Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida/President of the Association of victims and witnesses of genocide: “ZAJEDNO PROTIV FAŠIZMA!”/”TOGETHER AGAINST FASCISM!”

Posted: 6. Juni 2016. in Intervjui

Murat TahirovicU Bosni i Hercegovini gotovo je svaki grad obilježio Dan bijelih traka. Također, logo UZSGnaša dijaspora je ove godine bila izuzetno aktivna širom Europe i SAD-a. Mislim da obilježavanje bijelih traka postaje tradicija sa sve većim interesom javnosti.  Masovnost ovogodišnjeg obilježavanja bijelih traka pokazuje da građani polako postaju svjesni šokantnih dešavanja koja su bila uvod u genocid, međutim poražavajuće je što i dalje ogroman broj stanovnika BiH, i zemljama u okruženju još uvijek nije upoznat sa najočitijim fašizmom koji se dešavao u Prijedoru ‘92. godine…..Politika je ta koja kreira javno mnijenje, dakle, načelnik općine Prijedora je sa svojim saradnicima kreirao takav ambijent u Prijedoru da je to čisti fašizam…..Dodiku i Ivaniću nije bilo mjesto u Prijedoru. Kada prihvate stvarnost i zaustave politiku negacije, tada će vjerovatno biti dobrodošli na mnoga obilježavanja….. Iskreno nisam optimista po pitanju pomirenja sve dok je na djelu politika koja je 90-ih kreirala zlo na prostoru BiH. Mislim da R.Srbija i R.Hrvatska imaju preveliku ulogu u BiH a istorija je pokazala da to nikako nije dobro za Bosnu u Hercegovinu…..Ipak, ljudi koji javno govore o počinjenim zločinima, poput Srđana Puhala,  možda su posljednja nada i tračak humanosti i dokaz da fašizam ne može zaslijepiti razum…..Mi smo kroz pripremu obilježavanja bijelih traka dobili nekoliko poruka od građana Bosanskog Šamca i Vlasenice, koji su nas upozorili da se i u tim gradovima morala nositi bijela traka. Naravno, mi ćemo u narednim mjesecima istražiti sve navode i za narednu godinu vidjeti da se bijele trake obilježavaju i u tim gradovima….. Ovo nije prvi slučaj da se u Švicarskoj osudi pojedinac zbog negiranja genocida. S druge strane, Bosna i Hercegovina nema zakona o zabrani negiranja genocida….. Naše udruženje, Udruženje žrtava i svjedoka genocida, je prošle godine podnijelo krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika zbog negiranja genocida uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Prijava je podnesena Tužilaštvu FBiH i Tužilaštvu BiH a podnesena je na osnovu Zakona o zabrani negiranja genocida i drugih oblika ratnog zločina FBiH. Tužilaštvo FBiH se proglasilo nenadležnim a Tužilaštvo BiH još nije reagovalo na našu prijavu….. Pogledajte samo jedan primjer: sedam dana nakon što je Dodik otvorio Studentski dom na Palama sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića, upriličio je privatnu proslavu u svojim dvorima. Na tu proslavu odazvalo se pola diplomatskog kora u BiH zajedno sa skoro pola vlasti iz BiH i to je suština problema kako diplomacije tako i vlasti u BiH…..Sa udruženjima iz RS-a ne sarađujemo. Jednostavno nemamo zajedničkih dodirnih tačaka. Sama riječ genocid koja je u nazivu našeg udruženja je prepreka za saradnju, naravno po njihovom mišljenju…..U okviru prezentacije filma u Kopru sastali smo se sa gradonačelnikom grada Kopra gdin. Borisom Popovićem. Gradonačelnik je zaista jedna jako pozitivna ličnost, čak je na sastanak pozvao i svoju majku (gospođu Solzu Popović)……Na kandidaturu Vuka Jeremića za generalnog sekretara UN reagovali smo konkretno sa dopisom svim ambasadorima pri UN-u. Svojim pismom jasno smo ukazali ko je Vuk Jeremić, kakav odnos ima prema žrtvama a posebno da je Vuk Jeremić osoba koja ne poštuje institucije UN-a te da kao takav nije podoban za generalnog sekretara Ujedinjenih naroda…..

