiv radi Ahdname, dođu, pogledaju Ahdnamu i Sultana i njima dosta.

fojnica-samostan-2

Nedavno ste od strane Evropskog muzejskog foruma nominirani među 42 muzeja iz Evrope za prestižnu godišnju nagradu Muzej godine. Šta za vas znači sama nominacija?

FRA JANKO: Predmeti u našem Muzeju nisu izrađivani da bi bili muzejski. To su predmeti iz svakodnevnog života: i knjige, i kućanski aparati, i crkveno posuđe, i umjetničke slike… i sve to kad je jednog dana bilo van upotrebe i što je sačuvano jednim dijelom je i izloženo. Kad smo izgradili ovu novu zgradu onda smo angažirali ljude od struke za realizaciju postavke, a imali smo iskustvo i sa prijašnjim Muzejom. Izgled vitrina predložili su nam iz uprave muzeja u Drnišu a sve su izradili domaći majstori. Knjige u staroj biblioteci već su bile razvrstane u 25 raličitih tematika i to smo poštivali, postavku većeg dijela Muzeja uradili su nam stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva na čelu s Maricom Filipović i Azrom Šarenkapa, a Galeriju slika postavila je pokojna Meliha Husedžinović, arhiv su nam uredili djelatnici Arhiva BiH dr. Andrej Rodinis i prof. Sandra Biletić.

Kod raznih kulturnih događanja posjećivali su nas i kulturni djelatnici tako i gospodična Alma Leka iz Sarajeva, a ona je koorinatorica Evropskog muzejskog foruma i ona je predložila naš Muzej za ovu važnu nagradu, mi smo ispunili njihov formular i 21. rujna, nedavno, službeni član žirija, Metka Fujs, došla je vidjeti to što imamo. Normalno da se nije izjašnjavala o našim šansama, ali bila je iznenađena viđenim. U studenom će se oni sastati i iznijeti što su vidjeli u 42 muzeja u mnogim evropskim državama i donijet će svoju odluku. No, nama je važno da smo svoj posao obavili kvalitetno, da je to struka prepoznala, a i nagrada bi dobro došla, a posebno nam je drago da naš Muzej svjedoči nešto što je veoma važno.

Svjedoci smo osporavanja postojanosti Bosne sa nekih strana, pogotovo danas. Da li i koliko vaša bogata muzejska zbirka demantira te osporavatelje višestoljetne postojanosti naše domovine?

FRA JANKO: Kad mi se ovo pitanje postavi onda se jako uzbudim, a sad ću nastojati biti veoma miran: država Bosna i Hercegovina ima svoje preduboke korijene da bi se mogla iščupati i upravo ti korijeni se čuvaju i zalijevaju i u ovom Muzeju.

fojnica-samostan

Pazite! Neki smatraju da BiH počinje s njima tamo devedesetih godina prošlog stoljeća i tada su sve stranke vukle na svoju stranu i pokušale razvući ovu državu i te se ideje ni dan danas nisu kanili. Prije  njih ništa nije postojalo, osim što su postojali zatvori, većinom za kriminal, kad su oni u pitanju. Za komuniste BiH je nastala 1945., tako su se i ponašali. Za neke Bosna i Katolička crkva nastaju dolaskom Austrije, prije toga bila je nepostojeća. A tek kako je važna 1463. jer tada je nastala Bosna i donesena kultura i prosvjetiteljstvo i prave slobode, i pismenost i naši mladići su  “dobrovoljno”izučavali vojne vještine na najvišim svjetskim akademijama, i procvala medicina, i progonjeni Jevreji iz katoličke Španjolske bježali su u slobodnu Otomaniju i Ahdnama je najviši oblik sloboda prije drugih povelja… Normalno da su franjevačke kronike, pune progona i ubijanja i katolika i franjevaca,  “ falsifikati”, normalno je da je samostan u Srebrenici zapaljen i katolici i fratri protjerani… i normalno je puno toga što nikad ne može biti normalno. Bosna je postojala i prije sa svojim kraljevima, vladarima, bogatim rudnim nalazištima, kulama i bedemima i gradovima. I sada oni koji ne vole Bosnu i Hercegovinu, kad dođu u naš Muzej, i vide iskopine sa ovih područja koji potječu iz 9. stoljeća prije nove ere, kad  vide mačeve koje su fratrli nosali i tako branili sebe i svoje, kad vide prijenosne oltare koje su fratri nosili od pećine do pećine i s narodom slavili svete tajne, kad vide stare knjige, kad vide umjetničku sliku iz 1328. godine, kad vide brkate biskupe franjevce i njihovu odvažnost, kad vide… Onda i ja vidim kako oni škrgaju zubima i stišću šake i sve se okrenulo protiv njih i kako im ideja neće biti provedena i baš  mi ih bude žao!

