IVEKA PAMTE MNOGE GENERACIJE DUBIČANA

Posted: 10. Septembar 2016. in Intervjui

Prije 40 dana napustio nas je još jedan cijenjen i voljen Dubičanac, ISLAMOVIĆ ENVER – IVEK, čovjek sa širokim osmjehom i posebnim šarmom, koga su zbog njegovih istaknutih manira popularno zvali  “najveći dubički gospodin”.

C:\Users\ZIJAD\AppData\Local\Packages\microsoft.microsoftedge_8wekyb3d8bbwe\AC\#!001\MicrosoftEdge\Cache\QH90N7YO\14249096_10210486235414828_967975163_n[1].jpg

Dana 25. jula ove godine preselio je na Ahiret poznati dubički ugostitelj Islamović Enver, koga većina Dubičana poznaje pod nadimkom Ivek. Bio je naočit, šarmantan, zabavan i duhovit. Voljeli su ga cijenili posebno mladi. Odlikovao se posebnim manirima ponašanja, svojsvenim samo njemu, radi čega su ga zvali  “najveći dubički gospodin.  Sahranjen je 29. jula u u gradu Norrtalje u Švedskoj, u kojem je od dana progona iz rodne Bosanske Dubice živio sa suprugom Ismetom, okružen pažnjom sina Mirze i njegove porodice.

Danas 9. septembra u Gradskoj džamiji u Bos.Dubici, poslije džuma namaza, obilježeće se 40 dana od Ivekove smrti, a uz građane Dubice prisustvovaće joj brojni članovi porodice Islamović. Ivekov sin Mirza i porodica posebno se zahvaljuju za stalnu saradnju i podršku, a posebno ovom prigodom, predsjednici Udruženja žena ”Putevi mira” g. Ćimi Zdenac.

Enver Islamović zvani Ivek pripada generaciji dubičkih ugostitelja, koji su svoju karijeru vrsnog ugostitelja osavremenili, unaprijedili i izdigli u sami vrh. Karijeru su počinjali u nekom od dubičkih ugostiteljskih objekata društvenog sektora, a stečeno znanje i iskustvo upotpunili u hotelim najviše kategorije diljem Jadranske obale.  Njihov pristup svakom gostu bilo je sa posebnim respektom i uvažavanjem, bez obzira da li se radilo o starijim ili mladim.

Islamovići su među prvima u Bosanskoj  Dubici pokrenuli poslastičarski biznis. Bili su to Ivekov otac Šaban i brat Šefkija. Ivek  je odrastao u u porodici sa dvoje braće (Ramadan, Meho) i tri sestre (Asija, Emina, Asima). Njegov brat Meho, koga Dubičani i danas popularno zovu “Luna”, bio je popularni pjevač zabavnih melodija. Njegove izvedbe, koje su obožavali stari i mladi, bile su hit i na takmičenju gradova Bosanske Krajine. Dok ovo pišem i sada mi u ušima odjekuju milozvuci  popularnne italijanske melodije u njegovoj izvedbi  …”dok  Luna žuta ko zlato sja…”

U toku duga i stretna života sa suprugom Ismetom Ivek je stekao dvoje djece, sina Mirzu i kćerku Mirzetu, koji su i sami svojim doprinosom unapredili stečeni imidž ove porodice.

Početkom agresije na BiH, kada su u Dubici počele prve paljevine kuća i poslovnih objekata u vlasništvu dubičkih muslimana, među prvima su zapaljeni Ivekova ćevapdžinica i Caffe bar “Luna”, u posjedu njegova brata Mehe na Urijema, nedaleko od Vatrogasnog doma. Pritisnuti srpskim tereorom i prijetnjama Islamovići su već decembra 1992. morali bježati. Nastanili su se u Nortalju u Švedskoj, gdje i danas žive. Dubička opštiona ne samo da nije platila nadoknadu štete za uništene objekte, već je nezakonito otuđila njihovo zemljište.

Tokom radnog vijeka Ivek je radio u restoranima i hotelima širom Jugoslavije. Ipak, Dubičani ga posebno pamte iz popularnog mliječnog restorana” Zdravljak”, koji je dugo godina bio najomiljenije mjesto Dubičana ( smješten u u zgradi u kojoj je kasnije otvorena Ljubljanska banka) i Hotela”Park”  gdje je duže vrijeme bio šef sale. Posebno značajan period, kojeg se Ivek rado sjećao, je 9 godina provedenih na radu u Krapinskim Toplicama, u lokalu u koji je rado navraćao bivši predsjednik Jugoslavije, drug Tito. Tito je rado jeo fileke i paprikaš, pričao je Ivek.