Udruženje žrtava i svjedoka genocida postoji od 2010. godine sa sjedištem u Sarajevu. Sa raspoloživim kapacitetima se trude, kako kažu, razotkriti detalje agresorskog djelovanja u BiH u periodu 1992.-1995. godine, kao i ukazivati na nastavak dezintegracije BiH mirnodopskim sredstvima. Funkciju predsjednika Udruženja moj sugovornik obavlja od 2012. godine, a do tada je bio na čelu Saveza logoraša BiH (imao sam intervju s njim dok je obavljao tu funkciju) kao preživjeli zatočenik logora u Glini (R. Hrvatska), koji je bio pod komandom SAO Krajine, a u koji je dospio kao pripadnik Petog korpusa ARBiH. Rođen je i živi s porodicom u Cazinu, mada zbog prirode posla često boravi u Sarajevu.

Gospodine Tahiroviću! Započnimo ovaj razgovor najsvježijim temama. Dakle, kako ocjenjujete obilježavanja ovogodišnjeg Dana bijelih traka, kako u BiH, tako i izvan naše domovine? Da li ste zadovoljni odzivom?

TAHIROVIĆ: U Bosni i Hercegovini gotovo je svaki grad obilježio Dan bijelih traka. Također, naša dijaspora je ove godine bila izuzetno aktivna širom Europe i SAD-a. Mislim da obilježavanje bijelih traka postaje tradicija sa sve većim interesom javnosti. Masovnost ovogodišnjeg obilježavanja bijelih traka pokazuje da građani polako postaju svjesni šokantnih dešavanja koja su bila uvod u genocid, međutim poražavajuće je što i dalje ogroman broj stanovnika BiH, i zemljama u okruženju još uvijek nije upoznat sa najočitijim fašizmom koji se dešavao u Prijedoru ‘92. godine. Žigosanje ljudi većini je nepojmljivo, a desilo se u sred Evrope na koncu 20 stoljeća. Pobjeda fašizma nije jednosmjeran proces, to je ciklično dešavanje i jedini način da ga pobijedimo jeste da se uvijek i konstantno borimo protiv desničarskih ideologija koje kreiraju uslove u kojima on može da raste do mjere da na kraju dobije svoje nedvosmisleno obilježje, kao što je bijela traka. Ukoliko želimo da se ljudi usprotive fašizmu, imamo obavezu razotkrivati ga u svim njegovim pojavnim oblicima. Zato je značajno masovno obilježavanje bijelih traka.

Murat Tahirovic u Prijedoru

Kako komentirate odnos prijedorskih vlasti prema činu obilježavanja Dana bijelih traka te nekih građana toga grada koji su provocirali učesnike, pa i Florence Hartmann?

TAHIROVIĆ:Udruženje žrtava i svjedoka genocida u saradnji sa udruženjem Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa i udruženjem Roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva su u Sarajevu obilježili Dan bijelih traka sa sloganom „Zajedno protiv fašizma!“. Na taj način htjeli smo ukazati na činjenicu da u BiH fašizam još uvijek živi i djeluje a to se najzornije pokazalo upravo u Prijedoru. Politika je ta koja kreira javno mnijenje, dakle, načelnik općine Prijedora je sa svojim saradnicima kreirao takav ambijent u Prijedoru da je to čisti fašizam.

A kako komentirate da su toga dana u Beogradu bili i Dodik i Ivanić? Zar im nije bilo mjesto u Prijedoru, tog 31. maja ove godine?

