NEPOPRAVLJIVE GREŠKE ĆAMILA DURAKOVIĆA

Posted: 22. Septembar 2016. in Intervjui

Gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković u društvu sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem prisustvovao je specijalnoj godišnjoj plenarnoj diskusiji  „Clinton Global Initiative“ posvećenoj pomirenju na Balkanu, koja je održana u prisustvu bivšeg predsjednika Sjedinjenih Država Billa Clintona u New Yorku od 19. do 21. septembra 2016.godine. Radni naslov i moto ove panel konferencije, koju organizuje Fondacija Clinton,  je “Pomirenje i zajedničko društvo”. Kao posmatrač u gledalištu, konferenciji je prisustvovao i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Image result for BILL Clinton with Vucic and DurakovicNova promocija Vučićevog licemjerja

Za Srbiju, predvođenu Vučićem i Nikolićem, pomirenje znači da se Bošnjaci pomire s tim da su izgubili polovinu države i da bez galame i otpora omoguće njeno osamostaljenje i spajanje sa majkom Srbijom. I ne samo to. Da mirno, ravnodušno i s odobravanjem dopuste slične procese na području Federacije, u kojem Srbi čine većinsko stanovništvo. Ovakve više nego agresivne  ”mirnodopske”  težnje srpske vlasti u Srbiji i Rs ne smatraju izazivanjem rata, već huškače rata traže i nalaze na bošnjačkoj strani, među dokazanim patriotima kakav je penzionisani general Sefer Halilović, koji je jedan od rijetkih koji se usudio suprostaviti širenju srpske rušilačke hegemonije.

Nova promocija Vučićevog licemjerja

Nakon prošlogodišnjih pozdrava i zagrljaja u Potočarima Vučiću se ponovno ukazala prilika da uz asistenciju Ćamila Durakovića na svjetskom nivou  prezentira svoje osobno i političko licemjerje. Lepršavo i sa nadahnućem, oči u oči sa Billom Clintonom,  istakao je spremnost Srbije da se liderski i s pomirenjem okrene ka budućnosti, radi mira na Balkanu. Stiče se utisak da je i ovaj put gradonačelnik Srebrenice suviše jeftino ponudio Vučiću svoj nesumljivo visok autoritet kao alibi za guranje istine o agresiji i genocidu pod američki tepih u Clintonovoj rezidenciji.

Svi se slažemo u tome, čak i srpski agresor, da nema alternative miru. Istina je da svi težimo  pomirenju i boljoj budućnosti, koje će kako su se složili učesnici panela, uzeti ovim i novim generacijama još stotinu godina, ali se pomirenje mora zasnivati na istini i pravdi, a ne na podvalama, lažima i licemjerju. Mora se znati ko je odgovoran za ubistva, progone, logore i etničko čišćenje Bošnjaka, ko je odgovoran za  konstatntno narušavanje Dejtonskog mira i podrivanje temelja države BiH

Nepopravljive greške Ćamila Durakovića

Na putu progresa i pomirenja Ćamil je učinio mnogo, ali i napravio tri velike greške, i nema pravo na nove. Prva je bila što se u Potočarima grlio sa katilom. Hrabro je bilo pozvati snajperistu sa Židovskog groblja u Sarajevu, diplomatski, dobrosusjedski i ljudski je bilo domaćinski ga pozdraviti kad je došao, ali mu je nesmotreno i previše bilo pružiti i pun zagrljaj dobrodošlice. Simbol Srebrenice je samo za one koji istinski žale za stradalim u srebreničkom genocidu, a na Vučićevom  poprsju  je grijeh i sramota.  Druga greška Ćamila Durakovića, kao gradonačelnika Srebrenice i predstavnika žrtava Srebreničkog genocida, bila je nasjesti Vučićevim obećanjima i polakomiti se za parama obećanim za obnovu i razvojne programe Srebrenice. Devastrirani i etnički očišeni gradovi uz Drinu, posebno Srebrenica, ne trebaju Vučićev dobrovoljni prilog i milostinju, već ratnu odštetu  po aršinima međunarodnog prava. I treća velika greška Durakovića je prihatanje razgovora o pomirenju, bez priče o prošlosti, mada mu je više nego jasno da je u toj prošlosti 7.000 samo srebreničkih kabura i njegova Srebrenica, kao crna rupa u okupiranom području BiH, na kojem se korak po korak instalira druga srpska država na Balkanu. U tom kontestu Durakovićeva izjava po kojoj ”umjesto priče o prošlosti o tome ko je koga i kako ubio, imamo iste misli (sa Vučićem, op.ZB), da se mirimo i promijenimo budućnost”,  ne samo da odudara, već obeshrabruje, smeta i boli.