Ivek pripada generaciji dubičkih ugostitelja, koji su tokom svoga rada maksimalno unaprijedili svoj imidž i izuzetno visoko podigli ugled ugostiteljsko-turističke djelatnosti dubičkog društvenog sektora od 70- tih do 90-tih godina prošlog vijeka.U toj generaciji pored Iveka, dominirali su Meho Bašić–Kora,  Kočan, Šukrija, Džemal-Ćajec, Mićo Bundalo, Omer Hatipović, Meho Nizam, Murisa Mašić, Meho Peković… a njihovim sljedom su nastavili nešto mlađi Rasim Bašić, Mirko Bašić, Said Zahirović, Ilija Kaurin,Vlajsević Miro- Ćiro, .. Naravno, moglo bi se ovom spisku dodati još mnogo imena.Velikim dijelom njihovom zaslugom Bosanska Dubica je 1985. godine u akciji unapređenja turizma, koju je vodio Turistički savez Jugoslavije, zauzela treće mjesto u Jugoslaviji iza Poreča, a naredne 1986. godine bila je četvrta. U okviru takmičarskih akcija tada je u Dubičkom hotelu “Park” organizovana najveća promocija hrane ikad viđena u Bosanskoj Krajini, u kojoj su uz naše kuhare i konobare učestvovali najpoznatiji kuhari sarajevskih hotela, a promociji  specijaliteta bosanske kuhinje prisustvovali su predsjednik i sekretar Turističkog saveza Jugoslavije g. Ljubo Kojo i Šurlan Zdravko i predsjednik Turističkog saveza BiH g. Alija Pozderac. Dubičlki ugostitelji, a među njima naš Ivek, predstavili su nas i tada u najljepšem svijetlu.

I Ivekovog sina Mirzu, koji živi u Norrtalju u Švedskoj, zna sva Dubica, ali i mnogo šire, jer je u sebi obogatio neposrednost, duhovitost i poseban šarm, očitio nasljeđene od oca Iveka. Na Mirzinom internet portalu  Bosanska Dubica više od dvije decenije mogli ste pratiti i saznati sve o najvažnijim događajima u Dubici, vidjeti drage osobe na nebrojenim fotosima, stupiti u kontakt s rođacima i prijateljima  koje je rat rasturio širom svijeta. Preko njegova portala su vođene a i sada se pokreću i vode i brojne akcije, posebno humanitarne, kojima se spašavaju životi naših sugrađana i njihovim porodicama ublaživaju boli. Mirzin poseban hobi su ribarenje i kuhanje, koje ga čine dodatno zabavnim i zanimljivim.

Islamović Enver – Ivek bio je u pravom smislu riječi gospodin. Uvijek dotjeran,  uglađen, nasmijan, vedra raspoloženja  i nenametljivo komunikativan.  Takvoga ga pamtimo,  i takav nam ostaje u sjećanju. Njegovo  profesionalno ophođenja upotpunjavao je i obogaćivao njegov poseban šarm, koji je plijenio goste. Gosti su sa zadovoljstvom zauzimali mjesto u lokalu u kojem je on bio domaćin.

U posljednje vrijeme Ivek je češće  poboljevao, ali je te probleme uspješno savlađivao. Zadnjih pet dana je pao. Po vlastitoj želji sahranjen  je Švedskoj. Svoju voljenu Bosansku Dubicu nikad nije preboljeo. Sretnijem dijelu svijeta u nasljeđe je ostavio šest praunuka – četiri od kćerke Mirzete i dva od sina Mirze, koji su mu uvijek bili rezervna snaga, podrška i uzdanica.

I ovom prigodom se molimo Allahu dž. da mu podari dobri dženet, koji je on svojim radom, ponašanjem i ljudskim odnosom mogao zaslužiti. A familija Islamović će i u vremenu koje dolazi, kao u prošlim vremenima, biti moralna i koheziona snaga dubičkih građana sa njihovim voljenim gradom Bosanskom Dubicom.

A Islamović Enver, poznat dubičanima kao Ivek,  je bio i ostao najveći dubički gospodin, u pravom smislu te riječi. Na njega njegova familija i svi koji su ga poznavali imaju razloga biti ponosni.

Burlington, 9.septembra 2016.

Zijad Becirević

Zijad_Becirevic2

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s