TAHIROVIĆ: Dodiku i Ivaniću nije bilo mjesto u Prijedoru. Kada prihvate stvarnost i zaustave politiku negacije, tada će vjerovatno biti dobrodošli na mnoga obilježavanja. A njihov odlazak u Beograd… To je kontinuitet još iz vremena Karadžića i Mladića, koji se nije prekidao kao što se ni politika rušenja Bosne i Hercegovine od strane Beograda nije prekidala.To je projekat.

Koliko smo, onda, daleko od toga da se svi koji su počinili zločin ili ih odobravali suoče sa istinom, kako u tom Prijedoru tako i svugdje drugdje u BiH? Odnosno, koliko smo daleko od tzv. famoznog pomirenja?

TAHIROVIĆ: Suočavanje sa istinom je najteži dio u postratnim društvima. Svjedoci smo širom svijeta, da prihvatanje istine nije jednostavno i da oni koji su činili zločine teško, a u našem slučaju nikako, ne žele da prihvate istinu. Čak mislim da se u slučaju BiH ide toliko daleko da se počinjeni zločini smatraju normalnim, da se generacije uče o herojima a ti „heroji“ leže po zatvorima zbog ratnog zločina. Iskreno nisam optimista po pitanju pomirenja sve dok je na djelu politika koja je 90-ih kreirala zlo na prostoru BiH. Mislim da R.Srbija i R.Hrvatska imaju preveliku ulogu u BiH a istorija je pokazala da to nikako nije dobro za Bosnu u Hercegovinu.

Da li je u Prijedoru zabilježen neki primjer kod tamošnjih Srba koji su osudili ili se distancirali od onoga što je učinjeno Bošnjacima i Hrvatima 1992. pa i kasnije, ili je dr. Nikolina Balaban za sada usamljen slučaj?

TAHIROVIĆ: U Prijedoru, koliko je meni poznato, postoji mnogo pojedinaca koji su svjesni činjenica o počinjenim zločinima. Međutim,veoma mali broj ima hrabrosti i snage javno o tome govoriti, naravno postoje mnogi razlozi za to od vlastite sigurnosti do egzistencije. Ipak, ljudi koji javno govore o počinjenim zločinima, poput Srđana Puhala,  možda su posljednja nada i tračak humanosti i dokaz da fašizam ne može zaslijepiti razum.

Pojavile su se i neke reakcije da bijele trake nisu bile samo “specijalitet” (mračni-fašistički, naravno) Prijedora, nego i nekih drugih sredina u BiH. Imate li Vi informacije o kojim se to još sredinama radi i hoćemo li ubuduće sjećati “bijelih traka crnjih od samog mraka” ne samo prijedorskih, nego i nekih drugih?

TAHIROVIĆ:Mi smo kroz pripremu obilježavanja bijelih traka dobili nekoliko poruka od građana Bosanskog Šamca i Vlasenice, koji su nas upozorili da se i u tim gradovima morala nositi bijela traka. Naravno, mi ćemo u narednim mjesecima istražiti sve navode i za narednu godinu vidjeti da se bijele trake obilježavaju i u tim gradovima. Ono što je meni nevjerovatno je da se do sada, više od 20 godina, šutjelo o nošenju bijelih traka u drugim gradovima.

Samo dva dana nakon Dana bijelih traka iz Švicarske stiže vijest da je jedan tamožnji političar, desničar, naravno, kažnjen zbog negiranja genocida u Srebrenici. Komentar?

TAHIROVIĆ: Tako se radi u ozbiljnim društvima sa regulisanim pravnim okvirom. Ovo nije prvi slučaj da se u Švicarskoj osudi pojedinac zbog negiranja genocida. S druge strane, Bosna i Hercegovina nema zakona o zabrani negiranja genocida.

Postoji jedno zakonsko rješenje na nivou FBiH.

Udruženje žrtava i svjedoka genocida sa udruženjem Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa 2014. god. pokušalo je putem visokog predstavnika da dođe do nametanja jednog takvog zakona, koji bi bar kažnjavao negatore u BiH.