Naravno, u takvoj klimi, gdje gradonačelnik Srebrenice  ponovno ističe i hvali dolazak Vučića u Potočare, umjesto da svaku misao o budućnosti veže i zasniva na bolnoj prošlosti, mogao se očekivati sličan stav američkog posrednika u razgovorima g. Billa Clintona. I on je još jednom dolazak Vučića u Potočare ocjenio kao hrabar potez, kao i Ćamilov da ga u Potočare pozove. Tako je Vučić uz pomoć nesmotrenog  Durakovića Amerikancima opet skupo prodao svoje licemjerje, što se očituje u naglašenoj zaključnoj poruci bivšeg američkog predsjednika  ”da oni koji riskiraju u političkom i ličnom smislu zaslužuju našu (američku) podršku , a na drugima je da stvore uslove i podrže regiju Balkana u procesu pomirenja”. Iz toga proizilazi da će Vučić kod Amera i dalje imati dobru prođu.

Vuk Vučić je opet promjenio dlaku, a sačuvao ćud, a gradončelnik Srebrenice Ćamil Duraković se ponovno našao u slijepoj ulici, iz koje još ne zna naći izlaza.

Ostaće nerazjašnjeno u kojoj je mjeri kontakt g. Clintona sa Vučičem i Durakovićem bio u funkciji pomirenja a koliko u funkciji smanjenja tenzija uzrokovanih predstojećim referendumom Rs o 9. januaru kao Danu Rs, koji je Ustavni sud BiH zabranio,  i u funkciji predstojećih oktobarskih izbora u BiH.

Panel  Fondacije Clinton  “Pomirenje i zajedničko društvo” završen  je aplauzom.  U tom aplauzu se mogao osjetiti gorak okus, jer se još jednom pokazalo da su laž, licemjerje za aktuelnu politiku upotrebljiviji i prihatljiviji od istine i pravde.

Obeštećenje naroda i države, a ne dobrovoljni prilog i milostinja

Koliku je grešku napravio Ćamil Duraković, kada se polakomio na pare obećane od premijera Srbije Alksandra Vučića Srebrenici, najuvjerljivije govori podatak da je od obećanih 40 miliona  u Srebrenicu do sada uloženo svega 2,7 miliona  i to ne za razvojne već socijanle programe. Suviše je kasno shvatio Duraković da Vlada Rs opstruira i blokira razvoj Srebrenice u svakom segmentu koji je približava matičnoj državi. To se moglo vidjeti i ovih dana kada je bošnjačkim parlamentarcima iz Rs onemoćeno da održe sastanak u sali za sastanke Parlamenta  Rs, u zgradi izgrađenoj parama svih bh građana, što potvrđuje da se diskriminacija Bošnjaka u Rs nakon agresije ne smanjuje, već nastavlja i produbljuje.

Svaki i bilo koji razgovor predstavnika BiH sa predstavnicima Srbije na najvišem državnom ili na najnižem lokalnom nivou mora mora polaziti od interesa BiH kao države, koja je u agresiji 92-95 razorena. Niko u BiH ne može od dojučerešnjog okupataora primati obećanja i darove, ako ta obećanja i ti darovi nisu dobronamjerni, niti od općeg intersa države.

Posebno i uvijek mora se imati u vidu da je u Srebreničkom genocidu ubijeno 8.372 Bošnjaka, ali je i u Zvorniku je ubijeno 3.900, Foči  2.800, Višegradu 1.760, Vlasenici  2.000, kao i drugim gradovima BiH: Prijedoru 3.600, Doboju 2.300, Sanskom Mostu 1.300, Banja Luci 1.800, Kotor Varoši 1.048, Sarajevu 14.000,… Za sve ove gradove, za sve ove žrtve srpski agresor mora platiti obeštećenje, obeštetiti porodice i bh državu.

Srbija ima poseban interes za opštine na Drini

Jasno da Srbija ima interes surađivati s opštinama na Drini, koje su etnički očišćene od muslimana, jer se time neutrališe i ruši granica na Drini, što je i bio jedan od 6 glavnih ciljeva Rs utvrđenih još 12.5.1992. na Skupštini Rs. Treba li se i ovom prilikom sjetiti Karadžićeve izjave da “Ova dolina (dolina rijeke Drine, op. ZB) treba biti potpuno srpska, a granica sa Srbijom ukinuta“.

S pravom se može očekivati da će Srbija i Rs prihvatiti, podržati pa i pokretati zajedničke razvojne programe na Drini, koji omogućuju premoštenje rijeke i približavanje njenih obala, kako bi se postigao što veći stepen teritorijanog sjedinjenja okupiranog teritorija BiH sa Srbijom.