Oni koji vole Bosnu, kad sve ovo vide, duša im je puna ponosa i puna budućnosti. Pročitajte što svaki dan pišu u Knjigu utisaka!

Kakav je inače naš odnos prema vlastitoj prošlosti? Da li zbog takvog odnosa plaćamo visoku cijenu?

FRA JANKO: Mislim da današnjim našim ljudima prošlost nije poznata i da im je nejasna i da to naša mladost nema gdje naučiti. Škola je glavno učilište a udžbenike pišu političari po svojim aršinima i svojim ciljevima, a to je zatvaranje u uske tabore, prijetnjama drugih… može se napisati najbolji udžbenik ali ako šef stranke nije dao placet, a neće dati ako nije po njegovoj pameti, udžbenik propada i uči se nešto drugo što vodi u propadanje…

 Znakovita je jedna Vaša izjava s kraja prošle godine koja doslovno glasi, citiram: “Franjevcima je normalno i spontano živjeti sa drugim i drugačijim, to je nama u genima”. Ali, Bosna je stoljećima bila primjer suživota i tolerancije među njenim narodima,  primjer jedinstva različitosti –  etničke, tradicijske, kulturološke te vjerske. Doduše, ne možemo ovdje govorti o kontinuitetu, jer na to nas opominju događaji iz Drugog svjetskog rata, posebno iz ovog posljednjeg, krvavog.., 1992-1995. Da li je tome doprinjeo nedostatak probosanskih gena kod kritične mase žitelja BiH ili su neki sistemi i političari odigrali presudnu ulogu u tim tragičnim epizodama novije bh. povijesti?

FRA JANKO: Živjeti s različitima nije jednostavno, ali mislim da je normalnije nego “sa svojima”. Kad sam kao dječak išao u školu, onda na kraju godine bio je red zakamenjati sitnim kamenjem one druge, a ako nema onih drugih onda si morao kamenjati svoje. Mi smo naučili i to nam je normalno vidjeti da se drugi drugačije Bogu moli, drugačije posti, drugačije svadbu organizira, drugačije sahranu obavlja… ali ima bezbroj važnijih događanja koji nas ujedinjuju: jedan Bog nas stvorio i to baš ovakve, kao da nije mogao drugačije da je nas slušao, isti zrak udišemo, kiša pada i jednima i drugima, i bezbroj toga, a svi ćemo Njemu Jedinom na račun i kazati: Bože, ja sam katolik, pa pripazi… ili Allahu, ja sam musliman i moji grijesi automatski se brišu ili itd., a čut ćemo  samo jedno pitanje:  kakav si bio prema bratu čovjeku. Ne znam kako će to tamo biti, al u jedno sam siguran: kad Mujo kaže, Allahu, ja sam musliman, i Allah će mu odgovoriti: taj pojam mi je nepoznat. Kad Franjo kaže: Bože, ja sam katolik, Bog će mu odgovoriti: taj pojam mi je nepoznat.

Na drugi dio pitanja odgovorio bih: naš čovjek je naučio biti vođen. Ako je vođa dobar, dobar i naš čovjek…  Naš čovjek u državi gdje vlada zakon je jako dobar… I našeg čovjeka je lako voditi i zavoditi i to današnji političari jako dobro znaju i onda to iskorišćavaju, plaše ga drugim i drugačijim i taj političar je jedini njegov spasitelj, drugi će ga uništiti, a jedini cilj je: glasaj za mene i meni će biti dobro! Treba proći vremena dok ljudi počnu misliti svojom bistrom glavom, teško je čekati, ali mora se.

Bosna je upravo ovih dana na još jednom testu izdržljivosti na putu očuvanja vlastite opstojnosti. Ima li, zapravo, Bosna i Hercegovina budućnost i ko bi mogao da nas eventualno povede u neko sutra, ako ga ima?

FRA JANKO: To je najvažnije i najbitnije pitanje, a odgovora ni na vidiku. Međutim, nadam se nečemu ili nekomu, ali to nešto ili netko neće doći iz vana, mislim da je nada uprta na nas same, na našu inteligenciju, na ono “iznutra” i da to bude na dijalogu, uvažavanju drugoga i na ljubavi prema vlastitoj državi. Pa sjetimo se fra Anđela Zvizdovića: vlastela se podijelila po nekim sitnim interesima, kralj ubijen, tuđinski okupator zaposjeo zemlju, narod se razbježao, zemlja spaljena i opustošena,… a fra Anđeo bira najjače oružje: dijalog! I pobjeđuje. Ima nade!

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

FRA JANKO: Molim!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (823)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s