Naši napori nisu urodili plodom, opet se pokazala ta licemjerna politika EU, naime razgovarali smo sa svim ambasadorima, članovima PIC-a (Upravni odbor za implementaciju mira). Većina ambasadora je licemjerno odgovarala da je to stvar domaće politike i nisu dali saglasnost visokom predstavniku u BiH da na osnovu Bonskih ovlaštenja nametne zakon. Na ovaj način međunarodna zajednica se ograđuje od politike koju su oni kreirali, što je apsurd.

Ali, zato imamo negiranje srebreničkog genocida u manjem bh. entitetu kao i u Srbiji, ne samo od strane političara, nego i medija. Da li reagirate na to? Da li je dovoljna Vaša reakcija, odnosno čije još reakcije nedostaju po ovom pitanju?

TAHIROVIĆ: Negiranje genocida je stalna pojava u RS i R.Srbiji i to je nešto što je nastavak počinjenog najtežeg oblika zločina – genocida. Da li mi kao udruženje reagujemo? Naravno! Naše udruženje, Udruženje žrtava i svjedoka genocida, je prošle godine podnijelo krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika zbog negiranja genocida uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Prijava je podnesena Tužilaštvu FBiH i Tužilaštvu BiH a podnesena je na osnovu Zakona o zabrani negiranja genocida i drugih oblika ratnog zločina FBiH. Tužilaštvo FBiH se proglasilo nenadležnim a Tužilaštvo BiH još nije reagovalo na našu prijavu.

Dodik-Potocari

Nedavno smo reagovali na jednu repriznu emisiju jedne srbijanske tv kuće a koju je reemitovala RTRS u kojoj Milorad Dodik ponovo omalovažava žrtve genocida u Srebrenici, obratili smo se RAK-u (Regulatorna agencija za komunikacije) BiH te zatražili da u skladu sa zakonom o javim emiterima poduzmu mjere prema RTRS. Vidjećemo šta će RAK poduzeti, mada sumnjam da će poduzeti bilo koje mjere.

Što se tiče izostanka reakcije i čije, puno je faktora u BiH koji zaista imaju ovlasti da nešto poduzmu kao što su OHR-a, OSCE-a, PIC. Kolika god je odgovornost domaćih vlasti, oni opet imaju najmanje mogućnosti da bilo šta urade. Međutim, kada bi postojao stvaran interes da se ovo ponižavanje zaustavi zajedničkim djelovanjem to bi se i učinilo i to u jako kratkom vremenskom periodu. Pogledajte samo jedan primjer: sedam dana nakon što je Dodik otvorio Studentski dom na Palama sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića, upriličio je privatnu proslavu u svojim dvorima. Na tu proslavu odazvalo se pola diplomatskog kora u BiH zajedno sa skoro pola vlasti iz BiH i to je suština problema kako diplomacije tako i vlasti u BiH.

Da li surađujete sa udruženjima slične provenijencije iz RS-a te regiona i jeste li postavili minimalne uvjete sa svoje strane za eventualnu suradnju?

TAHIROVIĆ: Sa udruženjima iz RS-a ne sarađujemo. Jednostavno nemamo zajedničkih dodirnih tačaka. Sama riječ genocid koja je u nazivu našeg udruženja je prepreka za saradnju, naravno po njihovom mišljenju. Što se tiče regiona, imamo saradnju sa udruženjima i iz Hrvatske ali i Srbije i ta saradnja se zasniva na prihvatanju realnih činjenica. Mislimo da je saradnja jako dobra, naravno ona uvijek može biti bolja, štaviše mislim da se mi moramo više angažovati na saradnji sa uduženjima koja postoje u Hrvatskoj i Srbiji a koja su dovoljno hrabra i voljna raditi na suočavanju sa prošlošću.

Nedavno je u slovenačkom gradu Kopru premijerno prikazan film “Pucanj u dušu”, u okviru kojeg ste se skupa sa predstavnicama Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa sastali sa gradonačelnikom toga grada. Kako je protekao taj sastanak i šta je, između ostaloga, gospodin Popović poručio?