Zato u ime etnički očišćenih,  porobljenih i devastriranih bh gradova na Drini niko nema pravo sam praviti pogodbe sa Srbijom, niti primati novac na lokalnom nivou, na štetu opšteg interesa. Srbija može davati donacije za pojedine programe, ali je prevashodno dužna platiti ratnu štetu svim gradovima na Drini, ne samo Srebrenici.

Srbija ne priznaje agresiju ni genocid

Kampanja Srbije konstantno vodi tome da se ne priznaje genocid i insistira na zajedničkoj odgovornosti za sve, iako se dobro zna ko je, kada i gdje počinio zločine i okrvavio ruke.

Koliko poruke srpskog političkog vrha o saradnji sa BiH i miru na Balkanu odudaraju od onog što te vlasti predvođene Nikolićem i Vučićem čine, najuvjerljivije pokazuje političko stanje BiH, koje je po opštoj ocjeni gore nego 90-tih godina prošlog vijeka. Zato sa punom ozbiljnošću i krajnje odgovorno treba uzeti u obzir upozorenje koje je nedavno uputio g. Fatmir Alispahić, ”Ili će Rs biti ukinuta, ili će nestati Bošnjaka kao naroda.”  Ma koliko ocjena izgledala oštra, ona upozoravajuće dijagnosticira stanje ne samo na okupiranom području BiH- u Rs, već na širem području BiH.

Mirotvorcima i miroljubivom narodu BiH ostaje samo nada

Nakon razgovora u New Yorku mirotvorcima i miroljubivom narodu BiH ostaje samo nada, jer panel diskusija o pomirenju između premijera Srbije Vučića i načelnika općine Srebrenica, kojoj je posredovao bivši predsjednik SAD Bill Clinton, nije donijela ništa osim slabe nade  u pomirenje  Srba i Bošnjaka u narednih stotinjak godina. U mnogim segmentima  koji su pomenuti ili prećutiti ostaje glavni dojam da budućnost zajedničkog života nije izvjesna i da ćemo još dugo morati živjeti jedni pored drugih umjesto jedni s drugima. Razlog tome je što nije rečena puna istina da Srbija ne želi integraciju okupiranog dijela u državu BIH već konstantno podržava i potstiče osamostalenje Rs u cilju njenog pripajanja Srbiji. Srbija i dalje negira istinu, a bez istine se zajedno ne može ići dalje.

Ono što Amerika predvođena Clintonom nije razumjela ili nije htjela razumjeti devedesetih godina prošlog vijeka Clinton nije razumio ili nije htio razmjeti ni sada. Strategija Srbije i onda i sada zasniva se na devizi ” jedno govorim, drugo mislim,  treće radim” .Vučić je u New Yorku ponovno, više nego uspješno, demonstrirao taj isprobani model i poentirao.

I umjesto podrške žrtvama agresije, umjesto ohrabrenja žrtava genocida, negdje u eteru je  poturena nova upozoravajuća prijetnja, a kome nego Bošnjacima, po kojoj bi, ako u BiH dođe do novog sukoba, koji naravno niko ne želi, Srbi opet mogli pobjediti, jer su brojniji.

A prijetnje ratom su ono posljednje što nastradali i napaćeni narod BiH želi čuti. Ipak ne treba zaboraviti da su Srbi agresijom na BiH itekako profitirali. Srbija danas kontroliše polovinu bh države koji neargumentovano zovemo manjim entitetom i sa nje neprestano torpedira onaj drugi dio sa težnjom da ga podijeli i rasturi. Sve druge priče o težnji za mirom i zajedničkim životom, koje svijetu poturaju  sljedbenici Slobodana Miloševića, su laž i obmana.

Burlington, 22. Septembra 2016

Zijad Bećirević

Zijad_Becirevic2

komentara
  1. Zdravko margic niodkud kaže:

    pa eto vidis,dasu lazi i obmana,zasto onda pisati da nezeli niko rat,bas taj rat i treba onje neophoan,za rjesenje te rs i KAO PRIPOJENJE SRBIJI.takoje bilo i sa Kninom,halo ZIJADE KOJE VEC PISO OVAJ TEKST.BAS TREBA JEDNA OLUJA DA RIJESI TU ZAPETLJANCIJU,A TOJE I DDUDAKOVIC htjeo i zeli i sada,i nije kukavica kao ALIJA KOJI JE POTPISO TU RS.ZAR STE ZABORAVILI ,TUDZMANOV RECEPT.KOJI DJELUJE 100%.PROVJERENO,I JEDINO SE TAKO I MOZE RIJESITI SA TIM ZLOBNICIMA JER NISU ONI NISTA BOLJI NITI GORI OD MARTICA VEC ISTI.ZAPAMTITE JENOM ZA UVJEK.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s