Pucanj u dušu

TAHIROVIĆ: Da, mi smo zajednički uradili dokumentarni film u saradnji sa Exit Medija kućom. Film je urađen na temu ratnog silovanja i predstavlja mali dio istine o stradanju Bošnjaka i Bošnjakinja tokom agresije na BiH. Istraživanja su pokazala da je silovanje u BiH bila sam jedna od taktika za dugoročno razaranje društvene, u ovom slučaju etničke zajednice, jedan od aspekata provođenja genocida u njegovoj punoj brutalnosti i zamahu. Ratna silovanja nisu vođena seksualnim porivima, ona se koriste kao instrument razbijanja kohezije i unošenja razdora u zajedicu.

U okviru prezentacije filma u Kopru sastali smo se sa gradonačelnikom grada Kopra gdin. Borisom Popovićem. Gradonačelnik je zaista jedna jako pozitivna ličnost, čak je na sastanak pozvao i svoju majku (gospođu Solzu Popović). U razgovoru sa gradonačelnikom i njegovom majkom bilo je dosta dirljivo jer su majka Munira i Emina (djevojka čija je majka proživjela najveće užase ratnog silovanja i koja od rođenja, aprila 1992 g. do kraja rata nije vidjela svoju majku) podjelile svoja bolna iskustva iz ratnog perioda. Gradonačenik Popović je obećao podršku u mnogim segmentima a dogovoreno je da već ovog ljeta gosti gradonačelnika budu djeca, studenti, čiji su roditelji stradali tokom agresije na BiH.

U toku je kampanja za izbor generalnog sekretara UN. Jedan od kandidata je i Vuk Jeremić, poznati negator genocida u Srebrenici. Da li ste reagirali na njegovu kandidaturu?

TAHIROVIĆ: Naravno da smo reagovali.

Poznata je činjenica da je Vuk Jeremić 2013. godine, tada kao predsjednik Generalne skupštine UN-a, organizovao tematsku sjednicu na temu rada MKSJ sa kojom je pokušao da minimizira rad MKSJ, a posebno da negira presude koje je taj sud donio. Mi smo se i tada organizovaili i prisustvovali navedenoj sjednici i pored otvorenog protivljenja Jeremića.

Tada je osiguranje Vuka Jeremića na brutalan način iz sale izbacilo gospođu Muniru Subašić, Nikolu Findrika i mene, pod izgovorom da ometamo rad skupa.

Na kandidaturu Vuka Jeremića za generalnog sekretara UN reagovali smo konkretno sa dopisom svim ambasadorima pri UN-u. Svojim pismom jasno smo ukazali ko je Vuk Jeremić, kakav odnos ima prema žrtvama a posebno da je Vuk Jeremić osoba koja ne poštuje institucije UN-a te da kao takav nije podoban za generalnog sekretara Ujedinjenih naroda.

Na samom kraju, idemo ususret 11. julu, odnosno 21. godišnjici genocida u Srebrenici. Istovremeno, znamo šta se desilo prošle godine u Potočarima. Da li Vas konsultiraju iz Organiyacionog odbora za obilježavanje tih godišnjica i da li Vi podržavate onakav način obilježavanja u kojem, ipak, ima i politike?

TAHIROVIĆ:Ja nisam član organizacijonog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici.

Što se tiče obilježavanja godišnjice genocida, smatram da su greške sastavni dio ljudskog života. Međutim, treba istaći da se ljudi iz Odbora maksimalno trude da pokažu dostojanstvo i na tome im treba čestitati. Njihova želja da pruže svakom šansu je njihova najveća snaga. To što mnogi zloupotrijebe njihovu dobru namjeru neka služi tim ljudima na čast.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

TAHIROVIĆ:Hvala Vama na ukazanom povjerenju.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (808)

vrbas-miso

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s